Splitski intelektualci – ujedinite se!

Ako najavljena izgradnja džinovskog kipa Isusa Krista na Marjanu nije kap koja je prelila čašu svakoj mislećoj jedinki u Splitu, onda doista ne znam koja sljedeća ideja našeg gradonačelnika će to biti. Osim što je riječ o čistom bogohuljenju (jer je bogaćenje nauštrb drugih i neosjetljivost na nevolje društva suprotno svakoj duhovnosti), riječ je i o kulturocidu i ekocidu u odnosu na kulturno-povijesnu sliku Splita i prostor park-šume Marjan.

Nije toliko kriv sam Željko Kerum sa svojim monstruoznim idejama, jer on sa svojim obrazovanjem i kulturom ni ne može imati neke dalekosežnije, progresivnije i plemenitije zamisli gdje će trošiti svoj novac, koliko građani Splita i splitska intelektualna i kulturna elita, koja sve ove ispade strpljivo trpi i tolerira. Vrijeme je da osim kritičnih i duhovitih kolumni i lamentiranja u zatvorenim krugovima, naprave nešto konkretno prije negoli se Split pretvori u ruglo ne samo na državnoj razini, nego i šire.

Način na koji je Kerum stekao svoj prvi milijun, svi znamo, no vjerojatno bi mu svatko to i oprostio, ili barem nevoljko zažmirio, da je on opravdao povjerenje Splićana koje su mu dali na izborima. Da je on sav taj svoj silni novac utrošio u škole (npr. u renoviranje zloglasne škole na Pujankama), u fakultete, u sve obrazovne institucije, u kulturno uzdizanje grada, u socijalu, u zbrinjavanje siromašnih, u domove za stare i nemoćne, u udruge za osobe s posebnim potrebama, u dizanje standarda svojih sugrađana – nitko više vjerojatno ne bi ni spominjao njegovu sumnjivu prošlost, jer bi se na taj način (barem pred očima javnosti) djelomično iskupio. Naime, svakome treba dati šansu da dokaže da nije primitivac i da doista ima humanističke namjere u svom društvenom angažmanu. Kerum je svaku šansu već iskoristio.

Nije cilj ove kritike određena politička stranka, nego svaki misleći pojedinac kojem smeta šteta koju Kerum nanosi Splitu. Kaže se da onaj tko ne ispravi načinjenu grešku, čini još jednu grešku. Dakle, ako smo već pogriješili odabravši Keruma, zašto tu grešku nikako da ispravimo? Ili čekamo da nam upropasti grad svojim iskrivljenim vrijednostima i nametanjem nekulture? Možda osobno nitko tko ovo čita nije glasao za Keruma, ali štetu ipak snosimo svi.
Kako se kulturna i intelektualna elita ujedinila u podršci prvom Split Prideu, koji je civilizacijski iskorak za Split, zašto se jednako tako ne može ujediniti u inicijativi za spas kulturnog i građanskog Splita, u inicijativi kojoj bi cilj bio vratiti prave vrijednosti, vratiti kvalitetne ljude na mjesta koja im pripadaju po kompetencijama i kvaliteti? Svi znamo da je potreban samo jedan mali korak, mali iskorak, mala iskra, da pokrene lavinu događanja – svi čekaju da taj korak napravi netko drugi. Umjesto da svi iziđemo na ulice i kriknemo do neba za nepravdu koja je snašla ovaj grad i sve nas, radije sjedimo kući i lamentiramo, uz poneko odobravanje misli pronicljivih kolumnista. Nesreća gubljenja duše, građanskog duha, gubljenja kulture, skoro pa šaptom, prešutno, katastrofa je enormnih razmjera, koju možda u ovom trenutku mnogi nisu ni svjesni, nego se zabavljaju jer imaju beskrajnog materijala za tračeve. Što će nadolazeće generacije misliti o nama? Što će misliti kad vide nakazni gorostasni kip Krista, kojeg je izgradio čovjek čija je veća briga glancanje Ferrarija od siromaštva njegovih susjeda? Što će misliti kad vide kako nam se s Rive 'smiješi' Franjo Tuđman, čija povijesna uloga u razvoju događanja na ovim prostorima još nije do kraja definirana? Što će misliti kad vide garaže ispod Prokurativa, trgovačke centre usred stare gradske jezgre? Što će o nama misliti kad nas pitaju zašto smo ga izabrali i što je za Split učinio? A pogotovo kad nas pitaju – zar nije bilo nikoga tko ga je mogao zaustaviti?

Izlazak na ulicu nikad nije konačno rješenje nijednog problema, ali je korak naprijed – pokazivanje neslaganja susjedima, sugrađanima, cijeloj Hrvatskoj, možda i nama samima. Sigurno bi nas drugi gradovi podržali ako bi iskazali bar neko zajedničko javno nezadovoljstvo, neki zajednički javni krik protiv politike Željka Keruma. Kao što je bilo lako organizirati prosvjede za Marjan, gdje je bio velik odaziv, lako je i ljude pozvati na Rivu, kao i sve medije da to poprate, i sve koji bi došli iz drugih gradova da nas podrže. Kao imamo nekakvu demokraciju, a uopće ne koristimo njene privilegije. Iako mislim da bi ovakav jedan prosvjed trebao biti obaveza svakoga od nas, a ne privilegija.

A tko će predvoditi tu paradu protiv primitivizma, a za građanske vrijednosti i očuvanje digniteta Splita nego naši izvanredni splitski intelektualci i kulturnjaci? Vrijeme je da se izborimo i za vlastita prava, koja su nam zakinuta – prava na razvoj, prava na budućnost, prava na kulturu i obrazovanje, prava na uzore i ideale, prava na ispravljanje načinjene greške.

Od Keruma je krenula sva profanizacija kulture u Splitu, sva nepravda u odabiru vodstva kazališta, muzeja i drugih važnih institucija, od njegovog dolaska izgubila se kultura govora i dijaloga, izgubio se ideal kvalitete i kompetentnosti, sukob interesa postao je opće prihvaćen, Split je postao provincija a ne europski grad.

Rat koji trenutno vodi Split sam sa sobom zahtijeva tip ljudi koji će preći preko vlastitih ega i osobnih nesuglasica, koji će za viši cilj, zbog ljubavi prema istinski ljudskom što je u Splitu još ostalo, hrabro izići pred lice primitivizma bez obzira na posljedice – onako kako se bori protiv štetnih zakona ministra Fuchsa i kako se solidarizirao s LGBT populacijom. Građanski Split to može, samo je potrebno – ujediniti se!