Splitski profesor još 1905. predlagao ‘Europejsku konfederaciju’

Ovih dana, kada se, čini se, ponovno zahuktavaju naši pregovori s EU-om, valja se prisjetiti Splićanina Mate Dudana i njegove smjele vizije Europe.

Ovaj gimnazijski profesor, koji je u tadašnjoj javnosti bio poznat kao promicatelj mediteranske poljoprivrede, bavio se i europskom politikom. Naime, kada je krajem 19. stoljeća naslijedio obiteljsko imanje u Veneciji, napustio je Split i skromnu profesorsku plaću te se u novoj sredini priključio pacifističkom pokretu.

Taj je pokret nastojao zaustaviti utrku u naoružanju među velikim silama i stvoriti uvjete za rješavanje problema mirnim putem. Njegov najveći uspjeh bilo je stvaranje Međunarodnog suda pravde u Haagu koji, iako nije ispunio velika očekivanja svojih osnivača, postoji još i danas.

No, naš se Dudan brzo razočarao u pacifizmu pa je, umjesto da se prepusti uživanju u bogataškoj besposlici, desetak godina života posvetio osmišljavanju vizije nove Europe.

‘Društvo za mir”

Rezultat toga promišljanja ponudio je domaćoj javnosti u članku “Federacija europejskih država i društvo za mir”, koji je u ljeto 1905. godine objavio Narodni list, najveće hrvatske novine u tadašnjoj Dalmaciji.

Dudan u tom članku ističe kako tadašnjom Europom, usprkos širenju prosvjete i napretku tehnike, vladaju “mržnja, sebičnost, glupost, nebriga i stotine drugih mana”.

Naime, dok su velike sile sve veća i veća novčana sredstva ulagale u naoružanje i svojim građanima nametale porezni teret od kojeg “kosti pucaju”, Europljani su postali “skup nezadovoljnika” koji “više-manje samo gladuju i svako zlo trpe”.

Krivcima za ovakvo stanje, Dudan smatra “ništavne političare”, koji “ne vide dalje od nosa i koji se na vlasti održavaju politikom od danas do sutra”, što će reći improvizacijom i političkim blefom. No, Dudan je krivcima smatrao i obrazovane slojeve društva, kojima prigovara kako se zanose lažnim idealima umjesto da vode računa o općoj dobrobiti čovječanstva, a u tom kontekstu i Europe kao cjeline.

To više što je naš kontinent početkom 20. stoljeća sličio na ratni logor u kojem su se dva suprotstavljena tabora, Središnje sile i Antanta, pripremala za rat, kunući se istodobno u mir i međunarodnu suradnju.

U tako užarenoj situaciji samo je jedna iskra bila dovoljna da zapali vatru rata, iskra koju je 1914. u Sarajevu zapalio učenik trgovačke škole Gavrilo Princip.

Churchillov prijedlog

Želeći spriječiti takav razvoj događaja, Dudan je osmislio nešto vrlo nalik Europskoj uniji. On je, naime, smatrao da “svaki izobraženi čovjek koji misli vlastitom glavom mora priznati da je jedini način da svi europejski narodi budu zadovoljni i sretni” stvaranje nečega što on naziva “Federacija europejskih država”, koja se u mnogočemu ugledala na miroljubivu Švicarsku i demokratsku velesilu SAD.

Iako nam Dudanov plan nije dostupan u cijelosti, znamo da je on predvidio da ova Europska federacija ima federalno vijeće sastavljeno od izaslanstava pojedinih država. Tako ustrojeno vijeće trebalo je usvojiti europski ustav “po kojem će federacija biti uređena i rukovođena”.

Važnim konstitutivnim elementom ovakvog ustroja Europe, Dudan je smatrao činjenicu da su u Europi “svi kršćani i da tu nema zapreke federaciji” koja bi obuhvatila šaroliko mnoštvo različitih država i naroda starog kontinenta. Iznimka od toga su Turci, koji su tada još uvijek vladali dijelom Balkana.

Prema Dudanovu mišljenju, njih treba “isključiti” iz Europe i uputiti u Aziju gdje je “njihova djedovina”. Takvo uređenje, smatra Dudan, Europi bi donijelo mir na duge staze. Nestala bi potreba za držanjem velikih i skupih vojski pa bi se tako oslobođena sredstva mogla usmjeriti u poboljšanje života širih slojeva stanovništva, tj. stvaranje socijalne države.

Stvaranjem europske federacije nestalo bi i carinskih barijera pa bi se roba i putnici neometano mogli kretati starim kontinentom, pridonoseći njegovoj gospodarskoj i društvenoj integraciji. Iako je Dudan pozvao “svećenike, učitelje i intelektualce” da ideju Europske federacije propagiraju među širim slojevima stanovništva, ona za piščeva života nije ostvarena.

Dudan je, naime, umro nedugo nakon objavljivanja članka pa nije vidio kako Prvi, a zatim i Drugi svjetski rat uništavaju njegovu viziju. Viziju koja je na europskoj pozornici oživjela tek 1946., kada je Winston Churchill predložio stvaranje Sjedinjenih država Europe, na sličan način kako je to predlagao Dudan.

Naravno, Churchilla su slušali i slušaju ga još i danas, dok je Dudan zaboravljen. Čak i među svojim sunarodnjacima.