Slaven Bilić otvorio novo poglavlje
U potpuno istom sastavu, što se tiče stručnog stožera, krenule su pripreme za ''utakmicu'' (prije bih to nazvao treningom) protiv Lihtenštajna. No, igrački kadar bio je znatno promijenjen. S obzirom na mnogobrojne ozljede, izbornik Bilić morao je nadomjestiti igrače, pa se tako stekao dojam da se zvalo doslovno svakoga tko je pao na pamet stručnom stožeru. Rezime toga su bile medijske sprdnje na račun toga. Ipak, s jedne strane, moram priznati, takvo što je dobro – čisto da se vidi kako stojimo s ''novim'' igračima.
Utakmica se igrala u Vinkovcima, a ako ništa, barem su i drugi gradovi, osim Zagreba, osjetili reprezentativnu utakmicu. Slabi Lihtenštajn svladan je s 5:0, a to je zapravo bio očekivan rezultat. Što je izbornik Bilić dobio tom utakmicom? Dobio je Matu Bilića, koji se proslavio s dva pogotka. Zapravo, to je sve vrijedno spomena vezano za reprezentativnu akciju. Realno, sve ovo bilo je sasvim bespotrebno i trebalo se pronaći za nijansu jačeg protivnika.
Nadalje, u sjeni ''A'' vrste, mlade hrvatske nade do 21. godine gostovale su prošlu subotu u Cipru. Iako početak nije bio bajan, Ladićevi izabranici su na koncu uspjeli slaviti s 2:1. Nakon svih problema mlade selekcije, ova pobjeda zapravo je odlično došla. Već u srijedu, u Slovačkoj, zahvaljujući Kaliniću i Raktiću, ubilježena je nova pobjeda. S osvojenih šest bodova iz spomenuta dva susreta, Hrvatska je zasjela na čelo skupine, dok Slovačka ima dva boda manje. Sve u svemu, čestitke mladim nadama! Zanimljivo je kako je sve ovo jako malo medijski popraćeno, stoga se stekao dojam kao da nas boli briga za sve to. No, nakon spoznaje da imamo dobre šanse za odlazak na Europsko prvenstvo – probudili su se nogometni zaljubljenici. Očito kod nas sve i dalje funkcionira na način da su svi uz tebe kada ti je dobro, a kada sve krene nizbrdo, nema nikoga.
Zašto se zapostavlja U-21 reprezentacija?
Svaka čast Hrvatskoj ''A'' i U-21 reprezentaciji, ali razlog nešto slabije posjećenosti očito su bile kvalifikacijske utakmice za odlazak na SP 2010. godine. Mi smo svoju šansu davnih dana prokockali, pa se nema smisla vraćati na sve to. U doigravanju su se, kao što je većini poznato, pronašle Slovenija i Bosna i Hercegovina. Prva spomenuta reprezentacija za protivnika je izvukla Ruse, dok su potonji izvukli neugodne Portugalce. Rijetko tko davao je šanse za prolaz našim sjevernim i južnim susjedima, tim više što su i od strane nogometnih ''stručnjaka'' glasili kao autsajderi. Ipak, BiH predvođena neuništivim Ćirom Blaževićem uzdala se da su na pola puta do Južne Afrike, dok je Slovence rijetko tko spominjao. Na kraju se pokazalo da ni Ćirohito nije svetac…
Slovenski premijer Borut Pahor ispunio obećanje
Dežela je na nogama i slavi! Nakon poraza od 2:1 u Rusiji, Slovenci su na domaćem terenu minimalno slavili pogotkom Zlatka Dediča u 44. minuti. Tako je renomirani trener Hiddink ipak pokleknuo i razočarao ''svoje'' Ruse. Inače, zanimljivo je za reći da je Dedič rođen u Bihaću, pa tako Slovenija jednim dijelom može biti zahvalna Bosni i Hercegovini. Slovenski premijer Borut Pahor obećao je igračima očistiti kopačke ukoliko osiguraju odlazak na Svjetsko prvenstvo. Svoje obećanje je i ispunio, za razliku od mnogobrojnih političara. Nego, smatram da bi Dediču ne samo trebao očistiti kopačke, već bi mu u njih trebao staviti određenu nagradu, a kakva bi trebala biti – neka odluči. Kažu da novčane stimulacije dobro prolaze kod nogometaša. Čestitke Slovencima, šokirali su sve, vjerojatno i sami sebe, a slomiti Ruse nije mala stvar! Dok Slovenija slavi, nešto južnije se tuguje.
Bosna i Hercegovina je u subotnjoj utakmici bila poražena u Portugalu s minimalnih 1:0. Uz dvije grede i jednu vratnicu na susretu, vjerujem kako je Ćiro jedva spavao uz spoznaju da je mogao Portugalce srušiti na koljena. Svi su se tješili da je Zenica neosvojiva tvrđava i da BiH sigurno prolazi. Sve je bilo lijepo i sjajno dok nije počela utakmica. Dan prije Ćiro je reprezentativce poveo na trening, a novinari su imali pristup kao da je riječ o nekakvom sajmu – mogli su činiti što god su htjeli. Ćiro je više davao izjave, nego što je vodio trening. Zapravo smatram da je jako zanimljivo da se pred povijesnu, barem tako kaže bosanskohercegovačko stanovništvo, nogometaše ne miče od očiju javnosti. No, tko bi se mogao zamjeriti Ćiri, dakako osim Portugalaca? Uostalom, njegov status u susjednoj BiH je ravan Titu ili Ivi Andriću.
Zenica ipak pokleknula
Kao što sam rekao, sve je bilo lijepo dok nije počela utakmica. Do posljednjeg mjesta ispunjeno Bilino Polje (16. 000 gledatelja) svjedočilo je osrednjem izdanju obje ekipe. No, Portugalci su iskoristili u 56. minuti Pandžinu pogrešku i golom Meirelesa stigli do konačnih 1:0! Crvenim kartonom Salihovića u nastavku susreta, stavljena je mrlja na susret. Sada BiH čeka idući ciklus kvalifikacija za EP, pa možda napokon ukrcaju u brod…
Ruku na srce, Bosna i Hercegovina ima ogroman nogometni potencijal, pa je prava šteta što neće vidjeti Južnu Afriku. Uvjeren sam da će Džeko, Misimović, Ibišević i kompanija u narednom ciklusu oduševljavati svojim potezima. Posebno bih izdvojio Miralema Pjanića, naime, dobro zapamtite to ime! Mladi devetnaestogodišnjak slovi kao jedan od većih europskih potencijala, a kako vrijeme odmiče, sve će više doći do izražava njegov enormni potencijal. Sve je ovdje lijepo posloženo, ali problem je vodstvo NS BiH, u kojem se svako malo priča o mutnim poslovima.
Po čemu je uspješniji Ćiro od Blaža Sliškovića?
Zna li netko iz reprezentacije BiH uopće više za Blaža Sliškovića? Zašto se mostarsku legendu svako malo osporava? Naime, svi pričaju o Ćirinom povijesnom uspjehu, ali zaboravljaju na bitne podatke. Preporod reprezentacije Bosne i Hercegovine upravo se jednim dijelom može pripisati Blažu Sliškoviću. Naime, Slišković je imao priliku otputovati na SP i EP. No, u utakmici protiv Danske u Sarajevu su odigrali 1:1 (trebala je pobjeda), te tako nisu otputovali na EP u Portugal. U kvalifikacijama za SP u idućem ciklusu, odlučujuća utakmica igrala se u Beogradu protiv Srbije. No, ako netko to može nazvati nogometnom utakmicom – skidam mu kapu. Naime, to je više izgledalo na masakr – razbijene glave bosanskohercegovačkih navijača, izgubljeni prsti na rukama – koji nitko nije htio prekinuti. Tadašnji kapetan Sergej Barbarez pokušavao je urgirati kod sudaca, ali naravno da nitko nije htio reagirati. Zapravo, odvratnije scene od ovih dugo vremena nisam vidio na nogometnim stadionima. Žalosno je da svi zaboravljaju na takve stvari. Uglavnom da ne ulazim previše u spomenutu problematiku, BiH je poražena od Srbije, pa je tako i ''spuštena rampa'' prema SP-u.
Stoga su mediji stvorili lažnu sliku. Po čemu je uspješniji Ćiro od Blaža Sliškovića? Zapravo po ničemu, osim što Ćiro uvijek želi biti u centru pažnje i što odlično zabavlja novinare. Baka nije bio takav, a imao je pravo biti. Ovim problemom pozabavio sam se iz jednostavnog razloga što se nitko nije udostojio navesti prošlost i prilike za odlazak na velika natjecanja reprezentacije BiH. Možda ćete pomisliti da zašto toliko prostora posvećujem našim susjedima. Odgovor je vrlo jednostavan: zaslužili su, isto kao i naša U-21 reprezentacija!
Nogometna pljačka stoljeća: Francuzi prevarili Irce
Treba li uopće komentirati utakmicu Francuske i Irske? Francuzi su iz prvog susreta imali vodstvo od 1:0, dok su u Irsku putovali s ciljem očuvanja rezultata. Ipak, Irci su poveli, a Francuzi su u produžecima, u 104. minuti, pogotkom Gallasa osigurali dolazak na SP. Kako je to bilo, možda je bolje da pogledate snimak. Sve će vam nakon toga biti jasno. Irski mediji Thierry Henryja proglasili su ''lopovom'', a slažem se s njima u potpunosti. Nije riječ o nikakvoj novinarskoj kolegijalnosti, već o čisto realnom razmišljanju. Nogomet je oštećen ovakvim postupcima.
Moram priznati da je žalosno da FIFA, ali i UEFA, štite velike nogometne nacije i doslovno se mole za ispadanje reprezentacija poput Irske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i ostalih ''manjih''. Zbilja žalosno. Kruna njihovog ponašanja je ova utakmica i odbijena žalba u svrhu ponavljanja utakmice. Još samo treba reći da su Grci osigurali odlazak na SP minimalnom gostujućom pobjedom u Ukrajini (prvi susret bio je bez pogodaka). Fanatični Grci tako su došli na svoje, a Ukrajinci su razočarali. Tko zna, možda bismo mi imali više sreće da smo uspjeli izboriti dodatne kvalifikacije… Možda, možda.
Sve ovo završit ću citatom velikog književnika Ive Andrića: Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!
Autoru se možete javiti s kritikama, pohvalama, komentarima, ali i prijedlozima tema na mail.
