Steven Wilson – Insurgentes

Za sve koji nisu upoznati s djelima ovog iznimno kvalitetnog glazbenika, spomenuti ću samo da već više od 20 godina djeluje sa svojim progressive/art rock bendom Porcupine Tree koji je i dan danas smatran underground senzacijom. Ovo mu je prvi solo album i kritika ga već sad ubraja u njegove najbolje radove, a da, primjerice, na coveru ima logo 'Radioheada', sigurno bi bio priznat kao pravo umjetničko djelo.

Album počinje pjesmom 'Harmony Korine', otvarajući cijeli album temom koja podsjeća na atmosferu zadnjeg albuma Porcupine Tree-a pod imenom 'Fear of a Blank Planet'. Steven se još jednom dokazao kao vlasnik očaravajućeg vokala koji se savršeno uklapa u cijeli stil albuma koji je prožet sjetom, nostalgijom, melankolijom i slatkom čežnjom koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nadalje bih izdvojio epskih osam minuta pjesme 'No Twilight Within the Courts of the Sun' u kojem leži objašnjenje zašto sam ovaj album preslušavao i s dozom opreza.

Sa Stevenom nikada ne možete biti sigurni kamo će vas odvesti, u jednom trenutku su tu bubnjevi i zavijajuća gitara koji apsolutno dominiraju vašim slušnim kanalima, da bi se nakon toga javio njegov prigušeni i distorzirani vokal (efekt koji zna često koristiti, op. a.) te pogressive metal završnica. 'Only Child' u sebi sadrži jako veliku dozu doom metala koja inače baca ljude u depresiju ako nisu upoznati sa glazbenim stilom dotičnog. Svakome preporučam da nakon što krene 'Twilight Coda', zatvore oči i prepuste se jednoj od atmosferičnijih stvari koje Wilson očito radi s guštom, a rezultatom nikada ne razočarava. Zadnja stvar s albuma je i njen naziv 'Insurgentes', a pjesma savršeno oslikava samu jezgru ovog albuma prekrasnom harmonijom klavira i Wilsonovog vokala, a naziv je skraćen od – 'Avenida de los Insurgentes' (najduža avenija Mexico Citya gdje su snimljeni dijelovi albuma). S bonus diska bih izdvojio 'Puncture Woun' koja se svojom melodično tjeskobnom atmosferom savršeno uklapa u koncepciju albuma po Wilsonovim riječima, inspiriranog Joy Divisionom i The Cureom.

Zaključak – iako bi se mnogima ovakav mix žanrova u određenim trenucima preslušavanjama mogao učiniti ipak malo prevelikim za probaviti, ne krivim ih, jer sam kod Stevena, a i Porcupinea to i sam doživio. No to ne umanjuje činjenicu da je 'Insurgentes' remek djelo majstora prog rocka koje će zasigurno oduševiti fanove s pozivom svima ostalima koji nisu upoznati s ovakvom vrstom glazbe da se se zatvore u sobu i vjerojatno po prvi put u životu po prave psihički i emocionalno isprazne kroz glazbu.

Ocjena: 4/5