Možda Bill Clinton i jest donekle kriv za neuspjeh Ala Gorea na izborima: zasićena demokratskim skandalima i aferama u Bijeloj kući, Amerika je za predsjednika izabrala republikanca Georgea Busha... Umjesto "bezbojnog i samo napola živog" Gorea, američki su se birači odlučili za malo živahnijeg Busha. Sada je objavljeno, međutim, da je Al Gore, neposredno nakon što je javno priznao poraz na izborima i čestitao Bushu, imao u Bijeloj kući "vrlo temperamentan" razgovor, gotovo obračun s Billom Clintonom, na temu - je li ga (Ala Gorea) na izborima porazio Bush, ili pak - Clinton? Njih su dvojica u proteklih osam godina imali naglašeno dobre i gotovo prisne odnose, više nego što se to od odnosa predsjednika s potpredsjednikom očekuje. Naime, prema definiciji, zadaća američkog potpredsjednika bila bi - ništa više od toga - da se "mota u blizini", da tu i tamo predstavlja Ameriku u manje važnim posjetima stranim državama, i da, uglavnom, čeka neće li se predsjedniku, ne daj Bože, nešto dogoditi, pa da on zauzme njegovo mjesto. S Clintonom i Goreom bilo je drukčije.
Bill Clinton, pogotovo u svom drugom mandatu, kad je već bilo jasno da će se Al Gore kandidirati za predsjednika, naglašeno je komplimentirao potpredsjedniku, pripisujući mu zasluge za ovo i ono, za promoviranje ovog ili onog važnog zakona, za "sjajne ideje" i tako to.
Nije baš da je američka javnost bila impresionirana Clintonovim uvjeravanjima da je "potpredsjednik Gore veliki politički talent" i zaslužan za puno toga. Niti se, baš, može reći da je to Ameriku uopće zanimalo.
Kad je Al Gore istrčao s izjavom da je on "izmislio Internet" (rekao je to prije par godina), Amerika se grohotom smijala: Al Gore bio se samo zatekao na mjestu potpredsjednika u trenucima kada je Internet započeo svoj (globalizacijski) pohod.
No, bilo je očito da Clinton uporno "radi" na izgrađivanju visokog profila svoga prijatelja i potpredsjednika: neka mu se nađe kad se kandidira za predsjednika....
Općenito se drži da je većina komplimenata što ih je u tom cilju na Goreov račun izgova- rao Bill Clinton, bila obilno pretjerivanje. U međuvremenu, dok je s jedne strane sve bilo u najboljem redu s američkom ekonomijom, blagostanjem, i tim stvarima, Clintonu se dogodila Monica Lewinsky.
Kad Gore kaže bobu bob, a Billu Bill Dogodilo mu se prije toga još koješta zbog čega su ga, kao predsjednika, ganjali nezavisni suci, mediji, politički protivnici... Ali, koliko je u aferi Whitewater (ono s nekretninama u Arkansasu, dok je još tamo bio guverner) bio teško uhvatljiv, premda su stradavali njegovi bivši suradnici i prijatelji, toliko je Clinton bio ostao "bez obrane" u slučaju Monice Lewinsky. Ono ponižavajuće nizanje detalja iz nečega što "nije bio seksualni odnos", kako je to pod zakletvom izjavio Bill Clinton u istrazi), onaj zahtjev FBIja da predsjednik dade svoj uzorak DNA kako bi se analizom ustanovilo je li to njegova sperma na Monicinoj haljini (koju je, pak, ona mjesecima držala zaflekanu u ormaru...), sve to mučno prepričavanje i njegovo svjedočenje pred sudom i televizijskim kamerama, završilo je impeachmentom u Kongresu.
Clinton je sve to uspio preživjeti, što svjedoči o njegovoj fantastičnoj političkoj (ali i inoj ) vitalnosti, uspjela je to preživjeti i njegova supruga Hillary, ali - izgleda da to nije preživio Al Gore. U trenucima kada je afera Lewinsky kulminirala, Al Gore se distancirao od predsjednika Clintona. Nije ga, doduše, javno osuđivao, ali je - više u šiframa i više grimasama ili govorom tijela - davao na znanje da on niti jest niti želi biti dio te priče u kojoj, je li, što se njega tiče, Clintona mogu i razapeti, ali zaslužio je...
Bill Clinton navodno mu to distanciranje nije oprostio. A i zašto bi? Nije da je Clinton očekivao ili trebao Goreovu podršku u tim trenucima, ali očito mu je teško palo njegovo distanciranje. I bez toga je bio usamljen i već lagano urušen. Ali, kada je sve to preživio, počelo je njegovo distanciranje od Ala Gorea, i to u trenucima kada je to Goreu teško palo, naime, kada se potpredsjednik kandidirao za predsjednika.
Nije da bi Alu Goreu jako pomoglo da je Bill Clinton počeo javno uvjeravati svijet kako je, fakat, Al Gore "izumio Internet", ili tako nešto, ali Clintonovo naglašeno distanciranje akcentiralo je Goreove skromne kvalitete. Al Gore, očito, misli drukčije, i kada je izgubio izbore, požurio je to Clintonu skresati u lice i optužiti ga kao krivca za taj poraz. Kao, da je Clinton bio neporočan i bez afera i skandala, Goreove bi šanse bile izglednije. Svačega je bilo toga dana u Bijeloj kući - u prosincu prošle godine - kada je Al Gore rekao bobu bob, a popu pop. Bilo je, navodno, i vikanja, a nakon toga Bill i Al, kažu njihovi suradnici, jedva su ikad više progovorili međusobno...
Saksofon za muža, namještaj za suprugu
Ako to može biti nekakva zadovoljština za Ala Gorea, priča s Billom Clintonom ni izdaleka još nije gotova. Kako to obično zna biti u životu, on tek plaća (ili će tek još platiti) sve svoje grijehe. A tih je pak bilo jako puno. Priča s predsjedničkim oprostima, kojih je Clinton, posljednjeg dana u Bijeloj kući, udijelio 140, tek se odmotava, i to - u Kongresu. Tamo posebni odbor istražuje pod kojim je uvjetima, recimo, oprost dobio Marc Rich (65), koji već 17 godina živi u zbjegu u Švicarskoj.
Prije no što je od Clintona dobio oprost, njega je u SAD-u čekala optužnica koja ga je teretila za pedesetak prekršaja, među kojima je i neplaćanje 48 milijuna dolara poreza, i kupovina (ilegalnim putevima) nafte od američkog neprijatelja Irana za 100 milijuna dolara... Kada bi mu se sve dokazalo, dobio bi više od 300 godina zatvora, no Rich je lijepo na vrijeme pobjegao te je uredno i sretno živio u Švicarskoj, gdje mu nitko ništa nije mogao. Njegova bivša supruga Dennise Rich (od koje se rastao tek prije par godina, kad ona, navodno, "nije više mogla izdržati njegove emocionalne okrutnosti"), bila se vratila u SAD, zajedno s dvije već odrasle kćerke, i započela je s vrlo burnim i bogatim tzv. društvenim životom. Pa je upoznala brojne javne ličnosti, pa je postala slavni donator za Demokratsku stranku, pa je u par godina dala demokratima milijun dolara, pa je Billu Clintonu darovala novi saksofon, pa je Billu i Hillary darovala razne komade namještaja za Bijelu kuću, a sada se u istrazi pred kongresnim odborom, pokazalo da je, također, obećala Clintonu i najmanje milijun dolara za predsjedničku knjižnicu u Little Rocku, u Arkansasu.
(Tradicionalno, bivši predsjednici u svojim rodnim mjestima podižu predsjedničku knjižnicu, za što primaju donacije koje moraju, dakako, biti javne).
Tako se, dakle, Dennise Rich uredno iskrcala s gomilom novca darovanog Clintonu, a onda je u prosincu prošle godine formalno, u pismu Clintonu, zamolila da predsjednik udijeli oprost njenom bivšem suprugu, koji, jadnik, već 17 godina živi u Švicarskoj, bježeći pred pravdom. Tko ne bi udijelio oprost bivšem suprugu žene koja daje tako izdašne donacije i darove demokratima, predsjedniku i Bijeloj kući? Clinton je to glatko napravio, ali onda su zaredala pitanja: ako je Marc Rich zaista nevin, kako tvrde njegova bivša supruga i njegovi odvjetnici, zašto se nije sam lijepo vratio kući i pred sudom dokazao svoju nevinost? Kako to da je Dennise Rich najprije iskrcala milijune dolara Clintonu, a onda zatražila i dobila oprost za bivšeg supruga? I: otkad to predsjednici daju oprost ljudima koje američka pravda nikad nije stigla uhvatiti u svoje ruke, dakle ljudima koji zbog onoga što su počinili, nisu odslužili ni dana kazne? Da stvar bude još zapetljanija: Dennise Rich je molbi Clintonu bila priložila i desetak pisama u kojima razni poznati ljudi iz svijeta odaju priznanje Marcu Richu zbog njegovih dobročinstava. Zubin Mehta, primjerice, nekolicina izraelskih gradonačelnika, upravitelji muzeja u Izraelu i drugim zemljama...
Svima njima Marc Rich je proteklih godina razdijelio oko 100 milijuna dolara, što mu uopće nije teško palo, s obzirom da je i sâm težak više milijardi dolara. Ali sada su se ti ljudi počeli javljati i čuditi se, kako to da su pisma što su ih slali osobno Marcu Richu, i to jedino zato da mu se zahvale na donacijama, iskorištena u druge svrhe, odnosno priložena tamo kamo nisu bila upućena američkom predsjedniku kao prilog molbi za pomilovanje?! O svemu tome kongresni odbor vodi temeljitu istragu. Nije da se, recimo, Marcu Richu još može nešto dogoditi: predsjednički je oprost konačan i neopoziv, i on može biti miran, vratiti se u SAD, siguran da mu se apsolutno ništa ne može dogoditi.
Nije da se i bivšem predsjedniku može nešto osobito - formalno - dogoditi. On ne može biti bivšiji nego što jest, ali ako se dokaže da je primao novac i donacije, a za uzvrat obećao i udijelio oprost, e, onda bi mu se čak moglo i suditi, no, dug je još put do toga.
Bračni par strahuje U međuvremenu, kongresni odbor najavljuje i mogućnost pozvati i samog bivšeg predsjednika Clintona na svjedočenje i saslušanje. Ali, s druge strane, nakon svih već postojećih dokaza ili barem vrlo osnovanih sumnji, što bi Clinton mogao reći? Čovjek koji je pred kamerama, pod zakletvom, i pod istragom, bio izjavio: "Ne, ja nikad nisam imao seksualne odnose s tom ženom, Monicom Lewinsky!", da bi poslije, kada je sve već postalo smiješno, njegovi odvjetnici tvrdili da je riječ, vjerojatno, o čistoj zabuni, u kojoj Bill Clinton "nije smatrao oralni seks - seksualnim odnosom"(!), u istrazi o donacijama i oprostima također bi mogao reći nešto slično i neistinito. Što se pak Dennise Rich tiče, ona je od kongresnog odbora već dobila 14 pitanja i šansu da na njih odgovori pismeno, ali je to - odbila, pozivajući se na slavni 5. ustavni amandman.
Onaj koji svakome dopušta da odbije svjedočenje pred sudom, ako misli da bi to svjedočenje moglo biti njemu na štetu...
Sve u svemu, fina "zapetljancija" u kojoj bivši predsjednik Clinton djeluje sve prljavije i prljavije, i u kojoj je sada opet pomalo ugrožena i Hillary, sada senatorica. Tako se to radi u Americi (premda ne i uvijek dokraja): ovih dana otkriveno je da senatorica Hillary Clinton, kada dođe u Washington, odsjeda i noći kod odvjetnika Vernona Jordana, inače velikog prijatelja Billa Clintona.
Što je u tome sporno i zašto bi to bio "grijeh"? Zato što (ni) američki senator ne smije primati dar vrijedniji od 50 ili 100 dolara (budući da se to smatra mogućim podmićivanjem i očekivanjem vraćanja usluge - vidi slučaj Dennise Rich!). A ako se zna da bolja (i senatorice dostojna) hotelska soba u Washingtonu stoji oko 250 dolara, onda se smije zaključiti da Hillary, kad prespava kod Jordanovih, zapravo prima od njih dar od 250 dolara! Osim Billa Clintona i osim Hillary Clinton, zasad se svi vrlo dobro zabavljaju prateći kako Clintoni vraćaju darove koje su bili primali u Bijeloj kući, pa onda odnijeli sa sobom, i kako kongresni odbor pokušava rasplesti priču o kupovini predsjedničkih oprosta. Ali, Bill Clinton i njegove brojne afere, zapravo, već toliko živciraju Ameriku da se mnogi sada nadaju da će "barem" zbog ove posljednje, konačno biti kažnjen, kad već nije bio istjeran iz Bijele kuće.
