No što se događa s normativima kad se ušetamo u područje muško-ženskih odnosa i područje seksualnosti? Što je tu normalno? Nije lagano pitanje, zar ne?
Često mi se dogodi da me klijenti pitaju „je li to normalno“ ili „koliko puta tjedno je normalno“ ili „je li normalno da ona/on...“, "jesam li ja normalan/na?“, „što je normalno?“...
Zašto se tako često postavljaju pitanja o normalnosti u području seksualnosti i seksualnog zdravlja? Zašto smo ponekad zbunjeni i ne znamo koji su normativi u seksualnosti? Jer, za razliku od nekih drugih aktivnosti, npr. sportskih ili poslovnih, nemamo priliku promatrati druge dok imaju seks niti je uobičajeno da s obitelji, prijateljima i kolegama ozbiljno razgovaramo o njihovim seksualnim osjećajima i iskustvima (svaka čast suprotnim primjerima). Kod nas još nema niti ozbiljnih edukativnih filmova koji bi kvalitetno i jasno pokazali i govorili o seksualnom zdravlju i seksualnim odnosima. Ono što nam se nudi na veliko su iskrivljene situacije u različitim pisanim i video porno uradcima koji samo pojačavaju pitanje je li to kako ja/mi radimo normalno. Također, nude nam se i različite ankete u kojima se muškarci i žene izjašnjavaju o svojim seksualnim ponašanjima i kad se uspoređujemo s rezultatima, pitanje „je li to normalno“ nameće se samo od sebe.
Sjećam se jedne klijentice čiji partner nije želio imati seksualne odnose prije braka, ona se pitala je li to normalno. Još da je obrnuto, rekla je, bilo bi joj normalnije, ali ovako, što s njim nije u redu...
Druga priča o normalnosti koju dobro pamtim bila je od klijentice koja mi se obratila jer njen partner nije bio zadovoljan što ona nije mogla doživjeti orgazam kad „normalno“ vode ljubav. Kad sam je pitala a što je to normalno vođenje ljubavi, rekla mi je, možda već pretpostavljate, kad su u misionarskom položaju, bez ikakvih dodatnih stimulacija klitorisa...
Svaki par je seksualni "normativ" za sebe
Ponekad kad posljednji klijenti odu, ostanem u svojoj praksi i razmišljam o situacijama o kojima smo razgovarali i osvješćujem što je meni normalno? Promatam svoje reakcije s različitim situacijama i pokušavam uvidjeti jesam li negdje upala u neku zadanu „normalnost“. Koliko sam tolerantna ili isključiva u svojim stavovima i vrijednostima koje me vode u radu s klijentima i u osobnom životu? Bez takvih promišljanja i samopromatranja lako bi se dogodilo da ukliznem u „ono za što se zna da je normalno“ i zaustavim sebe u toleranciji i istinskom razumijevanju drugih. Jer „normalno“ u području seksualnosti je toliko široko, duboko, slojevito, brojno... koliko parova, osoba i osobnih seksualnih povijesti ima. Normativa koji bi bili opće prihvaćeni među svim ljudima nema, već moramo sami, svaki par i svaki pojedinac za sebe, svjesno istražujući i promatrajući što je dobro za mene i za nas kao par, kreirati svoje normative i pronaći područja uživanja i predanja koja su za nas izgrađujuća i motivirajuća a ne obeshrabrujuća i razdvajajuća.
Nataša Barolin Belić je osnivačica i voditeljica Savjetovališta Korak dalje. Radi s pojedincima i parovima na ostvarivanju njihove osobne cjelovitosti, zdravlja i promjene kao i na kreiranju kvalitetnog života na svim razinama. Također, vodi edukacije i radionice o seksualnom zdravlju. Iz gestalt psihoterapije educirala se na IGW-u, Institutu za integrativnu Gestalt psihoterapiju u Würzburgu, Njemačka.
U prvoj je generaciji edukanata za seksualne terapeute u Hrvatskoj, čime savjetovalište 'Korak dalje' postaje jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj na kojem pojedinci i parovi mogu dobiti edukaciju, podršku, savjetovanje i terapiju u području seksualnosti i seksualnog zdravlja. Tajnica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju HDST.
Osim rada s pojedincima i parovima vodi i edukacije i radionice o seksualnom zdravlju. Zajedno sa svojim suprugom, vodi edukacije i radionice iz područja osobnih promjena. Možete je kontaktirati na natasa@korakdalje.hr ili putem www.korakdalje.hr.
