ZAGREB - Hrvatski premijer Ivica Račan rekao je u utorak da za hrvatsku stranu nije prihvatljiva arbitraža za cijelu kopnenu granicu, kako se to predlagalo iz Slovenije, nego samo za sedam kilometara granice koji 1999. nije bio dogovoren između dviju država. Riječ je o području uz kanal sv. Odorika s čije se lijeve strane nalaze četiri zaseoka (Škrile, Škudelin, Mlini i Bužin) koje je Slovenija tražila (ili barem dva od njih uključivo s Jorasovom kućom), iako je raspoloživa dokumentacija potvrđivala da je Hrvatska obnašala vlast nad tim područjem na dan 25. lipnja 1991.
Slovenija osporava Badinterovo načelo I bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić potvrdio je Vjesniku da je sa Slovenijom bilo dogovoreno 663 od 670 kilometara kopnene granice. Prema njegovim riječima, ostalo je sporno samo tih sedam kilometara uz kanal sv. Odorika i to zato što su Slovenci zatezali s rješavanjem tog dijela kopnene granice "radi razgraničenja na moru i traženja teritorijalnog koridora".
Doduše, po njegovu sjećanju, i dio granice kod Svetog Martina na Muri, gdje se na hrvatskom teritoriju preko Mure nalaze nasipi koji štite slovenska naselja od poplava, također nije potpuno riješen iako je tamo granica posve jasna.
Sporan je na kopnu ostao, dakle, samo dio uz kanal sv.
Odorika. Riječ je o odvodnom kanalu rijeke Dragonje na kojem je 1991. bila međurepublička granica Hrvatske i Slovenije. Prihvaćajući Badinterovo načelo o međurepubličkim granicama iz lipnja 1991. kao međudržavnima zaštićenima međunarodnim pravom, Hrvatska je prihvatila i tu granicu, dok Slovenci to i nadalje osporavaju. Sudeći prema napisima u slovenskom tisku, glavni je argument da je dio tog područja katastarski nekad pripadao općini Piran. Hrvatska strana, opet, osim činjeničnog stanja iz 1991. koje je zapravo presudno, ukazuje i na dokumente slovenskog podrijetla iz razdoblja bivše SFRJ iz kojih proizlazi da je upravnu i sudsku vlast na tom području imala Hrvatska, a ne Slovenija.
Gdje je Dragonja Tako se, primjerice, u dokumentu Općinskog suda u Piranu iz 1968. stanovitog Jožu Budaka nastanjenog u Bužinu, koji je zatražio reguliranje vlasničkih prava, upućuje da zahtjev podnese Općinskom sudu u Bujama.
To zemljište nalazi se "na levem bregu Dragonje, što znači da se nalazi na području SO Buje", kaže u tom dokumentu piranski sud. U vezi s tim je i dogovor hrvatskih i slovenskih republičkih vlasti još iz 1947. godine kojim je podijeljena upravna i sudska jurisdikcija na tom području.
Pritom je taksativno navedeno da su kotarski sudovi u Piranu i Kopru nadležni samo za teritorij sjeverno od rijeke Dragonje, dok su južno od te rijeke nadležnosti pripale hrvatskoj općini Buje.
