Vjerujem da je u seksu „zdrava sebičnost“ važna i korisna, no, dakako, moram objasniti što mislim kad kažem „zdrava sebičnost“ u seksu. Mislim na to da, u seksualnoj igri, trebamo sami sebi dopustiti dovoljno vremena da se predamo dodirima, milovanjima i uživanju. Trebamo sebi dopustiti da uzmemo za sebe dovoljno vremena da se opustimo, dopustiti da nas partner/partnerica stimulira i miluje koliko nam treba, dopustiti si dovoljno vremena da uživamo, dovoljno vremena da možemo doživjeti orgazam. U mojoj praksi, nerijetko mi klijentice kažu da u seksualnom odnosu ne uzimaju dovoljno vremena za sebe. Kod klijenata je to puno rijeđe (u mom iskustvu, ne generalno). Kažu mi klijentice da im bude neugodno da se partner toliko mora mučiti oko njih. Iz početka se opuste a onda, ako orgazam ne dođe u vrijeme u kojem bi one željela da dođe, počinje nervoza, napetost i malo po malo nestane uzbuđenja, nestane uživanja i ona sama zaustavi partnera u milovanju i stimuliranju. Jedna mi je klijentica rekla da je uvijek seks doživljavala kao čisti altruizam i da je bila uvjerena da, ako ona sve pruži svom partneru, jednako će joj se tako vratiti. Zbog tog svog stava nikada nije jasno rekla partneru što joj treba i s vremenom je sve manje i manje uživala i seks joj je počeo biti muka. Dakako da je to partner osjetio i, kako nisu bili naviknuti pričati o svojim potrebama i željama, on je u sebi počeo graditi svoje razloge zašto ona tako reagira te je i on počeo imati sve manju želju i sve manje inicirao seksualne kontakte. Tako su došli i do mene. Kada sam joj prvi puta rekla da joj nedostaje „zdrave sebičnosti“, bila je jako iznenađena. Sada je situacija sasvim drugačija. Ona zdravu sebičnost doživljava kao nešto dobro i za nju i za partnera. Kao što ona sada nastoji biti „zdravo sebična“, tako očekuje da i on to bude. U takvom odnosu oboje su zadovoljniji.
To je možda i dobar kriterij da osvjestimo da li se radi o „zdravoj sebičnosti“ – ako oboje postajemo zadovoljniji u seksualnom kontaktu, ako oboje više uživamo, onda smo na dobrom putu.
Morate li to odraditi?
Sjećam se i jedne drage žene koja je, davnih dana, bila moja klijentica i kojoj je bilo nemoguće prihvatiti da sebičnost može biti zdrava, pa ni u seksualnim kontaktima. Njeni roditelji su je odgajali na način da je izgradila izuzetno negativan stav prema sebičnosti i u njenom slučaju smo promijenile naziv i nisam koristila izraz „zdrava sebičnost“ već „uzimanje za sebe dovoljno vremena za uživanje“. To je zaista bio njen problem. Nije si nikako mogla uzeti dovoljno vremena, nije se uzbuđivala, seksualna želja se vremenom smanjila i onda je sebe krivila da je ona hladna i da je problem u njoj. Ne moram posebno naglasiti da je seksualne odnose s mužem imala redovno iako ih nije željela. Muž je nikada nije prisiljavao i nije ni znao što je u stvari u njenim mislima i kako se osjeća. Ona je sebe krivila da nije dovoljno dobra supruga i da ne može mužu pružiti zadovoljstvo koje je normalno da žena pruža mužu. Govorila je „moram to odraditi“. Vi koji redovno čitate moje kolumne već možete misliti kako sam reagirala kad sam je čula govoriti da „TO mora odraditi“. Seks se nikada ne odrađuje! Sekse se ne odrađuje!
Dosta dugo smo se bavile njenom slikom seksa u braku i uloge žene i muškarca. Također dosta dugo smo radile na pojmu uživanja i dozvole samoj sebi za uživanje. S vremenom se u terapiju uključio i suprug, nije ga željela na početku. Uz puno komunikacije, uz puno uvjeravanja da njemu nije teško dugo ju ljubiti i oralno stimulirati (samo tako je mogla postići orgazam), uz ponavljanje da on u tome uživa, malo po malo je počela mijenjati svoje stavove i lagano se opuštati. Bila je presretna jednog dana kad mi je rekla da je noć prije dopustila sebi da seks traje dugo, da ju muž oralno stimulira i kad joj se učinilo da je previše i da je osjetila da je za sebe uzela što joj treba i da je on bio jako zadovoljan. Kratko nakon tog iskustva, terapija je završena. Nisam je poslije čula pa vjerujem da je i dalje situacija dobra te da oboje uživaju i da su sretni.
Stvar je naopaka
Ne trebam vam spomenuti da se bliskost između njih povećala nakon što se ona počela opuštati i prihvaćati sebe kao aktivnu seksualnu partnericu koja ima pravo na uživanje. Rekla je jednom da je tek sad uvidjela da je stvar naopaka. Pitala sam je da mi objasni što misli time da je stvar naopaka? Rekla je da, dok je mislila da je nesebična i da je pravilno da sve daje za muža i žrtvuje se ako treba, oboje su bivali sve nezadovoljniji i jadniji te imali sve manje zadovoljstva. Kada je promijenila ploču, kada je počela uzimati više za sebe, dogodilo se da je i on počeo dobivati više i biti zadovoljniji.
Ne znam kako bih bolje završila ovu kolumnu od tih njenih riječi: Stvar je naopaka – kada postajete više „zdravo sebični“ u svojim seksualnim odnosima, umjesto da bude manje, počinje biti više za oboje. Isprobajte i provjerite.
Nataša Barolin Belić je osnivačica i voditeljica Savjetovališta Korak dalje. Radi s pojedincima i parovima na ostvarivanju njihove osobne cjelovitosti, zdravlja i promjene kao i na kreiranju kvalitetnog života na svim razinama. Također, vodi edukacije i radionice o seksualnom zdravlju. Iz gestalt psihoterapije educirala se na IGW-u, Institutu za integrativnu Gestalt psihoterapiju u Würzburgu, Njemačka.
U prvoj je generaciji edukanata za seksualne terapeute u Hrvatskoj, čime savjetovalište 'Korak dalje' postaje jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj na kojem pojedinci i parovi mogu dobiti edukaciju, podršku, savjetovanje i terapiju u području seksualnosti i seksualnog zdravlja. Tajnica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju HDST.
Osim rada s pojedincima i parovima vodi i edukacije i radionice o seksualnom zdravlju. Zajedno sa svojim suprugom, vodi edukacije i radionice iz područja osobnih promjena. Možete je kontaktirati na natasa@korakdalje.hr ili putem www.korakdalje.hr.
