No, u Austriji bukti Hypo-afera, izvan kontrole Tomislava Karamarka i Mladena Bajića, pa takvih jamstava za sada nema. Ne znači da se u HDZ-u ne računa da će poželjne okolnosti izgraditi do parlamentarnih izbora 2011., osobito do hrvatskoga priključenja Europskoj uniji.
Jednodušno i ravnodušno prihvaćanje Jadranke Kosor na funkciju predsjednice bio je prvi znak HDZ-ovog odustajanja od velikih političkih ambicija, uključujući famozne „rezove“ kojima se mjesecima prijeti. Ivo Sanader odigrao je svoju ulogu, korumpirajući sve koje je trebalo za hrvatsku ulazak u Europsku uniju, dakako, zadržavši ponešto za samoga sebe. Ali njegova nasljednica, po svojoj HDZ-ovskoj prirodi, nije u stanju ništa bitno odigrati osim pripreme terena za što dostojanstveniji uzmak svoje stranke pod okrilje tuđe odgovornosti i zaštite.
Izvorno, naime, HDZ je nastao kao politička macho-sila, koja je žene priznavala isključivo kao svoju pratnju obožavateljica, službenica i tješiteljica. U protivnom, bile su…pa naprosto javne žene. Zato nikada HDZ-ovci ne bi lansirali ženu na premijerski položaj, da je od njega preostala ikakva trijumfalna vrijednost. Kako je svojedobno lucidno detektirao Slaven Letica, svaki javni prostor koju žene počnu lako osvajati vrlo brzo gubi na ugledu i cijeni. Feministički rečeno, u toj devalvaciji sadržana je valjda posljednja muška osveta ženskome spolu i rodu, kada ga velikodušno pripuštaju u vlastiti sektor.
Bilo kako bilo, Franjo Tuđman, kao prvi HDZ-ov predsjednik, na salvetama je skicirao svoje snove o geopolitičkom razrezivanju Balkana poput velike torte, dok se njegova aktualna nasljednica sada hvali vještinom guljenja krumpira, pa postignućima oko cijene struje i očuvanim porodiljskim naknadama. Sve to u savršenom je skladu s ulogom koju su HDZ-ovci odavno namijenili ženskoj uzgrednosti. Kampanja nove „tuđmanizacije“ traljavi je pokušaj da onemoćali i ustrašeni macho-korpus, zaklonjen iza državne spremačice Jadranke Kosor, sačuva legendu o svojim junačkim danima.
Drugi znak HDZ-ove smlavljenosti jest zapanjujuća podložnost kojom prihvaćaju sve HSS-ove zahtjeve i prohtjeve: od jedinstvene uprave državne ergele u Lipiku, do oporezivanja banaka. Jasno je da se time plaća miraz za zajedničku budućnost s HSS-om nakon izbora 2011., koja je zadnja slamčica za realizaciju posljednjih HDZ-ovih ambicija: HSS bi preuzeo odgovornost za domovinsku provinciju, dok HDZ-ovci računaju na krupnije i sitnije gastarbajterske položaje u birokratsko-političkim strukturama Europske unije.
Jedino se još ne zna što će sa sadašnjom Jadrankom Kosor.
