Sudski vještak: Naša policija često griješi u forenzici

Upravo sam se vratio sa snimanja laserskim 3D skenerom kojim smo zabilježili izgled haustora u Ulici Pavla Hatza 2 u kojem je 6. listopada 2008. godine ubijena Ivana Hodak - govori sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju Vojin Maštruko.

Sudac Zdenko Posavec naručio je ovih dana od 53-godišnjega zagrebačkog vještaka trodimenzionalnu rekonstrukciju brutalnog ubojstva kćeri odvjetnika Zvonimira Hodaka.

Ponašanje žrtve

- Rupa od metka na zidu je zatvorena, što nije dobro za rekonstrukciju događaja, ali je opet s ljudske strane razumljivo jer roditelji tuda svakodnevno prolaze. Naravno da bi bilo bolje da sam bio angažiran na očevidu te da sam skenirao sve tada, pa i samu žrtvu. Ali što je, tu je - kaže Maštruko.

Taj bivši djelatnik MUP-ova Centra za kriminalistička vještačenja proslavio se u pravosudnim krugovima upravo trodimenzionalnim rekonstrukcijama kaznenih djela. Radio je dosad na 42 sudske rekonstrukcije.



U rekonstrukciji ubojstva Ivane Hodak Maštruko će koristiti neke metode koje se u Hrvatskoj još ni na jednom slučaju nisu koristile. To je analiza krvnih mrlja pomoću koje se može potpuno rekonstruirati kretanje žrtve nakon što je pogođena. Objektivno je to vrlo teško utvrditi, jer je ljudski organizam izuzetno kompleksan i jer svatko drukčije reagira i ponaša se u takvoj situaciji.

- Vještaci sudske medicine na temelju sudsko-medicinskih tragova na žrtvi u pravilu ne mogu precizno odgovoriti na pitanja je li se žrtva srušila na mjestu pogotka ili se još neko vrijeme kretala po mjestu događaja i koliko dugo. Vrijedi pokušati rekonstruirati ponašanje žrtve nakon pogotka pomoću analize tragova krvi na žrtvi, odjeći žrtve i na podu.

Ne gleda serije ‘CSI’

Moguće je da će u ovom slučaju vještak Maštruko prvi put skenirati stvarne ljude te ih ubaciti u animaciju.

- Bude li potrebe, moguće je da skeniramo Šlogara, ali žrtvu, naravno, ne. Da smo to napravili na licu mjesta, mogli smo skenirati i žrtvu te zapravo kroz animaciju ‘oživjeti’ njezino kretanje. No, sada je za to prekasno - kaže Maštruko i dodaje da je mjesto zločina snimljeno fotografskim objektivom koji, kao i svaki, iskrivljuje sliku.

- Osobno se prilikom fotografiranja mjesta zločina koristim posebnim objektivom za koji je napravljena tzv. kalibracija objektiva, što omogućava njegovo korištenje kod fotogrametrijskih analiza. Ali sada prvo trebamo utvrditi kojim je fotoaparatom to snimljeno i s kojim objektivom da bismo mogli stvari staviti na svoje mjesto te rekonstruirati njihov tadašnji položaj - izjavio je vještak Maštruko. Ali dodaje da mu korištenje laserskog 3D skenera te obrada sirovih podataka posebnim programima omogućavaju forenzičnu analizu, pa i takvih fotografija.

Vještačio je Maštruko, među ostalim, ubojstvo Dragutina Golika, hrabroga građanina koji je pokušao spriječiti pljačkaše Zagrebačke banke. Radio je trodimenzionalne rekonstrukcije pljački Fine i Zagrebačke banke. U slučaju ubojstva Ive Pukanića vještačio je snimku čovjeka s kacigom, za što je kasnije osumnjičen Željko Milovanović. Radio je i trodimenzionalnu rekonstrukciju stradavanja vatrogasaca na Kornatima.

Iako ne gleda američke serije u kojima su zvijezde FBI-evi forenzičari, surađuje s jednim FBI-evim stručnjakom za forenziku, Dennisom Wardom. - Forenzika zahtijeva stalni rad i usavršavanje metoda, pa sam stalno u kontaktu s forenzičarima izvana - kaže. Autor je i poglavlja o trodimenzionalnim rekonstrukcijama koje je nedavno objavljeno u britanskoj Enciklopediji o forenzici.

Skeniranje Kornata

Iza njega su 3952 predmeta i 175 očevida. Od 1984. do 2004. godine radio je u Centru za kriminalistička vještačenja MUP-a, nakon čega se uputio u privatnu praksu. Danas mu je najvažnije da ga prati glas nepristranog vještaka.

- Uvijek će jedna strana biti nezadovoljna mojim nalazom, ali važno je da, bez obzira na to tko me angažira, napravim što objektivnije vještačenje temeljeno na dokazima.

Trodimenzionalne rekonstrukcije počeo je raditi kako bi sucima što bolje prikazao kako se odigrao zločin.

- Ljudima je jednostavnije shvatiti kada vide animaciju onoga što se zapravo dogodilo nego kad im riječima opisujem gdje je tko stajao i kako se pomaknuo te kada je zapucao.

Ubrzo su njegove rekonstrukcije postale jako tražene. Kao jednu od najzahtjevnijih trodimenzionalnih rekonstrukcija izdvaja onu požara na Kornatima. Laserskim 3D skenerom snimio je mjesto na kojem je vatra zahvatila vatrogasce. Jedino što je nakon požara ostalo nepromijenjeno je teren, kamenjar, pa je, da bi se dobila što kvalitetnija rekonstrukcija, Maštruko predložio da se teren izmjeri spomenutim laserskim 3D skenerom.

- Sud je to prihvatio, a korištenjem tog skenera dobivena je kompjutorska replika mjesta događaja dimenzija 1500 x 500 m u rezoluciji od 1 cm. Moji suradnici geodeti rekli su mi da je to jedinstveni uspjeh u geodetskoj praksi Europe, a pogotovo u europskoj forenzičkoj praksi. U animaciju mogu uklopiti sve detalje: od kamena, do ulegnuća u prirodi. Uspio sam utvrditi niz netočnosti koje je na očevidu napravila policija, ali to, na sreću, nije imalo utjecaja na konačan ishod događaja. Međutim, to pokazuje granice njihovih mogućnosti. Ponudio sam MUP-u pomoć u edukaciji kadrova kako ne bi toliko griješili, ali su me odbili.

U zatvor se može i zbog piva

Maštruko nikad nije u potpunosti zadovoljan dobivenim rezultatima, pa tako smatra da bi i rekonstrukcije mogle biti vjerodostojnije kad bi, primjerice, skenirao ljude, što će možda prvi put pokušati u slučaju Hodak.

- Kad bi u animaciju unijeli stvarne čovjekove dimenzije, držanje te kretnje, kad bi skenirali ljude i ubacili ih i u animaciju, onda bi to bilo potpuno vjerodostojno. Jer, iako je netko visok 178 centimetara, može se držati pogrbljeno ili imati neke specifičnosti u hodanju, što može potpuno izmijeniti rezultate vještačenja.

Maštruko je iz Centra za kriminalna vještačenja otišao prije pet godina.

- Naša policija često griješi, što se tiče forenzike zaostaje za europskim kriterijima, metodama i standardima. Iako imaju potrebne tehničke uvjete, a i znanja, često ih iz čiste navike ne primjenjuju.

Jedna od metoda protiv koje se bori još otkada se 1984. godine zaposlio u MUP-u je Parafinska rukavica ili Gonzalesov test kojim se traže tragovi baruta na rukama onoga tko je pucao. Hrvatski se MUP još uvijek koristi tom metodom, čije je ukidanje 1963. godine preporučio Interpol, ali ulaskom u EU ta metoda morat će se potpuno izbaciti iz prakse.

- To je toliko nesigurna metoda da su moguće velike pogreške, a posljedica tih pogrešaka su možda nevini ljudi u zatvoru!

Odvjetnik Veljko Miljević često surađuje s vještakom Maštrukom, a svaki dokaz dobiven takvom metodom pokušava pobiti na sudu.

- To je apsolutno nepouzdano. A pola vještaka u nas nije čulo za vjerodostojniju GSR analizu kojom se koristi Maštruko - kaže odvjetnik Miljević.

Problem nije samo u metodi nego policija, tvrdi Miljević, “silikonske odljevke ruku” uzima na nestručan način.

- Odljevci im se ponekad zagube ili ne znaju koji kome pripada - prisjetio se odvjetnik. Na pitanje u koliko je slučajeva uspio srušiti presudu ili dobiti spor zbog dovođenja u sumnju dokaza dobivenih tom metodom, odvjetnik odgovara da ne može to utvrditi.

- Rijetko je to jedini dokaz, ali u Splitu je bio cijeli niz nestručno provedenih vještačenja koja je radio Josip Božanić. Taj vještak bio je poznat jer je vještačenja radio s povećalom i u svom stanu. Mislim da više ne radi jer ima više od 80 godina, ali je donedavno radio sva važna vještačenja u Splitu. A kad sam od Ministarstva pravosuđa zatražio je li na popisu registriranih sudskih vještaka, dobio sam odgovor da nije - navodi Miljević.

Parfinska rukavica inače se primjenjuje tako da se na mjestu zločina osumnjičenome izuzme silikonski odljevak ruke, a u laboratoriju se s unutarnje strane nakapa reagens koji reagira u kombinaciji s nitratom iz baruta.

- Ali čestice nitrata ne nalaze se samo u barutu nego i u pivu, pepelu, kremi za ruke, umjetnom gnojivu, pa je nemoguće s potpunom sigurnošću utvrditi kojeg je porijekla nitrat koji je izazvao reakciju. Cijelo vještačenje ovisi o subjektivnoj procjeni vještaka koji mora s obzirom na izgled tih točkica zaključiti je li to nitrat iz baruta ili iz, primjerice, piva - kaže Maštruko.

Što je GSR analiza

Kad je shvatio krajem 80-ih koliko je ta metoda nesigurna, počeo je istraživati druge metode i naišao je na GSR analizu. Ta se metoda primjenjuje tako da se pomoću skenirajućega elektronskog mikroskopa traže mikroskopski male metalne čestice koje nastaju u procesu pucanja iz vatrenog oružja.

- Čestice potječu iz inicijalne kapsule metka i u svom kemijskom sastavu imaju tri ključna kemijska elementa, a to su antimon, barij i olovo. Tom se metodom dokazuje prisutnost ta tri elementa u jednoj mikroskopski maloj čestici, a izuzima se obljepljivanjem osumnjičenika specijalnim ljepljivim trakicama. Iako ni GSR analiza nije idealna, ona je danas najbolja moguća metoda analize tragova pucanja. GSR analiza je standardna metoda u EU, pa je očito pod pritiskom iz Europe i MUP-ov forenzični centar ipak nevoljko počinje primjenjivati - kaže Maštruko.

Uništavanje tragova

No, za provođenje GSR analiza bilo je potrebno kupiti poseban mikroskop. Uspio je 1998. godine nagovoriti nadležne u MUP-u da se kupi.

- Kupili su najbolji mikroskop na svijetu. Koštao je 350 tisuća eura. Testirao sam ga četiri godine, obučio sam ljude kako da ga koriste, ekipu za očevid kako da izuzima tragove, a 2003. sam ga isprobavao na samoubojstvima iz vatrenog oružja, ali samo na području Zagreba, ali u MUP-u ga nikako nisu htjeli uvesti u svakodnevnu praksu. Teško je bilo u takvom sustavu promijeniti ustaljene navike, pa se Parafinska rukavica koristi i danas.

Tom nepouzdanom metodom policija je pokušala utvrditi je li u svibnju 2002. u mafijaškom obračunu Veselin Marinov, tjelohranitelj Vjeke Sliška, pucao u Vinka Žuljevića Klicu. Klica je tvrdio da je Marinova ubio u samobrani te da je on prvi ispalio metak. Ali metoda Parafinske rukavice nije dala nikakve rezultate jer su Marinovljeve ruke bile krvave.

- Od suda sam na vještačenje dobio odjeću Marinova te sam trebao utvrditi postoje li na njoj tragovi iz kojih bi se moglo zaključiti da je i Marinov pucao, da se provjeri obrana Vinka Žuljevića Klice. U tom je slučaju bilo nesporno da je Klica ispalio više hitaca, no bilo je važno utvrditi je li istovremeno i Marinov ispalio hice. Znao sam da je takvom potencijalnom unakrsnom pucanju teško dokazati tko je pucao, a tko nije, jer je teško razlikovati GSR čestice nastale pucanjem iz različitih oružja, ali ipak sam dao sve od sebe. Međutim, nisam uspio. Dokazao sam na odjeći ubijenog Marinova, ali i na odjeći okrivljenoga Klice puno GSR čestica baruta, ali nisam mogao rezlikovati te čestice i pouzdano utvrditi iz kojeg pištolja je ispaljena pojedina čestica.

No, GSR analiza dokazala je mnoštvo GSR čestica, a prethodno provedena analiza Parafinskom rukavicom po drugom MUP-ovu vještaku uopće nije uspjela dokazati nikakve barutne čestice.

- Koliko se sjećam, objašnjenje te razlike je bilo u činjenici da su Marinovljeve šake bile jako krvave, a krv je kontraindikacija za dokazivanje tragova baruta. Taj primjer zorno pokazuje razliku između Parafinske rukavice te moderne metode dokazivanja tragova pucanja, tzv. GSR analize.

Problemi s kojima se vještaci najčešće susreću su upravo krv koja uništava tragove te liječničke ekipe koje u trenucima nesreća izlaze na teren.

- Prioritet je spašavanje unesrećenog, ali tako se uništi cijeli niz dokaza na terenu - kaže Maštruko. To je bio slučaj s Golikom, kod kojeg je prioritet bilo spašavanje, pa su uništeni dokazi.

Kamere koje ne snimaju

- Nije bilo moguće utvrditi koja je bila ulazna, a koja izlazna rana jer je sve bilo krvavo, a i prioritet je bio spašavanje života. Također je u tom slučaju analizirao snimke pljačke i utvrdio da je zakon o postavljajnu kamera u institucijama nedorečen.

- Nije propisana ni kvaliteta tih kamera, ni što i pod kojim kutem treba snimati. Tako snimke iz Fine u jednom trenutku snime pljačkaša kad uđe u banku, ali sekundu kasnije okrenu se u smjeru bakice koja je prelazila cestu.



2001. Slučaj Vlade Jularića

U slučaju Vlade Jularića, koji je osuđen na 14 godina zatvora, vještak Maštruko radio je rekonstrukciju događaja iz koje se vidi, tvrdi vještak, da optuženi nije kriv za dvostruko ubojstvo. Riječ je o sukobu koji se dogodio u Zagrebu u Ulici grada Chicaga kad su se posvađali poslije ubijeni Danijel i Ekrem Kahrić s Jularićem.


1991. Slučaj s Kajzerice
Maštruko je radio na slučaju pucnjave na Kajzerici 10 godina nakon ubojstva. Uspio je opisati što se dogodilo, iako je u međuvremenu kafić postao kineski dućan.

2003. Slučaj Budiša

Za ubojstvo 19-godišnjeg Milenka Đekića osuđen je Vinko Budiša na četiri godine i 11 mjeseci. Maštruko je radio 3D rekonstrukciju.