Bez obzira tko je skrivio tragični događaj - raketiranje kineskog veleposlanstva u Beogradu (CIA, agenti na terenu, piloti, birokracija NATO-a), riječ je o neviđenoj pogrešci koja je podigla Kinu na noge.
Iako kineske vlasti naglašavaju da protesti javnosti trebaju biti smireniji, neraspoloženje prema Amerikancima i NATO-u toliko je da stvari ovaj čas neće izgladiti ni formalna isprika Billa Clintona. Kinezi nisu spremni okrenuti drugi obraz i tek tako prijeći preko svojih žrtava i ponižavanja koje je donijelo raketiranje veleposlanstva.
Službeni Peking vjeruje da se u Washingtonu i Bijeloj kući trenutačno za prevlast u općem smjeru američke administracije sukobljavaju prokineski i antikineski lobi. Ovaj zadnji je vrlo moćan, te pritišće Kinu na nekoliko razina: gospodarskoj, vojnoj i onoj vezanoj uz ljudska prava.
Amerikanci su od svih veleposlanstava u Beogradu pogodili ono koje koje ima svjetsku težinu pa će i posljedice biti vrlo neugodne. Pogoršanje ili zamrzavanje ukupnih kinesko-američkih odnosa stoga je neizbježno, iako Peking neće odmah vući previše radikalne poteze. Kina nije ona ista zemlja od prije 20 godina.
Mnoge su se stvari u toj najmnogoljudnijoj državi na svijetu promijenile, a najvažniji probitak novog kineskog političkog kursa jest solidna unutarnja stabilnost. Kineske vlasti nerado govore o ožiljcima iz prošlosti, no ne izbjegavaju dijalog i o delikatnijim temama vezanim uz kinesku unutarnju i vanjsku politiku.
Amerikanci moraju biti svjesni da su raketiranjem kineskog veleposlanstva srušili domina. Kineske vlasti ne žele spriječiti masovna protuamerička okupljanja (bilo spontana, bilo organizirana) i zbog sasvim praktičnog razloga: ljudi moraju negdje ispuhati svoj bijes i frustracije. Iako to javno ne pokazuju, kineski službeni krugovi vjerojatno strahuju od širih nemira zbog drugih razloga, pogotovo uoči skore desete obljetnice nemilih zbivanja na Tiananmenu.
Zato svi američki agresivniji koraci prema Kini mogu samo dovesti do njezine unutarnje destabilizacije i razvoja neočekivanih zbivanja u smjeru koji ne samo da bi upropastio sve dobro što je postignuto u odnosima Pekinga i Washingtona u posljednjem desetljeću, nego bi ugrozio stabilnost i gospodarski napredak u cijelom području jugoistočne Azije i Pacifika.
Bombe na Srbiju (osobito ne one zalutale) dosad nisu riješile ništa na političkom planu. Sve se zakompliciralo, od neviđenog vala izbjeglica s Kosova (što u NATO-u i SAD-u uopće nisu predvidjeli) do potresanja (i izazivanja) Rusije i Kine, dviju velikih zemalja bez kojih je novi svjetski poredak samo prazna retorika.
Stoga se rasplet već polako naslućuje. Kinezi (a vjerojatno i Rusi) konačno će od Sjedinjenih Država otvoreno zatražiti da one jasno definiraju koji im je važniji interes: geopolitičko rivalstvo ili iskreno i ozbiljno partnerstvo.
