Sunčeva magnetska polja uzrokuju na Zemlji klimatske promjene i probleme u komunikacijama

ZAGREB – Da Sunce nije jednolika i nepromjenjiva masa, već da je izložena čitavom nizu magnetskih aktivnosti, erupcija i djelovanju snažnih magnetskih polja, bilo je jasno već starim Kinezima. Sunce, izvor života, i drevnim je Egipćanima bilo jedino božanstvo, dok su se u Indiji na 12 kamenih kotača »vozila« Sunčeva kola. U novije doba, početkom 17. stoljeća, o Suncu je pisao i slavni Galileo Galilei, koji ga je sustavno promatrao. Svojim je prvim teleleskopom 1611. godine otkrio Sunčeve pjege, a kako su se one pojavljivale i nestajale, zaključio je da Sunce rotira. U 19. je stoljeću potvrđeno da Sunce prolazi kroz regularne cikluse aktivnosti koji traju otprilike 11 godina. O toj se aktivnosti Sunca govori kao o Sunčevim pjegama. O njima se dosta toga zna, primjerice da su vidljive kao područja nepravilnih oblika na površini Sunca, čija je temperatura mnogo niža od one koja vlada u njihovom okruženju. Naime, temperatura na samoj Sunčevoj površini iznosi nekih 6000 stupnjeva Celzija, dok je temperatura pjega »samo« oko 3000 stupnjeva. Ta se područja mogu zamijetiti kao svojevrsne tamne mrlje u odnosu na svijetlu okolinu, odnosno fotosferu.
Turbulencije, bljeskovi, potresi...
Svaka od tih mrlja veličine je Zemlje. Zadnja takva Sunčeva aktivnost zbila se 1989. godine, pa se može reći da je taj vremenski ciklus točan skoro u minutu, jer se javio i ove godine. Iako je takve procese na Suncu teško jednostavno objasniti, astronomi bi jednostavno rekli da jaka magnetska polja izazivaju nastajanje Sunčevih pjega. Od jačine tih polja, zapravo, zavisi i jačina magnetizma poslana na Zemlju. Naime, magnetizam se u svom neprekidnom gibanju uvija i stvara područja nalik na goleme tunele, koji rastu i ispunjavaju se vrelim plinovima. Nastanak i rast pjega može trajati do 10 dana. U njenom se središtu nalazi izuzetno jako magnetsko polje iz kojeg izlaze magnetske silnice. Turbulencije, bljeskovi, potresi i erupcije oslobađaju toliko jaku energiju, da je prema njoj energija koja bi bila oslobođena djelovanjem svih aktivnih vulkana na Zemlji tek kihanje novorođenčeta.

U Svemir se oslobađa velika količina visokoenergetskog i radio-zračenja, čije elementarne čestice stižu do Zemlje, uzrokujući geomagnetske oluje, poremećaje ionosfere, pojavu aurore borealis (polarne svjetlosti) i raznih drugih efekata. Jaki su bljeskovi vezani uz pojavu pjega, a njihovo se pojavljivanje ponavlja ciklički. Budući da je Sunce izvor svega života na Zemlji, znanstvenici posebice upozoravaju na ciklus pojačane Sunčeve aktivnosti kao na nešto čemu bi trebali posvetiti veću pozornost. Posebice se to odnosi na štetno zračenje rendgenskih i ultraljubičastih zraka, koje tijekom pojačane Sunčeve aktivnosti stižu na Zemlju u mnogo većim količinama od uobičajenih. Najjača nuklearna eksplozija na Suncu u zadnjih 11 godina dogodila se 11. srpnja ove godine, pri čemu su dozu radijacije, veću od dozvoljene, primili avioputnici koji su se toga dana nalazili negdje na zemaljskom nebu. Te se noći mogla također vidjeti i polarna svjetlost, koja je izravna posljedica te nuklearne eksplozije, jedne od najjačih što se na Suncu događaju ovih mjeseci. Sunce je zapravo snažni »nuklearni reaktor«, udaljen od Zemlje 150 milijuna kilometara, čije se eksplozije izravno manifestiraju na Zemlji.

Omotač koji štiti Zemlju od svakojakih svemirskih »događaja«, godinama je sustavno uništavan i njegove su »rane« toliko velike da je posve opravdana svaka zabrinutost znanstvenika, ali ne samo njih, za opstanak života na Zemlji. Magnetizam sa Sunca koji tako stiže na Zemlju izravno utječe ne samo na čovjeka već i na cjelokupnu tehnološku infrastrukturu. Kvarovi električnih mreža, satelitskih komunikacijskih sustava, oštećenja na satelitima, svemirskim brodovima, zrakoplovima pa uz to i smetnje u mobilnoj telefoniji, aparatima za faksiranje i pagerima popratne su pojave pojačanog Sunčevog magnetizma. Mnogi se sjećaju jednoga takvog »raspada sistema«, uzrokovanog Sunčevim magnetizmom prije 11 godina, 1989. u kanadskoj pokrajini Quebeck, kad je kolaps doživio električni sustav koji je napajao tu cijelu pokrajinu. Tada je, naime, »puknuo« veliki transformator električne energije i ostavio bez struje šest milijuna ljudi punih osam sati. Stručnjaci su tada ustvrdili da je kratki spoj uzrokovalo pojačano magnetsko zračenje Sunca.
Udar oblaka vrućega plina
Drugim riječima UV i X zrake povećavaju stupanj ionizacije atoma u ionosferi, pa to uzrokuje pojačano apsorbiranje radiosignala iz Svemira. Oni se u »normalnim« uvjetima u većini slučajeva odbijaju, odnosno reflektiraju od ionosfere i vraćaju u svemirska prostranstva. No, tijekom pojačanog magnetizma, radiosignali mogu izazvati poremećaje u komunikacijama, u funkcioniranju satelita, pa mogu čak i djelomično promijeniti njihove putanje. O problemima u satelitskim vezama i radionavigacijskim sustavima, na što su se velike svjetske kompanije već pripremile, da se i ne govori.

Neki su stručnjaci otišli i tako daleko da problem u vezi s pojačanim Sunčevim magnetizmom i njegove efekte na Zemlji uspoređuju s problemima koje je izazvao milenijski bug. Neki idu još dalje i tvrde da je to problem mnogo veći od onog milenijskog buga. Prošli je tjedan, primjerice, u Zemlju udario oblak vrućeg plina izbačen sa Sunca tri dana prije zajedno s magnetskim poljem. Budući da se sudario sa Zemljinim magnetskim poljem, uzrokovao je geomagnetsku turbulenciju i pojavu aurore borealis na polovima. Znanstvenici očekuju na Suncu još intenzivnije pojave, koje će doseći maksimum do kraja godine. Tvrde da možemo očekivati još veće probleme u komunikacijskim sustavima.