
DAVOR ŠUKER:Najednom me spopala velika želja i potreba da naučim engleski, jako mi se sviđa London
Bila je to lijepa gesta proslavljenog hrvatskog reprezentativca, koji je, saznavši za »rupu« između dolaska zrakoplova iz Seville u Madrid, pa povratka u Zagreb, poželio dio Hrvatske na trenutak preseliti u svoj madridski dom.
U madridskoj nas je zračnoj luci dočekao autobus kojega je Šuker iznajmio posebno za ovu prigodu. Vožnja do odredišta nije bila duga, ali i te kako zanimljiva. Desetak minuta poslije, našli smo se u najskupljem i najelitnijem dijelu Madrida. Oaza mira, pitomih brežuljak i mnoštva zelenila, prošaranog priručnim golf-igralištima.
Šukerov dom, kao i većina ostalih, sakriven iza guste i visoke živice, na dva kata, s prekrasnim salonima, verandama, travnjakom, bazenom na čijem je dnu mozaik grba njegova kluba Reala, nije odisao malograđanskom raskoši i arhitekturom. Sve je nekako bilo na svom mjestu, pa i ponuda sa švedskog stola. No, umjesto da se pozabave raznoraznim blagodatima kulinarstva, svi su se okomili na nešto drugo – domaće je ipak domaće. Tako je pravi slavonski kulen planuo od prve, također i livanjski sir, dalmatinski pršut, pa pita zeljanica s pravim hrvatskim zeljem...
Šuker nas je podsjetio kako to čemu se divimo »i nije tako skupo«, te da zapravo on dobiva komplekse kad dođe u Zagreb, pa pogleda što sve postoji na Pantovčaku i Šalati. Poglavito podno Sljemena, u takozvanoj zoni zabranjene gradnje, pa na moru, recimo u – Mošćeničkoj Dragi...
Kao da se želio ispričati za »takvu skromnost«, vrijednu niti dva milijuna dolara, Šuker je posegnuo za cijenama u Zagrebu, a onda ispričao anegdotu o svom prijatelju, poznatom španjolskom pjevaču Juliu Iglesiasu:
– Kad je lani Iglesias bio u Hrvatskoj, istinski se zagrijao za ideju da izgradi neku kuću na našoj obali. Propitivao se za cijene, jer je mislio da su znatno niže obzirom na minuli rat. No, kad sam mu rekao da je upravo zbog toga sve još skuplje, ostao je bez riječi i, naravno, bez volje za gradnjom, pričao je Šuker.
Širom otvorenih očiju, ne vjerujući da se sve to može ostvariti nogoloptanjem, dvojica debitanata na širem Blaževićevom popisu – Andre Mijatović i Silvester Sabolčki – samo su kimali glavom. Kad smo priupitali Riječanina Mijatovića što kaže na taj sjaj, začinjen s tri »mercedesa« te jednim dvosjedom »ferrarijem« u garaži, rekao je:
– Ja sam za mnogo skromniju varijantu, što će mi sve to. Barem za sada. Razvezla se, dakako, i priča o Šukerovom i Jarnijevom statusu u klubu. Poglavito Šukerovom, koji se, zbog svojih učestalih i otvorenih istupa u španjolskim medijima i zbog sad već sasvim otvorenog rata s trenerom Johnom Toshackom, našao pod klupskom suspenzijom, koja je istog dana u večernjim satima, a nakon našega odlaska i ugledala svijetlo dana. S time da je njegov istup ocijenjen kao »težak prekršaj«, ukida mu se plaća, te se udaljava iz prve momčadi dok traje postupak.
– Samo sam upozorio na neke trenerove poteze, kao, na primjer, kad mi je obećao stalno igranje u prvoj momčadi do kraja prvenstva, a ako se složim s time da me onda proda u portugalski Porto ili turski Fenerbahče. Normalno da se s takvim ucjenama ne mogu složiti. Stoga, ako ću već morati otići, a, po svemu sudeći, ta sudbina čeka i Roberta Jarnija, Predraga Mijatovića i još neke, budući da je u Španjolskoj velika kampanja za što većim brojem domaćih igrača, onda ću sam odabrati klub po svojoj volji. Najednom me spopala velika želja i potreba da naučim engleski, jako mi se sviđa London, govorio je zagonetno Šuker. Kao slučajno, u nastavku razgovora na spomenutu temu stalno se spominjalo, i to u najboljem svijetlu, ime Arsenea Wengera, trenera londonskog Arsenala. Dakako, odmah se nametnuo zaključak kako imamo naslov za ovu priču: Šuker u Arsenalu!
Uzgred, u priču s uključila i Šukerova pratiteljica, poznata tv-voditeljica, Ana Obregon. S vidnim znakovima ljutnje reagirala je na spomen Toshackova imena, a Šuker je rekao kako je njena majka osobno zvala predsjednika kluba Lorenza Sanza i upozoravala da pazi što da radi u svezi Šukerovog sustavnog šikaniranja.
Na stolu se pojavila i torta s dvije svijeće. Šuker je rekao da je znao da 34. rođendan slavi Marijan Mrmić, a točno deset godina manje upravo je navršio Mario Cvitanović. Obojicu je Šuker darovao kristalnim noževima za otvaranja pisama. U ime HNS–a među čestitare, s prigodnim darovima, uključio i predsjednik Vlatko Marković. Dakako i Zorislav Srebrić, glavni tajnik, koji je Anu Obregon podario dresom hrvatske reprezentacije na njenu osobnu želju, budući da Davor sve svoje podjeli i stalno joj obećava da će u prvoj prigodi i ona imati svoj dres.
Nažalost, vrijeme je brzo isteklo i nakon zajhedničke fotografije svi smo Šukeru poželjeli da izdrži u ratu za svoja prava. Žurili smo u madridsku zračnu luku kako bismo stigli na vrijeme na zrakoplov za Zagreb. Kao za peh, zrakoplov je kasnio u polasku »samo« tri sata. To je bilo sasvim dovoljno vremena da Anđelko Herjavec, predsjednik Varteksa, pokuša uvjeriti Croatijine reprezentativce neka, što se tiče nedjeljne utakmice u Varaždinu, na Varaždin-Bregu ostave svaku nadu.

