Hrvatska je književna suvremena scena tijekom prošle godine dobila konačno svoj prvi festival alternativne književnosti, koji je zaživio u Osijeku prošle godine u svibnju i okupio znatan broj književnika i brojnu publiku.
Dok su osamdesete okupljale autore uz književne časopise i stvarale klimu zajedništva, književne su devedesete ostale bez zajedničkog nazivnika u obliku književnog časopisa ili redovitog događanja i okupljanja autora samih. Devedesete ostaju neobilježene "tankom linijom književne povezanosti", obiluju prozom i novelistikom, koju su pratila ratna stradanja, književni izraz pojedinca, komunikacija s čitateljem, teška nakladnička vremena, pa i Internet revolucija.
S knjigom u krevet U svom šarolikom pripovjedačkom obliku proza je to tematske različitosti, od poratnih do futurističkih elemenata.
Književna generacija 90-tih svakako aktivno sudjeluje u kulturno-medijskom životu, objavljujući u novinama knjige priča, eseja, pjesama i ogleda. Objedinjena je konačno u knjizi "22 u hladu", antologiji nove hrvatske proze 90-tih, dvojice mladih autora Dalibora Šimprage i Igora Štiksa. Tako Dalibora Šimpragu sada možete zateći u novoj hrvatskoj dnevnoj novini "Republika", a i pročitati novi roman Igora Štiksa, "Dvorac u Romagni", autora dosad uglavnom znanog kao mladog literarnog kritičara.
Književna publika trećeg tisućljeća živi brzo i kroz vječnu borbu s nedostatkom slobodnog vremena nazire se samo sjena slogana prošlogodišnjeg sajma knjiga u Puli "S knjigom u krevet". S nedostatkom slobodnog vremena za čitatelja trećeg tisućljeća trenutci s knjigom postali su dragocjeni. Čitatelja hrvatske knjige uz nedostatak slobodnog vremena muči i kronična (ne)mogućnost kupnje.
Suvremena književnost ne ostavlja mnogo prostora za stalan kontakt publike i djela ukoliko se ne krene putovima zapadnog predstavljanja književnih novica.
Festivalsko predstavljanje suvremenih autora i njihovih djela u zapadnim zemljama odavno ima svoju publiku i plijeni veliki interes čitalačke i kritičke javnosti. Na njima je da prouče programe brojnih festivala i odluče koji je najbliži njihovom književnom ukusu. Britanska čitalačka javnost pozdravlja nekoliko desetaka književnih festivala godišnje. Izabrati se samo u Londonu može od "The Word" književnog festivala koji okuplja osamdesetak najpoznatijih suvremenih engleskih i svjetskih književnih imena i događa se na tridesetak lokacija do "City of London Festivala", koji osim književnosti predstavlja i ples, vizualne umjetnosti, ulični teatar, film ili poneki od brojnih manjih književnih festivala. Zajedničko ovim festivalima je druženje i interakcija koju imaju književnici i njihova djela sa svojom publikom.
U dvoranama, uz čašicu razgovora ili uz ulični perfomance sva događanja čine važan segment suvremenog poimanja umjetnosti i prožimanja s djelima suvremenih autora.
Festival po svjetskim uzorima Mlada generacija hrvatskih književnika odlučila je pojačati sponu trokuta autor-djelo-čitatelj upravo pokretanjem festivala književnosti po uzoru na svjetske trendove. Odličan odaziv publike prvom Festivalu alternativne književnosti u osječkom kafiću Voodoo potaknuo je vedriji slijed događaja. Nazvan Festival alternativne književnosti (FAK) navodi na upit što je to alternativno u samom događaju.
Samim time što do sada na našoj književnoj sceni nije bilo ovakvih događanja i što okuplja mlade moderne, kreativne književnike koji se žele nesputano, nepripadajuće i necenzurirano kretati u svom književnom izričaju čini projekt alternativnim.
Podloga svega je interakcija književnika i publike, odlična opuštena atmosfera u kojoj autor postaje najsnažniji glasnik svoga djela. Uz festivalsko dru- ženje zamišljen je i sajam knjiga povoljnijih cijena, što u ovom slučaju nije izdavačka promocija već autorska. Zagrebački klub Gjuro II ugostio je drugi Festival alternativne književnosti kroz tri dinamične večeri predstavljani su brojni mladi hrvatski književnici, ali ovaj puta i dvojica autora suvremene britanske književnosti. Ben Richards i Matt Thorne predstavili su svoja djela i književni pokret kojem pripadaju "Novi puritanci" u čijim je djelima naglasak na običnim ljudima i središnjica djela je priča oko koje se kreću svi ostali elementi.
Festival se time pokazao i kao neophodan živi kontakt naše književne publike sa stranim suvremenim autorima.
Druženje u Gjuri II obilovalo je kvalitetnom književnom riječju, ležernošću nastupa, scenskim veselicama, čašicom dobra pića i još boljeg razgovora. Spretno su se književnici približili publici, a ona susrela sa znanim djelima i autorima, kao i novitetima suvremenog književnog stvaralaštva. Predstaviti književnu mladost ovog festivala jednako je važno kao i biti prisutan na njima.
Borivoj Radaković (1951.) knji- ževnik, prevodilac, jedan od idejnih začetnika festivala autor je nekoliko djela; romana "Sjaj Epohe", zbirke proza "Ne, to nisam ja", drame "Dobro došli u plavi pakao" i "Miss nebodera za miss svijeta" – koje su zaživjele na kazališnim daskama uz veliku podršku brojne publike. Radaković u jednom od svojih intervjua govori o budućnosti festivala: "Festival je zamišljen vrlo neobavezno ako govorimo o budućnosti. Jednostavno ćemo pratiti zbivanja u književnosti i na njih pozitivno reagirati. U očekivanju novih djela, to postaje prilika da sve pisce koji u tom trenutku objave roman ponovo okupimo. Moja je želja da potaknemo ono što se zove natjecateljska atmosfera među piscima, odnosno onu divnu zavist koja pisca tjera da što prije za inat objavi još koju knjigu." Edo Popović (1957.) književnik, prozaik generacije Quorumaša, autor kultnog romana 80-tih "Ponoćni boogie", u čijem kreativnom životu značajan dio predstavlja i konstantan novinarski rad po raznim časopisima i novinama. Nakon jedanaest godina objavljuje novi roman "San žutih zmija", koji sadrži kao i prethodni autobigrafske elemente urbanog pisca kojem želimo da do novog djela svakako prođe manji broj godina.
Muškarac bez brkova Miljenko Jergović (1966.) književnik i novinar tjednika "Globus" kojeg rado nazivaju majstorom u "premnogim rodovima i vrstama" od deseterca do proze, uvijek veže svoju tematiku uz život i sudbinu malih ljudi, objavio je zbirke pjesama; "Opservatorij Varšava", "Uči li noćas netko u ovom gradu japanski", "Himmel Comando", "Preko zaleđenog mosta" i zbirke priča; "Sarajevski Malboro" i "Mama Leone" posljednje zbirke iz koje je čitao priče na festi- valskom druženju u Gjuri II.
Ante Tomić (1970.) književnik i novinar Slobodne Dalmacije, autor priča "Zaboravio sam gdje sam parkirao", i nedugo objavljenog romana "Što je muškarac bez brkova" – svoju svestranost nam dokazuje radom kao koscenarist na filmu "Posljednja volja", u kojem glume Goran Višnjić i Angelica Bridges. Publiku je na festivalu razveselio pričama iz svojeg posljednjeg romana smještenog u izmišljeno selo dalmatinske za- gore s likovima tipičnim za to podneblje uronjenim u probleme svoje svakodnevice. Trenutačno mu je roman na prvom mjestu top liste emisije "Pola ure kulture", koja se radi po knjižarskim podacima o prodaji.
Zoran Ferić (1961.) književnik, profesor, zvan najvećim hipohondrom hrvatske književnosti koji da potvrdi nadimak svojoj je publici čitao odlomak iz zbirke priča "Anđeo u ofsajdu", čija je radnja smještena u čekaonici ambulante za AIDS u Bolnici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević (a za koju je upravo dobio godišnju nagradu "Jutarnjeg lista"). Njegova je prethodna zbirka "Mišolovka Walta Disneya" prevedena na njemački jezik. Robert Perišić – mladi književnik autor prvih priča namijenjenih Internet publici u izdanju Iskonovog on line magazina nazvao je svoju zbirku "Iskonabula", što je prvi veliki korak u hrvatskom digitalnom izdavaštvu. Književni kritičar Feral Tribunea i Globusa, Perišić autor je zbirke pjesama "Dvorac Amerike" i zbirke priča "Možeš pljunuti na svakoga tko bude pitao za nas", a u iščekivanju smo i Internet zbirke priča u nama svima dobrom starom ukoričenom izdanju.
Dama i ratnikovo blago Milana Vuković Runjić (1970.) mlada spisateljica, objavila je nekoliko knjiga poezije i knjigu proze "Krila od etera". Danas uspješna suvlasnica biblioteke "Džepna", književni kritičar tjednika Globus, objavila je svoj prvi roman "Seuso", koji je dobio naziv po ratniku Seusu kojemu je car Konstantin poklonio, kako se priča, Seusovo blago, kasnije kontroverzno blago za koje se tvrdi da je nađeno šezdesetih u našim krajevima, završilo devedesete na Sotheby´ sovoj aukciji, a trenutačno slučaj je pri Vrhovnom sudu države New York.
O tome kako su u posljednjem desetljeću brojni suvremeni književnici prisutni u medijskim vodama, potvrđuje i kritika Roberta Perišića u posljednjem broju tjednika Globus upravo na temu novog romana Milane Vuković Runjić, Seuso.
Uz ostatak hvalevrijedne mlade ekipe književnika valjalo spomenuti i Zoricu Radaković, Juricu Pavičića, Tarika Kulenovića, Đermana Senjanovića, Simu Mraovića, Gorana Simića, Dragu Orlića i druga vrijedna mlada književna imena, autore suvremene proze i poezije, novinare i kritičare današnjeg medijsko kulturnog života.
Kako maratonci uvijek imaju svoj počasni krug tako ovaj naš festival alternativne književnosti ne bi valjalo završiti bez dva velika književna imena; Boris Maruna pjesnik, prevoditelj, esejist i urednik koji je nedugo primio nagradu Goranov vijenac za pjesnički opus i doprinos hrvatskoj književnosti i svima dobro znan, uvijek rado viđen gost, vječni mladić triler priče Goran Tribuson, čitao je u Gjuri II ulomke iz svog romana "Korov i trava" i naglasio svoju veličinu odavši priznanje mladom autoru hrvatskog trilera Jurici Pavičiću.
U procesu od nastajanja književnog djela do gotove ukoričene knjige u rukama čitatelja uz sve časne karike toga lanca ne bi bilo užitka čitanja bez talenta izričaja autora. Glas je književnika s festivalske scene najbolja preporuka čitatelju u publici, i otvara vrata užitku čitanja za kojeg se iskreno nadamo da nije postalo jedan od onih rijetkih hobija o kojima manjina rado govori. Stopama žive riječi i ugodna druženja suvremenih književnika i publike, time i Festivalu alternativne književnosti nakon Osijeka, Zagreba i Pule želimo brojne nove susrete diljem hrvatskih gradova.
