
Une jeunne fille très chic
Mlada Carey Mulligan opravdala je očekivanja i stvarno je odlična u glavnoj ulozi, zbog čega je osvojila simpatije kritičara, a Peter Sarsgaard uspio je svojom pojavom i nastupom prevariti i zavesti čak i gledatelje, a kamoli naivnu šesnaestogodišnjakinju i njene roditelje. I upravo zato, zbog odličnih glumaca, film se isplati pogledati. Njihove izvedbe su ono što nosi film i čini ga zanimljivim, sama radnja ne toliko, budući smo je već milijun puta vidjeli. Osobno, od samog početka film sam po sebi nije me se osobito dojmio, niti tema starijeg muškarca koji preferira maloljetnice, niti problemi s kojima su se suočavale žene u 60ima te uloga koju im je nametalo društvo tog doba. I sve to predstavljeno kao nešto nedefinirano između drame i romantične komedije (one vrste u kojoj šale izazivaju jedva pristojni blagi osmijeh). Ipak, ne mogu reći da je film loš i nije mi namjera kritizirati jer, ponavljam, film stvarno treba pogledati, o njegovoj kvaliteti valjda govore i Bafta nominacije, ali moram priznati da mi u ovom šarmantnom malom specijalitetu fali "začin" koji ne mogu konkretno definirati. Baš kao dosadni otac u filmu, od talentirane kćeri uvijek iznova očekujem najbolje, a Carey Mulligan sigurno ima još mnogo toga za pokazati.
Kao šećer na kraju, evo nekoliko pjesama sa filmskog soundtracka. Floyd Cramer: On the Rebound, The Hunters: Teen Scene, Juliette Gréco: Sous le ciel de Paris, Beth Rowley: You've Got Me Wrapped Around Your Little Finger, Brenda Lee: Sweet Nothin's, Mel Tormé: Comin' Home Baby.

