Podatak da je u samo četiri mjeseca prošle godine, od kada je Državna granična služba BiH preuzela kontrolu nad graničnim prijelazom Izačić kod Bihaća, na tom mjestu iz Hrvatske u BiH vraćeno čak 5477 deportiranih osoba, dovoljno govori o ozbiljnosti situacije i raširenosti šverca ljudima između BiH i Hrvatske.
Sudeći prema posljednjim podacima, najviše je stranaca vraćenih iz Hrvatske u BiH, po riječima zamjenika zapovjednika Jedinice granične službe Izačić Zvonka Banovića, bilo iranskog državljanstva – čak njih 3203. Drugi su po zastupljenosti bili turski državljani, ukupno 1412, slijede ih potom Iračani i Alžirci, a u manjem broju Pakistanci, Bangladešani, Sirijci, Rumunji, Bugari, pa čak i državljani BiH. Ako se izuzme kolovoz, kad su deportirana "samo" 64 ilegalca, mjesečno je u prosjeku iz Hrvatske u BiH deportirano oko 1300 stranaca.
Pridodaju li se tome procjene po kojima čak 80 posto od ukupnog broja ilegalnih imigranata u Hrvatsku ostanu neotkriveni i odlaze dalje, u zemlje Zapadne Europe, a samo ih 20 posto biva zaustavljeno, stvar već postaje alarmantna.
Većina odlazi u Europu Brojne vijesti o sprječavanju stranaca pri pokušaju ilegalnog prelaska granice između BiH i Hrvatske kao i oni o njihovom deportiranju sukladno sporazumu između Vlade RH i Vijeća ministara BiH, potvrđuju kako je riječ o trenutačno možda i najunosnijem nelegalnom poslu. Uz krijumčarenje droge i oružja, šverc ljudima postao je unosan posao. Svjesni su toga naravno s obje strane granice. Policajci prije svega, ali i oni, slikovito govoreći, s druge strane zakona.
Konfiguracija Unsko-sanskog kantona, osobito nepristupačnost njegovog pograničnog dijela s Hrvatskom pogoduje švercerima svih vrsti i profila.
Još za vrijeme posljednjeg rata, na graničnim područjima oko Bihaća, Cazina i Velike Kladuše švercalo se robom između suprotstavljenih Bošnjaka i Srba. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, šverc je nastavljen.
No prije dvije godine započeo je onaj - ljudima. Nakon Kineza danas su najunosniji posao Iranci i Kurdi.
"Riječ je o organiziranom kriminalu", tvrdi Zvonko Banović iz Državne granične službe BiH. "Posao počinje u Turskoj, tamo je centrala, a potom se nastavlja, preko sarajevskog i tuzlanskog aerodroma", kaže Banović. Pojašnjava kako je prema dosadašnjim zakonima Turcima npr. bilo dovoljno imati putne isprave i dovoljan dio novca za boravak u BiH. A onda - put hrvatske granice...
Rekli smo već, procjene govore da se većina imigranata uspije prebaciti u Zapadnu Europu, a "padne" ih tek manji dio. No, sudeći po zakonskoj regulativi Unsko-sanskog kantona, to ih previše ne zabrinjava.
Nakon što ih hrvatska policija preko prijelaza u Izačićima deportira u BiH, a tamošnja im policija uzme osobne podatake, lokalne vlasti u Bihaću ih puštaju na slobodu jer nemaju novaca za njihovo deportiranje u Sarajevo i dalje, u zemlje iz kojih dolaze.
Problem su blage kazne Po Banovićevim riječima UNHCR je deportirane imigrante jedno vrijeme prihvaćao u izbjegličkom kampu u Bosanskom Petrovcu. Međutim, od toga se odustalo kad se uvidjelo da je to uzaludno. Kamp je bio otvorenog tipa i imigranti su se u njemu tek zapravo oporavljali i pripremali za nove pohode. Ni šverceri nisu sjedili prekriženih ruku. Navodno ih je oko kampa u Petrovcu bilo više nego bilo gdje u Bosni.
Osim prihvata deportiraca, bosanski su granični policajci proveli i nekoliko akcija sprječavanja ilegalaca pri pokušaju prelaska u Hrvatsku. Uhićeno je i nekoliko osoba za koje se uspjelo dokazati da su organizatori. No, problem je u nesrazmjerno blagim kaznama, od 150 do 300 maraka. Krijumčarima ljudi u Unsko-sanskom kantonu ne može se odrediti zatvorska kazna, niti oduzeti vozilo, napominju u Bihaću, jer ta se vrsta kriminala u tom kantonu tretira kao obični prekršaj. S druge strane, cijena po prevedenom ilegalcu kreće se od 1.000 do 5.000 maraka.
Sve to pridonosi da se, osim profesionalaca, pojavljuju i "jednokratni" krijumčari, nerijetko u priču ulijeću i šaljivdžije.
U Bihaću se još uvijek prepričava slučaj od prije dva mjeseca kada su jednu skupinu stranaca domaći dečki cijelu noć "šetali" šumama nadomak Ključa. Pred jutro, nakon nekoliko krugova oko Ključa, doveli su ih pred ploču domaće izrade s natpisom Slovenija, naplatili svoje "usluge" i kazali "dobrodošli u Sloveniju".
No, bilo je pak i drukčijih slučajeva. Dvojica namagarčenih stranaca koji su za prijelaz u Hrvatsku dvojici Kladušana platili čak 20.000 maraka, a ostavljeni su u šumi s bosanske strane granice, svoj su novac utjerivali noževima.
Bihać je ovih dana prekriven snijegom. Stoga se na ulicama ne mogu zamijetiti niti inače brojni deportirci s Bliskog istoka. A među njima ima i onih koji su već nekoliko puta vraćeni iz Hrvatske. Navodno i oni već dobro poznaju šumske prolaze, pa i sami počinju s poslom organiziranja "turističkih tura".
