Većina misli da su to samo kanonizirane osobe koje su po utvrđenim kriterijima zaslužile svetost. Zapravo, kad malo bolje promislim, o svetim ljudima rijetko tko i razmišlja.
U današnje vrijeme ovaj praznik se naziva i Dan mrtvih, što je potpuno krivo, jer svete osobe nisu mrtve. Svete osobe su oni ljudi koji istinski žive iz svoje duše i koji su stoga nesebično posvećeni svojoj zadaći.
Duša nije i nikada neće biti mrtva. Možete vjerovati da imate dušu i ne morate u to vjerovati, ali je nonsens misliti da duša može umrijeti. Pa tko onda umire? Nitko. Duša živi u tijelu, i kroz tijelo doživljava životna iskustva, a kad obavi svoju zadaću, tada ga slobodno napušta.
Praznik posvećen vječnom životu, a ne umiranju
Zato su ovi blagdani veliki paradoks, jer im je smisao da se posvetimo duši, a ne tijelu, da se prisjetimo duša naših najmilijih koji su već napustili svoja tijela, te da im se zahvalimo što smo zajedno živjeli i što su nas svojim životom obogatili i uvećali.
Duša omogućava život u tijelu, jer ona jest život. Stoga je ovaj praznik posvećen vječnom životu, a ne umiranju. Međutim sve dok smo poistovjećeni s fizičkim tijelom, smrt ćemo doživljavati kao gubitak i konačnost.
Ovaj paradoks možda i ne bih doživjela tako snažno, da mi dan prije Sisveta nije umrla najbolja prijateljica, pa sam ove godine istinski doživjela smisao ovog blagdana.
Živimo u svijetu u kojem je fizičko tijelo simbol života. Potpuno smo se usredotočili na materijalni aspekt života. Opsjednuti smo zdravljem, ljepotom i mladošću i ne razmišljamo što tijelu daje život. Smrt je odlična prilika da se s tim suočimo. Samo zamislite beživotno tijelo i odmah ćete shvatiti besmisao tolike brige za njegovo zdravlje i izgled. Shvatit ćete da je duša lijepa i mlada neovisno o fizičkom stereotipu.
Dva dana se družim s tetom moje prijateljice, koja ima osamdeset i osam godina. Ona prima pozive sućuti, odlazi u kupovinu, sve tješi i puna je snage i vedrine. Sve to čini prirodno, jer je pokreće dobrota i ljubav. Ona je sveta osoba u pravom smislu riječi.
Nema bitnih i nebitnih situacija, svaki trenutak je jedinstven i neponovljiv
Svi to možemo. Dapače, svima nam je zadaća živjeti iz svoje duše i posvetiti se svemu što činimo.
Druge zadaće nema. Tada automatski volimo svoje bližnje i činimo dobra dijela.
Da bismo to postigli potrebno je odustati od fiksacije za fizičko tijelo i sjetiti se istinskog Sebe.
U našem životu nema velikih i malih događaja, postoje samo događaji, nema bitnih i nebitnih situacija, postoje samo situacije. Svaki trenutak je jedinstven i neponovljiv, a o nama ovisi kako ćemo ga proživjeti. Sve već imamo što nam je potrebno za uspješan i sretan život, ali nažalost nismo usmjereni na ono što imamo, jer se to nalazi u našoj duši.
Navikli smo držati pažnju na vanjskom - već ostvarenom, a ne na unutarnjem - procesu stvaranja. Stoga osjećamo nedostatak i ograničenost, što je i normalno, jer je stvoreno ograničeno. Zaboravili smo da nije ograničena naša moć stvaranja. Kroz stvaranje spoznajemo i uvećavamo Sebe, što je teško shvatiti i ostvariti sve dok smo u egu.
Smak svijeta je osobna stvar svakog pojedinca
Tijelo je važno samo ako kroz njega zaista živimo, ako nam služi za međusobnu komunikaciju. Ali ako nismo svjesni Sebe, tada nam postaje problem i u njemu se ne osjećamo dobro.
Prisjetila sam se tv-emisije u kojoj sam gostovala, a govorilo se o proročanstvima i smaku svijeta. Gosti su predviđali koliko će ljudi ostati živo ako se obistine određena proročanstva. Kad je na mene došao red, rekla sam da bih ja pitanje postavila obrnuto - koliko će ljudi postati živo, jer smatram da je većina ljudi mrtva, ali da dolazi vrijeme u kojem će oživjeti. Smak svijeta je zapravo smak ograničavajućih uvjerenja i zato je osobna stvar svakog pojedinca.
Zbilja je to paradoks, plašimo se smrti, iako još nismo živi. Strah je takav – uvijek se plašimo onoga u čemu već jesmo.
Stoga je jedino rješenje postati živ, ovdje i sada. U sadašnjem trenutku ne možemo umrijeti, jer je život postojanje, a postojanje ne može nestati. Ono samo mijenja svoj oblik očitovanja. A dok smo u ovom obliku, svi imamo priliku posvetiti se svakom trenutku i biti sveta osoba. To je naše pravo, ali i naša dužnost.
Natalie Luks je osnivačica i voditeljica Škole svjesnog življenja. Od 1993. godine svakodnevno uvodi ljude u novu svijest (samosvijest) o sebi, kroz spoznavanje istine o svim aspektima života i kroz učenje kako ostvariti istinske vrijednosti. To prakticira kroz dvomjesečni individualni rad sa polaznikom Škole svjesnog življenja, te kroz grupni Tečaj o prirodi novca (koji traje četiri cijela dana). Kao ekonomistica uspješno povezuje i primjenjuje znanja klasične ekonomije i načela duhovne ekonomije, te svojim znanjem, iskustvom i energijom pomaže ljudima da steknu neophodno znanje pomoću kojeg će napustiti svijest siromaštva i odabrati svijest blagostanja i napretka. Sve aktivnosti Škole svjesnog življenja odvijaju se pod Certifikatom HUPED - a (Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu).
Sljedeći Tečaj o prirodi novca održat će se 6. i 7. studenoga (teorija o prirodi novca), te 13. i 14. studenoga (upravljanje fondovima).
