Tako će sretnici rođeni u Kanadi, Francuskoj, Španjolskoj ili nekoj skandinavskoj zemlji imati velike izglede poživjeti više od 80 godina, a oni kojima je domovina Južna Afrika, Zambija, Nigerija ili neka druga zemlja Subsaharske Afrike teško će doživjeti i pedesetak godina.
Britanci jednaki kao Rusi
To je, dakako, logično jer afričke zemlje uglavnom teško prelaze sto dolara godišnje po stanovniku, dok su spomenute zemlje uglavnom prešle 3000 dolara po stanovniku za zdravlje u jednoj godini. Hrvati će, prema najnovijim pokazateljima, živjeti prosječno oko 75 godina, što je malo ispod prosjeka starih članica EU, ali bolje od novih poput Rumunjske ili Poljske.
No, da se između novca i zdravlja ne može uvijek staviti i znak jednakosti pokazuje primjer SAD-a. Amerikanci koji za zdravlje godišnje izdvajaju najviše na svijetu, ili više od 6000 dolara, živjet će u prosjeku od 75 do 80 godina ili jednako dugo kao i Kubanci sa 229 dolara, odnosno Čilenaci sa 720 dolara po stanovniku.
Loše zdravstvene pokazatelje ima i Velika Britanija unatoč čak 2500 dolara troškova za zdravlje jer će Britanci živjeti u prosjeku 65 do 70 godina, kao i Rusi čija je godišnja zdravstvena potrošnja 583 dolara, ili Kazahstanci sa 264 dolara.
Stručnjaci ističu da veliku ulogu u očuvanju zdravlja ima dostupnost sustava, što je, primjerice, u SAD-u vrlo upitno jer čak 40 milijuna Amerikanaca uopće nema zdravstveno osiguranje.
Nezadovoljni Nijemci
Liječe se uglavnom samo oni koji plaćaju velike premije osiguranja u privatna osiguravajuća društva, a ostali su osuđeni na skromnu javnu zdravstvenu skrb. Ni Nijemci nisu zadovoljni činjenicom da izdvajaju čak 3092 dolara po stanovniku godišnje, a zdravstveni pokazatelji ne idu im baš u prilog pa je Angela Merkel najavila reformu sustava.
Među zemljama koje izdvajaju veliki dio nacionalnog dohotka za zdravlje, razlike su upravo u preventivi. One koje više novca troše u sprečavanje bolesti negoli u liječenje imaju bolje zdravstvene pokazatelje. Kako je zdravstvo i zdravlje sve skuplje, sve je više onih koji se okreću preventivi.
Na žalost, u Hrvatskoj su trendovi, barem u ovoj godini, suprotni. Značajno raste potrošnja lijekova, a padaju troškovi za preventivu. Riječju, trošimo više, a nismo zdraviji niti ćemo duže živjeti!
Za 45 godina izdvajat će se 20% dohotka za zdravstvo?
Kvalitetu ne jamči ni skupa dijagnostika, ali sigurno troši veliki novac.
Stručnjaci su izračunali da bi nastavljanjem sadašnjeg trenda sve većeg izdvajanja, za 45 godina zdravstvo moglo trošiti 20 posto bruto nacionalnog dohotka. Naime, 1965. godine to je izdvajanje iznosilo samo 5 posto, a već 2006. godine čak dvostruko više odnosno oko 10 posto.
To i ne čudi jer prije 40 godina najveći radiološki domet bio je običan rendgen, a danas se organi gledaju višeslojnim CT uređajima i magnetskom rezonancijom koja čak i “čita” misli. Jednako tako, i lijekovi su sve skuplji iako ni jedan od njih ne može liječiti toliko dobro koliko prevencija bolesti može produžiti život.
