Talijani nakon skandala s bombama u Jadranu protiv D'Alemine podrške NATO-u?

RIM (Od Vjesnikova dopisnika) Bombe bačene u Jadran minirale su ne samo talijanski turizam i ribarstvo, nego i vladinu poziciju spram kosovske NATO-ove intervencije. Talijanski premijer Massimo D’Alema sve je usamljeniji u svojoj vladajućoj koaliciji poslije skandala s bombama u Jadranu: za prestanak bombardiranja se opredjeljuje i tajnik njegove stranke Lijevih demokrata (i vjenčani kum) Valter Veltroni, a i Franco Marini, tajnik druge vladine snage, postdemokršćanske Talijanske pučke stranke.

D’Alema je u pismu glavnom tajniku NATO-a Javieru Solani, te u intervjuu nedjeljnoj rimskoj Repubblici, pokušao iznijeti plan prekida bombardiranja: ako Rusija i Kina prihvate u Vijeću sigurnosti prijedlog rezolucije sročen nedavno u Petersbergu kod Bonna na sastanku sedam najbogatijih i jedne najprostranije zemlje na svijetu (G8), bombardiranje se može obustaviti, dati Miloševiću vremena da prihvati tu rezoluciju, a ako je odbaci treba intervenirati u Jugoslaviji kopnenom vojskom - smatra ukratko D’Alema, tražeći platformu koja ga neće izolirati u vladinoj većini.

NATO je taj talijanski kompromis odbacio odmah u nedjelju. Njegov glasnogovornik James Shea je u Bruxellesu podsjetio da je Milošević odbio provesti već dvije rezolucijeVS-a, pa stoga nema razloga počinjati sve ispočetka.

D’Alema računa ipak na rastuće nezadovoljstvo dosadašnjim rezultatima rata koje pojavljuje u javnim mnijenjima ne samo Italije nego i Njemačke, Francuske te Velike Britanije. Talijanski premijer računa i na sve jači pritisak glavnog tajnika Organizacije Ujedinjenih naroda Kofija Annana da se postigne diplomatsko rješenje kosovske krize.

S druge strane, dio vladine koalicije opredijeljen za traženje diplomatskog rješenja (zeleni i pučani u prvom redu) ne zahtijeva jednostrani prekid bombardiranja po svaku cijenu, nego ga ipak povezuju sa zahtjevom Jugoslaviji da prihvati rezultate sastanka G-8.

»Došlo je doba«, rekao je Veltroni u intervjuu Prvom televizijskom programu RAI-ja, »da talijanska vlada poduzme inicijativu kod svojih saveznika u Sjevernoatlantskom paktu kako bi se provjerilo ne bi li obustava bombardiranja izmijenila uvjete pregovaranja«. Prevedeno na ljudski jezik, i D’Alemin nasljednik na dužnosti tajnika Lijevih demokrata predlaže da se prekine bombardiranje i pregovara s Miloševićem, što je prihvaćanje Miloševićeve teze (nema pregovora dok smo pod bombama) i odbacivanje Clintonove (obustavljamo bombardiranje čim Milošević pristane na uvjete).

U nedjelju su vodeće vladine snage, a i komunistička opozicija, sudjelovale u masovnom mirovnom pohodu od Perugie do Assisija, pod priličnom paskom medija. U srijedu je u talijanskom parlamentu rasprava o Kosovu; postoji mogućnost da se profilira većina koja bi obvezala vladu na izrazitije traženje mira mimo bombardiranja. Među transparentima na pohodu široka je lepeza, od onih koje nazivaju ljevičare u vladi »licemjernim ubojicama« (dakako »nevinih srbijanskih civila«), pa do onih koji tvrde »Italija je u ratu, ja nisam«.

U otvorenom pismu sudionicima mirovnog pohoda, D’Alema je naveo da je razumljivo »i ljudski biti duboko ranjen civilnim žrtvama bombardiranja«, ali da nije moguće odustati od temeljnog cilja intervencije na Kosovu: obraniti pravo europskih naroda da »žive u uvjetima civilizacije, unutar granica slobode i prava, zaštićeni od nacionalističkih mržnji«. To je pismo u nedjelju objavio rimski dnevnik L’Unita.

»Od mene zahtijevate hrabrost da se prekine proganjanje bombardiranjem. Što hitniji prestanak bombardiranja je cilj koji i ja dijelim, a i talijanska vlada. Taj cilj ipak može biti ostvariv samo u sklopu političkog rješenja koje su višekratno definirali i glavni tajnik Organizacije Ujedinjenih naroda i sastanak na vrhu G-8, a Milošević dosad nije pokazao da želi prihvatiti ta načela«, precizira D’Alema. Talijanski premijer stoga upozorava na suštinsku razliku između onih koji hoće mir odmah po svaku cijenu i onih koji žele trajan i čvrst mir koji ne može biti temeljen nego na načelima. Javno Mnijenje u Italiji sve je manje spremno prihvatiti te distinkcije.