RIM (Od Vjesnikove dopisnice) - Državno tužilaštvo u Torinu, sjedištu Telekoma Italija, otvorilo je slučaj pod nazivom "Akti koji se odnose na novinarska izvješća vezana za kupovinu 29 posto dionica Telekoma Srbija od strane Telekoma Italija" za iznos od 900 milijuna maraka, pri čemu je netko dobio mito od 32 milijuna maraka. Prvo se pokreće istraga zbog sumnje u "lažnu i nezakonitu podjelu koristi ili akontacije na dividendu", što je kažnjivo, a zatim i za lažno prikazivanje bilanci i stvaranja krivih procjena o vrijednosti poduzeća.
Povod su članci objavljeni u listu Repubblicca, dvojice novinara istražitelja Carla Bonija i Giusepea d'Avanza. Njihov rad će pokvariti snove mnogim moćnicima koji su mislili da će njihovi tajnoviti poslovi ostati neotkriveni. Postaje sve jasnije da je neobjašnjiva naklonost nekih svjetskih političara prema Miloševićevom režimu, koji je iznenađujuće dugo trajao, bila hranjena i nekim drugim "sastojcima", a ne samo tzv. "tradicionalnim prijateljstvom" tih zemalja i Srbije.
Ubrzo nakon što je postavljen za predsjednika Telecom Italija koji je tada bio pod kontrolom talijanske države, menadžer Franco Bernabe se zainteresirao za transakciju kojom je talijanski telekomunikacijski div postao vlasnik 29 posto Telekoma Srbije. Zadužio je jednog od svojih pomoćnika da istraži okolnosti pod kojima je obavljen ovaj posao. Taj čovjek, kojeg novinari Repubblice zovu Kontrolor, postao je njihov tajni izvor informacija koji je praktično raskrinkao cijelu sumnjivu rabotu.
Kontrolor je preselio u međunarodno odjeljenje u kome su se svi čudili i osjećali neugodno kad je počeo tražiti ugovor i ostalu prateću dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj. Na njegovo veliko iznenađenje nitko nije imao ni kopiju ugovora koji se po pravilima trebao držati u sefu. Nakon duge potrage pronalazi nepotpisanu kopiju ugovora i njegove sumnje se produbljuju. Već iz ono malo dokumenata kojih se domogao izviru ozbiljne nepravilnosti koje dovode u sumnju regularnost cijeloga posla. Prilikom ovakvih transakcija, tj. privatizacija velikih kompanija, strani investitor ne dobiva kontrolu nad većinom akcija, ali osigurava operativnu kontrolu putem svog menadžmenta i tehnologije.
Oba uvjeta nisu poštovana. Ono što je još pogubnije je činjenica da je Milošević putem svog ministra za privatizaciju već prodao slavnoj braći Karić licencu za mobilnu telefoniju na dvadeset godina za smiješno malu svotu. To je automatski obezvrijedilo Telekom Srbije što je još jedan krupni dokaz da praktično nije bilo pregovora .
U ovakvim pričama uvijek se pojavljuju posebni "igrači koji djeluju "u sjeni". U igrokazu "Telekom" ta figura je bio Giani Vitali koji je imao intrigantni nadimak Grof. On je imao utjecajne prijatelje; jedan je bio Dojčilo Maslovarić, veleposlanik Jugoslavije pri Svetoj Stolici i dobar prijatelj Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković, a drugi Tomasi di Vignano generalni direktor STET -a, kompanije u potpunom vlasništvu Telekoma Italija preko koje su se realizirale sve međunarodne transakcije. Maslovarić je ispleo mrežu povezivanja diplomacije i bankarstva u kojoj se kao ličnosti navode imena doživotnog senatora Giulia Andreotija, predsjednika Banke di Roma Cesara Geronzija, veleposlanika Italije u Beogradu Riccarda Sesse i ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija koji odlučno odbija bilo kakvu povezanost sa cijelim slučajem za koji je, prema njegovoj tvrdnji, saznao iz novina. U svakom slučaju, Dini će o cijeloj aferi morati progovoriti i u talijanskom parlamentu.
Cijeli posao ne bi bio realiziran da na čelo STET-a nije došao Tomassi di Vignano koji je samo u 18 mjeseci realizirao ono što su njegovi prethodnici više puta odbijali kao "nezanimljiv posao". Da bi cijela stvar imala pokriće, od švicarskog UBS-a je zatražena procjena Telekoma Srbija.
Prva procjena, napravljena po međunarodnim kriterijima dala je daleko nižu vrijednost od one koje je kasnije plaćena, pa su Talijani tražili da se ta vrijednost poveća.
Još je čudniji zahtjev koji su i Talijani poslali UBS-u da im se pošalje Excel file u kome je izvršena procjena. Oni koji se malo razumiju u korištenje ovog programa znaju da se samo malo kozmetičkom operacijom vrijednosti mogu promijeniti. I tako je procijenjena vrijednost Telekoma Srbija povećana i postavljeni su temelji da se posao realizira na opće zadovoljstvo svih sudionika. To što je Telekom Italije platio 900 milijuna DEM za udio u jednoj kompaniji iz istočnih zemalja je iznad svih tržišnih i realnih vrijednosti. Niti jedna telekom kompanija, i to iz zemalja sa puno većim brojem stanovnika i sa gospodarstvom u puno boljem stanju, kao npr. Češka, nije niti približno toliko plaćena.
