Talijani traže obustavu bombardiranja Jugoslavije!

RIM (Od Vjesnikova dopisnika) - Stranke talijanske vladajuće većine lijevog središta dogovorile su se u utorak popodne da zahtijevaju prekid bombardiranja Jugoslavije kako bi se omogućilo Organizaciji Ujedinjenih naroda da sazove Vijeće Sigurnosti (Kina i Rusija ne pristaju na sastanak dok traje bombardiranje). Ta je odluka uslijedila pošto njemački kancelar Gerhard Schröder nije u Bariju prihvatio mirovni plan talijanskog premijera Massima D’Aleme.

Većina takvim prijedlogom kani amortizirati raspravu u parlamentu koja počinje u srijedu i koja je prijetila razdorom u vladinim redovima. Dosad su ne samo komunistička oporba nego i dio vladine koalicije (osobito zeleni i talijanski komunisti, ali odnedavna i postdemokršćanski pučani) zahtijevali čim hitniji završetak bombardiranja Jugoslavije. To gledište je dobilo zamaha u talijanskoj javnosti, osobito pošto je otkriveno da američki NATO-ovi avioni odbacuju nepouzdane bombe u Jadransko more između Italije i Hrvatske, uslijed čega su ozlijeđena trojica talijanskih ribara. Ovako je moguće da se većina, radi mira u kući, lijepo dogovori oko zahtjeva koji ionako neće proći u Sjevrnoatlantskom paktu.

D’Alema i Schröder se u Bariju u ponedjeljak i utorak nisu suglasili oko taktike spram Kosova i Beograda, pa su uzalud njihovi diplomatski timovi svu noć pokušavali sročiti neki zajednički dokument. Na kraju je diplomatski rečeno kako bi novi dokument »stvorio konfuziju« i kako je bolje zadržati kao osnovu nedavni dokument G8 iz Petersberga (koji je u utorak proglasio općenito prihvatljivim za Beograd i glasonoša jugoslavenske diplomacije Nebojša Vujović), te pet zahtjeva koje je formulirao Kofi Annan, glavni tajnik Organizacije Ujedinjenih naroda.

Talijanski premijer je ovih dana izašao s prijedlogom koji je za Beograd sadržavao i mrkvu i batinu: prekid bombardiranja ako Rusija i Kina pretoče petersberški dokument G8 u rezoluciju Vjeća sigurnopsti, ali i kopnenu vojnu intervenciju protiv Jugoslavije ako Beograd ne primijeni tako sročenu rezoluciju, ne povuče svoje oružane snage s Kosova i ne dopusti međunarodnim snagama ulaz u tu pokrajinu. D’Alemi je neuspjeh u pridobivanju Schrödera za tu varijantu praktički razbio nadu da bi njegov prijedlog mogao prihvatiti i Lionel Jospin, francuski premijer s kojim se sastaje u Napulju.

Među razlikama, važne su osobito dvije: Schröder ne vidi koristi nego štete od prekida bombardiranja sve dok Milošević ne pristane na uvjete G8, dok D’Alema smatra da treba obustaviti bombardiranje koje ne postiže učinak (ni prekid genocida ni popuštanje Beograda), da bi se omogućilo da UN usvoji »gledište kojemu se Jugoslavija ne može oduprijeti«; Schröder se posve protivi ikakvu angažmanu kopnenih snaga, a D’Alema im je sklon (kao i Tony Blair) ako Milošević ne iskoristi posljednju šansu za častan uzmak. Njemački kancelar, međutim, smatra da se ni o prekidu bombardiranja ne može odlučiti izvan Vijeća sigurnosti - što je diplomatski pritisak i na Moskvu i na Peking koji ne pristaju na sastanak dok bombardiranje nije prekinuto.

I talijansko-njemački susret na vrhu u Bariju i talijansko-francuski u Napulju pripadaju u redovita godišnja bilateralna savjetovanja na najvišoj razini, koja prethode dvama ključnim multilateralnim sastancima na vrhu: Europske unije , a onda i sedam najbogatijih zemalja na svijetu (G7), kojima se dan kasnije pridružuje i Rusija (G8). Razgovori D’Alema–Schröder imali su i svoj bogati bilateralni sadržaj, u kojemu treba izdvojiti načelnu suglasnost da se Deetsche Telekom i Telecom Italia spoje u najmoćniju svjetsku multinacionalnu telekomunikacijsku tvrtku. Italija kao uvjet za tu fuziju postavlja privatizaciju pretežnog dijela njemačke firme, pošto je talijanska već privatizirana.