Talijanski ribari ranjeni između Venecije i Pule, izvlačeći u mrežama NATO kasetne bombe!

RIM – Ćozotske ribare, ranjene u ponedjeljak ujutro eksplozijom bombe koju su izvukli u mreži na palubu ribarice Profete, vjerojatno treba ubrojiti u (»kolateralne žrtve«) NATO-ova bombardiranja Jugoslavije. Ribari su mrežama iz Jadranskog mora u međunarodnim vodama (22 milje od Chioggie prema Novigradu, na dubini od tridesetak metara) izvukli, kažu, stotinjak i više žutih metalnih valjaka, povezanih u skupine po šest, s padobranom - a to odgovara opisu kasetnih bombi sa »zvončićima«, koje su upoznali i građani Hrvatske. Na valjcima, koji u moru očito nisu proveli mnogo vremena, lijepo se vide oznake »U. S.« i »CBU 87« - što znači da je riječ o kasetnim (klasterskim) bombama.

Opisao ih je u ponedjeljak Gimmi Zennaro (38), zapovjednik ribarice Profete, dok su ga ranjenoga u bolnici u Mestreu ispitivali policajci. Oni su mogli samo vjerovati njegovim riječima, jer je eksplozija praktički uništila tragove onoga što je izvučeno s morskog dna. Zajedno sa Zennarom tada su ranjeni Vanni Bellemo te Gino Ballarin (koji je dva dana bio smrtno ugrožen ozljedama).

U srijedu i četvrtak su, međutim, iste takve cilindre izvukli i ribari s ribarica Gurre i Ronalda. Tvrde da je valjaka bilo više od 100, možda i 150 i dodaju, kao i Zennaro, da su na taj dio jadranskog dna dospjele tek u posljednja tri tjedna. »Tri tjedna ranije potezali smo mreže na istom mjestu i onda u njima nije bilo ničega osim riba i školjaka«, kažu ribari koji očito znaju tu svoju »poštu«. Gurrin zapovjednik Doriano Scarpa kaže da je dovoljno pogledati bombe i zaključiti da su u morskoj vodi bile vrlo kratko.

Zapovjedništvo zračnih snaga NATO-ova južnoga krila u Vicenzi (5th ATAF) u četvrtak uvečer »nije isključilo« mogućnost da su bombe zaista odbacili neki NATO-ovi zrakoplovi na povratku iz bombardiranja Jugoslavije.

Procedura dopušta pilotu da olakša zrakoplov kada uzmanjka goriva za sigurno slijetanje. Već je izbila uzbuna 16. travnja, kad je jedan američki F-15 odbacio spremnike na Alpe, a bombe u Gardsko jezero. To je izazvalo brojne prosvjede u tom turističkom kraju.

CBU 87 cluster bomb dugačka je 2,33 metra, teška oko 430 kilograma, a sadrži u sebi do 202 granate, ovisno o tipu »zvončića«; mogu biti probojne (i probiti oklop od 125 milimetara čelika, pa im je namjena razarati gornji dio tenkova), rasprskavajuće (eksplodiraju nekoliko metara nad tlom i ranjavaju sve do 150 metara udaljenost), odnosno zapaljive (koje razvijaju visoku temperaturu i tako recimo užežu benzin u vozilu, ali spale i ljude). Bomba pada prema cilju i na određenoj visini se otvara, pa njezine granate (valjkasti »zvončići«) padaju okačene o padobrane, tako da pokriju što je moguće šire područje.

Bojnik Francesco Barontini, glasonoša NATO-ova zapovjedništva u Vicenzi, objašnjava da zrakoplovi odbacuju bombe »samo u rijetkim, iznimnim slučajevima«, da su ovlašteni bacati ih na »predviđena i sigurna« područja međunarodnih voda, »prethodno provjerivši da nema nikoga pod njima«, te da poseban uređaj sprječava otvaranje bombi, tako da ona pada zatvorena, sa svim granatama unutra, pa ne može nikoga ozlijediti. Nadalje, tvrdi NATOov bojnik, pilot je dužan o odbacivanju streljiva, spremnika i svega inoga obavijestiti svoje zapovjedništvo.

Nema odgovora na pitanje - koga je zapovjedništvo dužno obavijestiti? Zasad se čini da NATO u tom slučaju smatra međunarodne vode ničijima. Koliko su ta područja određena, otvoreno je pitanje (a još otvorenije - tko ih određuje?). Koliko su sigurna - vidjelo se u ponedjeljak.

Očito je, nadalje, da uređaj koji drži bombu zatvorenu nije baš pouzdan inače ćozotski ribari ne bi »ulovili« već oslobođene žute valjke, zajedno s njihovim razvijenim padobranima. NATO ni to nije spreman komentirati, barem zasad.

Štoviše, u prvim komentarima u ponedjeljak NATO je, pozivajući se na svoga vještaka, tvrdio da su posrijedi po svoj prilici ostaci iz Drugoga svjetskog rata. Tek kad je izvučen neeksplodirani cilindar - i ne jedan - bilo je očito da su posrijedi proizvodi mnogo mlađi od prošlih ratova.

To je potvrdio i Matteo Stuccilli, pomoćnik okružnoga javnog tužitelja u Mlecima, pozivajući se na nalaz talijanskih vještaka.

Talijane je možda više od incidenta razljutio pokušaj zataškavanja. Jasno je da rat nosi svoje opasnosti, ali ne daje pravo nikome da zavarava demokratsku javnost, koja o ratu odlučuje i koja ga plaća, ne samo novčano, kažu u Italiji.

Ribari iz Chioggie, najvećega jadranskoga ribarskog centra, odbili su u petak isploviti, u znak prosvjeda. »Ne želimo riskirati život da bismo zaradili kruh svagdašnji«, izjavio je njihov predstavnik. Oni zahtijevaju da se talijanska država postara za njihovu sigurnost, za sigurnost ribarenja i plovidbe u Jadranu. Prosvjedu se pridružio i Fortunato Guarnieri, načelnik toga ribarskoga grada koji je Carlo Goldoni ovjekovječio u Ćozotskim svađama (u nas su prevedene i lokalizirane kao Ribarske svađe).

Općinsko vijeće Chioggie upozorava da je ugrožena ne samo ribarska privreda (glavna gospodarska grana tog grada), nego i turistička, koja obuhvaća svo to područje sjeverno i južno od Venezije, a i samu »Kraljicu Jadrana«. Upravo preko njih prelazi koridor kojim zrakoplovi iz baze Istrane (nedaleko od Trevisa) prolaze u svojim pohodima na Jugoslaviju. Točan koridor Vicenza krije kao vojnu tajnu, ali odbačene bombe ga obilježavaju prilično vidljivo. A i čujno.