Teže diplomirati nego doktorirati

Studentske školarine ponovno postaju predmet spora, studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu čak najavljuju blokadu svog Fakulteta jer žele besplatno visoko školstvo za sve, barem kada su preddiplomski i diplomski studiji u pitanju. Malo se, međutim, protestnih tonova može čuti kada je riječ o visini školarina za postdiplomske studije, odnosno o kvaliteti »usluge« koja se studentima za te novce nudi. Za desetak tisuća kuna, koliko u prosjeku košta samo jedan semestar postdiplomskog studija, studenti najčešće mogu slušati predavanja koja su u pravilu lošija od onih koja su slušali na dodiplomskim studijima, nastava se održava samo vikendom, a o tome koliko je teško položiti ispit, koji bi morao biti zahtjevniji od ispita na diplomskom studiju, jedan postdiplomant s Filozofskog fakulteta govori s podsmjehom.

Loš sustav

– Ispiti su smiješni, neusporedivo više sam se morao truditi na drugoj ili trećoj godini studija nego danas. Manje čitam, manje pratim aktualnosti iz struke, manje sudjelujem u nastavi, manje radim u svakom slučaju, rekao nam je jedan student koji ne želi sa svojim imenom izlaziti u javnost. »Predavanja su često nezanimljiva«, dodaje, »jer se na doktorski studij može upisati dosta lako, jedini je uvjet financijska sposobnost.« U takvoj situaciji profesori su nerijetko prisiljeni predavati gradivo početničke razine jer se netko tko je imao dovoljno novaca da upiše studij s njim sreće po prvi put u svom životu.

– Sustav je jednostavno loš, a da nisam, spletom određenih okolnosti, dobio mogućnost potpunog financiranja postdiplomskog studija, nikada ga ne bih upisao ako bih ga morao plaćati vlastitim novcima, kaže naš sugovornik, inače izvrstan i zapažen student te dobitnik nekoliko nagrada i stipendija tijekom dodiplomskog studija.

S njegovom konstatacijom o kvaliteti sustava slaže se i prorektorica Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Melita Kovačević.

– Sustav nije osmišljen do kraja, a pogotovo nije onaj dio koji se tiče financiranja. Cijenu školarina određuju fakulteti, svaki za sebe, uprava Sveučilišta može samo dati smjernice, upute za koje vjerujemo da će, ukoliko ih se sastavnice pridržavaju, dati najbolje rezultate, priča prof. Kovačević. No, kako u Hrvatskoj fakulteti, odnosno sastavnice sveučilišta, imaju pravnu osobnost te za jako malo toga moraju tražiti blagoslov svojih rektorata – pogotovo kada je riječ o poslovanju fakulteta – tako ni u ovom slučaju sveučilišne uprave nemaju presudan utjecaj na visinu školarina za postdiplomske studije. Na Sveučilištu ne žele tvrditi kako su cijene studija previsoke, ali ipak pokazuju želju za provedbom komparativne analize koja bi pokazala mogu li studiji različitih naravi i različitih troškova biti podjednako skupi.

Malo istraživanja

– Postoje tri kategorije postdiplomskih studenata: znanstveni novaci, osobe kojima tvrtke u kojima su zaposleni plaćaju studij te osobe koje studij plaćaju same. Posljednja kategorija je, naravno, najosjetljivija kada govorimo o visini školarina. Međutim, mislim kako školarine nisu najveći problem, čitav sustav loše funkcionira – manje od 20 posto studenata koji upišu postdiplomski jednog dana doktorira, navela je prorektorica Kovačević podatak iz istraživanja što ga Sveučilište provodi. Iako samo istraživanje još nije dovršeno, postojeći rezultati ne podupiru priču o Hrvatskoj kao društvu znanja.

– Nadalje, problem je i činjenica da se na doktorskom studiju gotovo svu pažnju posvećuje nastavi, a vrlo malo istraživanju, što je suprotno sa samom idejom doktorskog studija – na njemu bi se studenti trebali učiti istraživanju te u njemu provoditi što je moguće više vremena, dodaje prof. Kovačević te zaključuje kako je kritika sustava potrebna, no kako ona mora biti konstruktivna, a ne destruktivna.

Netransparentan sustav

– Prije nekih pola godine povukao sam se iz jednog doktorskog studija, nisam dobio zadovoljavajući izvještaj o trošenju sredstava, odnosno obrazloženje o visini školarina za taj doktorski studij. Na trenutke mi se činilo kako vodeći ljudi fakulteta potpuno proizvoljno lupaju cifre, onako kako im u tom trenutku odgovara, objašnjava prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za što se, u ovom slučaju, zahvalio na suradnji.

– Ako članovi akademske zajednice redovno upućuju apel da društvo i institucije funkcioniraju transparentno, onda je valjda u redu da i mi funkcioniramo transparentno, dodaje prof. Štulhofer te zaključuje: »umjesto da se preko doktorskih studija odgaja buduća znanstvena elita, stvara se sustav iz kojeg će – čast pojedincima – izlaziti znanstveni mediokriteti i provincijalci«.