The Prodigy – Invaders Must Die

Počet ću ovu recenziju anegdotom. Vozim se vlakom za Zagreb i na mp3 playeru slušam 'Phonebox' 101-ce. Jedan slušatelj traži nešto novo od Prodigya, zadnji singl ako mu mogu pustiti. Mislim si, opa, nisam ni znao da su snimili novi album. Preslušavajući jedan od najboljih dance albuma ikada (The Fat of the Land) i nasljednika, 'Always Outnumbered, Never Outgunned', razočarao me novi stil Liama Howletta jer to nije bio Prodigy na kakvog smo bili navikli, i negdje sam ih usput uspio izgubiti u svojim glazbenim horizontima. No, nakon što sam tog dana čuo novi singl 'Invaders Must Die', odmah sam odlučio provjeriti što imaju novoga ponuditi.

Prodigy je ovoga puta napravio jako dobar posao. Howlettu su se ponovno pridružili Maxim i Keith Flint, koji su izbivali za vrijeme stvaranja 'Always Outnumbered, Never Outgunned', tako da je na ovom projektu izmješano puno različitih ideja i kao zaključak – povratak njihovom "old school" zvuku. Prodigy je uvijek imao tu moć natjerati slušatelja da na svom glazbenom playeru barem dvaput pusti, primjerice, 'Firestarter', 'Smack My Bitch Up' ili 'Breathe', jer samo ih jednom pustiti jednostavno nije bilo dovoljno. Sada imamo još jedan cijeli album za dodati na playlistu! Od uvodnog instrumentala 'Invaders Must Die' u kojem nasnimljeni glas samouvjereno poručuje 'We are The Prodigy', preko 'Omena', klasičnog primjerka sirovog drum'n'bass-a sa izmjenama mirnijih dijelova i energično tematiziranog refrena, pa sve do istoimenog naziva njihove nove produkcijske kuće 'Take Me to the Hospital', Prodigy nas još jednom vodi kroz vrtuljak zaraznih i teških ritmova uz koje je teško ostati miran. Svaka stvar na albumu je specifična, tako se 'Thunder', primjerice, ističe Maximovim reggae vokalom,. 'Run With the Wolves' popraćen je izvrsnim bubnjanjem Davea Grohla (Foo Fighters), a 'Piranha' (možda i najlošija stvar na albumu, što zbog neorginalne elektro teme, što zbog vrlo plitke lirike), puštena na nekom tulumu, svoju zadaću izvršava sasvim korektno.

Prodigy definitivno nije razočarao, te se novi album može svrstati uz bok njihovim starijim radovima. Kod njih je, doduše, prava prolaznost albuma uvijek bila mjerena na lokalnim tulumima, te sam uvjeren da ovaj album tu definitivno neće zakazati, kao ni na njihovoj trenutnoj turneji po stadionima cijelog svijeta, gdje ću, nadam se, jednom i sam prisustvovati. Poslastica za sve Prodigy fanove, a i one koji će to tek postati!

Ocjena: 4,5/5