Srećom po sve nas, pokazalo se kako ova pandemija nije smrtonosnija od obične gripe. Pa ipak, nemojmo se uljuljkavati u lažni osjećaj sigurnosti: jedan Splićanin još uvijek se bori za život (drž' se, L.M.!).
Vjerojatno već svi znamo što nam je činiti: prati ruke, držati higijenu, ne kašljati ljudima u lice, izbjegavati kontakte s drugima dok smo bolesni... puno više od toga ne možemo učiniti.
Naravno, možemo se cijepiti. No, kako to kod nas obično biva, i oko uvoza cjepiva stvorila se frka i skandal. Nisam te struke, pa ne mogu biti mjerodavan oko optužbi za uvoz lošeg ili neprovjerenog cjepiva, a priče o dilanju profita na tuđoj muci i nesreći toliko su ovdje česte i toliko se puta ispostave istinitima, da je lako u njih povjerovati.
U cijelom svijetu gusto glede cjepiva
No, pogledajmo medalju sa druge strane. Ne znam je li bilo muljanja oko nabavke cjepiva, odgovor na to pitanje trebaju dati službe čiji je to posao. Ne znam je li cjepivo loše ili nije, i za to pitanje postoje stručnjaci. Ono što mogu primjetiti je: cijelom svijetu je bilo poprilično “gusto” glede proizvodnje i nabavke cjepiva.
Proces izrade cjepiva za određeni soj virusa relativno je jednostavan proces: kada je identificiran i izoliran soj virusa, slijedi nevjerojatno jednostavna produkcija: umjesto retorti iz kojih bućka tekućina i izlazi para, umjesto dugačkih cijevi i električnih lukova, za proizvodnju virusa služe – kokošja jaja. Jaja se inkubiraju tjedan dana kako bi se virus mogao razmnožiti, nakon čega se sadržina jajeta sad već kompliciranijim procesom pročišćava, a virus se kemijski deaktivira, tj. umrtvljuje. Umrtvljeni virus u cjepivu izazvat će reakciju imunološkog sustava i razviti otpornost na bolest, a da pritom sam neće zaraziti primatelja cjepiva. Nakon toga utvrđuje se odgovarajuća doza cjepiva, te se ono ispituje na toksičnost, efikasnost itd. Prođe li te provjere, cjepivo dobiva dozvolu za distribuciju i kreće u masovnu proizvodnju. Simpatičan poster cijelog procesa možete pronaći ovdje, a BBC nudi i kratki video isječak.
Dva su problema sa produkcijom cjepiva za svinjsku gripu: dug proces koji sputava zadovoljenje potreba svih država, te problem “obične” gripe.
Izrada cjepiva traje mjesecima, i zato se u normalnim uvjetima cjepiva uvijek počnu proizvoditi više mjeseci prije dolaska sezone gripe, kako bi svi naručitelji dobili željenu količinu cjepiva na vrijeme. Zbog toga se povremeno dogodi da tvornice “fulaju”, pa načine cjepivo za jedan soj gripe, a stanovništvo pogodi drugi soj gripe, protiv kojeg je postojeće cjepivo slaba ili nikakva zaštita. No, generalno govoreći, sustav posve dobro funkcionira.
Svinjska gripa načinila je veliki pritisak na tvornice, jer su mnoge države, strahujući od pandemije, naručile velike količine cjepiva – prekasno. WHO je 11.6. objavio pandemiju. Novartis je dan nakon toga objavio da imaju prvu količinu cjepiva, no to je bio više marketinški trik nego ozbiljna vijest: samo SAD treba oko 190 milijuna doza cjepiva, a cijeli svijet bi se mogao pokriti sa jednom do dvije milijarde doza do kraja godine; iskorištavanjem svih kapaciteta tvornica u godinu dana moglo bi se proizvesti 4.9 milijardi doza cjepiva.
Riskantna strategija
No, relativno kasno proglašavanje pandemije nije ostavilo dovoljno mjesta za iscrpna testiranja cjepiva, pa se ona u mnogim zemljama prihvaćaju po ubrzanom postupku, jer za puno testiranje nema vremena. To je riskantna strategija, ali u situaciji kada pandemija prijeti, a zaliha nema dovoljno, vjerojatno najrazumnija. S druge strane, proizvođači cjepiva ne stižu proizvesti dovoljnu količinu cjepiva, pa SAD za sad ima tek polovicu naručenih doza.
U globalnom grabežu za cjepivom više ima i nekih dobrih vijesti: Novartis kaže kako su proizveli cjepivo koje vjerojatno pruža imunitet sa samo jednom imunizacijom, što bi moglo povećati raspoloživost cjepiva. No, kao i sve stvari koje se rade na brzinu, za utvrđivanje istinitosti ove mogućnosti valja – čekati. A to je baš ono što vlade ne čine, rezultat čega je – globalni problem sa dozvolama za cjepivo.
U toj silnoj zbrci i panici ne bismo smjeli zaboraviti na “običnu” gripu. Proizvođači cjepiva moraju, uz velike količine H1N1 cjepiva, paralelno proizvoditi i cjepiva za “obični” soj gripe, koji će nam također doći, a protiv kojeg H1N1 cjepivo nije efikasno. Ne zaboravimo, i ta “obična” gripa također ubija.
Dozvolimo li si zbog strke oko svinjske gripe zaboraviti cjepiti osjetljivu populaciju (starije osobe, kronični bolesnici...) na uobičajeni soj, riskiramo nesretan slijed događaja zbog kojeg bi moglo puno više ljudi pomrijeti od obične nego od svinjske gripe.
Vratimo se mi na onu našu stranu medalje. Imunološki zavod kupio je cjepivo koje nije prošlo sve kontrole i nije dobilo sve dozvole. U normalnim okolnostima, ovo bi bio posve kriminalan čin, vrijedan višegodišnje robije. Bila bi to korupcija i igranje tuđim životima.
Korumpirani kriminalac ili heroj?
No, ovaj put Ministarstvo zdravstva s pravom je stalo iza odluke Imunološkog zavoda. Činjenica je da cjepiva nema dovoljno, i zaista je valjalo interventnim uvozom odmah osigurati što je moguće više doza cjepiva od bilo koga tko je u stanju ponuditi robu, prije nego je se dokopaju druge zemlje.
Ispalo je kako je to bio Novartis, iako je vjerojatno mogao biti i GSK ili neka treća tvrtka. Hrvatska je mala zemlja, 4.5 milijuna cjepiva može pokriti sve njene potrebe, ali i ta je količina upitna kad se veće i moćnije zemlje grabe za svaku raspoloživu dozu. Drugim riječima, mogli smo ostati sa puno manje cjepiva, koje će ionako zakasniti – bit će raspoloživo tek krajem studenog, a u pandemiju smo već ušli. Cjepivo nije provjereno iz istog razloga zbog kojeg se i druge države odlučuju riskirati sa neprovjerenim cjepivom – nedostatka vremena.
Pogledavši drugu stranu medalje, teško je a priori osuditi ili osloboditi “krivce” za nabavku cjepiva. Kao što je moguće da je netko zao i korumpiran odlučio na brzinu iskoristiti strah i mimo svih pravila nabaviti cjepivo (i pritom s nepoznatom osobom iz Novartisa podjeliti masnu proviziju), jednako tako je moguće da je netko pametan, hrabar i spreman na svoju dušu preuzeti rizike – samoinicijativno krenuo u nabavku cjepiva znajući kako bi birokratsko odugovlačenje moglo rezultirati nemogućnošću ikakve nabavke cjepiva na tržištu, te posljedično tome nepotrebnim smrtima. Možda imamo posla sa korumpiranim kriminalcem, možda imamo posla sa herojem. Vrijeme će pokazati svoje (ali pomogla bi mu i temeljita i objektivna istraga).
U međuvremenu, hoćete li se cijepiti? Protivnici cijepljenja (uopće) naglašavaju kako cjepivo nije dovoljno provjereno i kako može imati ozbiljne nuspojave, ali splitski slučaj upozorava nas kako svinjska gripa može imati teške posljedice i kako ju ne treba shvaćati olako. Srećom, velika većina zaraženih ima tek blage posljedice. Dodao bih i kako za sad nema izvješća o građanima koji nakon cijepljenja umiru kao muhe.
No, nemojte misliti da vas snažna konstitucija ili uroci babe Janje u kožnatoj vrećici oko vrata mogu zaštititi od teških posljedica. Postoji samo jedna osoba koja je kvalificirana odrediti trebate li se cijepiti ili ne. To niste vi, to je vaš liječnik.
P.S. Samo bih podsjetio: u Hrvatskoj od pušenja godišnje umire više ljudi nego od bilo koje gripe. Pričajte malo o tome u kafiću.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
