Tipurić: HEP se ne smije prodavati

S obzirom da je privatizacija Hrvatske elektroprivrede posljednjih nekoliko dana u središtu medijskog interesa te interesa javnosti, prof. dr. sc. Darko Tipurić, dekan Ekonomskog fakulteta koji je u medijima prozvan za naplaćivanje od 180 do 380 tisuća kuna za intelektualne usluge (što je demantirao uz objašnjenje kako se radilo o procesima savjetovanja, te da se radilo o znatno manjim svotama), odlučio je pojasniti za kakav se točno model privatizacije Hrvatske elektroprivrede d.d. zalaže zajedno s ostalim autorima studije izrađene u svrhu iznalaženja najboljeg rješenja za privatizaciju HEP-a. Podsjetimo, prof. Tipurić je u javnom istupu rekao da iza javnih napada na njega stoje lobiji koji žele privatizaciju HEP-a.

Sačuvati HEP na okupu

Privatizacijski model za HEP grupu, prema mišljenju prof. Tipurića, mora se temeljiti na očuvaju prednosti vertikalno integriranog poslovnog sustava, što znači da temeljne djelatnosti HEP-a trebaju trajno ostati integrirane, što je za hrvatske nacionalne interese bolje od često prezentiranih ideja podjele HEP-a na skupinu više ili manje autonomnih trgovačkih društava.

Republika Hrvatska, smatraju autori studije, treba trajno zadržati većinski paket dionica HEP-a u svojem vlasništvu. Na taj način, postiže se dostatan stupanj sigurnosti da će sve djelatnosti HEP grupe ispunjavati svoje obaveze u javnom interesu. Također se osigurava da interesi Republike Hrvatske budu trajno očuvani jer se najvažnije odluke na razini HEP d.d. i drugih društava u Grupi ne bi mogle donijeti bez državne suglasnosti.

Nadalje, manjinski dio dionica mora biti u vlasništvu umirovljeničkih i braniteljskih fondova, kao i svih zaposlenika putem programa zaposleničkog dioničarstva, koji bi svim zaposlenicima omogućilo ostvarivanje jednakih prava na sudjelovanje u privatizaciji. Tek manji dio bilo bi pogodno ponuditi na hrvatskom tržištu kapitala postupkom javne ponude svim zainteresiranima građanima Republike Hrvatske.

Prodaja donosi otkaze i skuplju struju

Prodaja stranom investitoru vjerojatno bi dovela do znatnog otpuštanja radnika i vjerojatno povećanja cijene električne energije nad kojom država više ne bi imala izravne ingerencije, smatraju prof. Tipurić i ostali autori studije. Privatizacijska iskustva drugih zemalja pokazuju da se, u slučaju gubitka kontrole od strane države, prosječna stopa otpuštanja kreće između 25% i 40%.

Slične modele treba primijeniti i na ona poduzeća koja funkcioniraju u uvjetima prirodnog monopola i u strateškim industrijama od nacionalnog interesa.

Međutim, sva druga poduzeća u kojima država još uvijek ima većinske ili manjinske vlasničke udjele, a koja posluju u konkurentskim uvjetima, uglavnom iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, trebaju biti privatizirana na transparentan način i u što kraćem mogućem roku.