Zagrebačka Nama - od sinonima uspješna poslovanja do lanca robnih kuća na rubu stečaja
ZAGREB – Brojnim poslovnim aferama koje prošlih mjeseci »tresu« Hrvatsku, ovih se dana pridružio i »slučaj Nama«. Ta tvrtka ima 16 robnih kuća i zapošljava 2.179 djelatnika, a dugo je bila sinonim uspješnog poslovanja. No, tranzicijsko gospodarstvo je i Namu povuklo u vrtlog promjena, a time i do ruba stečaja. Velika kreditna zaduženja, prazne police, neisplaćene plaće, neplaćanje dobavljačima, prevelik broj zaposlenih i veliki poslovni gubici - tužna su Namina realnost.
Namina je knjigovodstvena vrijednost početkom ove godine rocijenjena na oko 195 milijuna maraka, ali je istodobno oko 60 milijuna maraka dugovala Privrednoj banci Zagreb i 200 milijuna kuna dobavljačima. Prošlu je poslovnu godinu završila sa 100 milijuna kuna gubitka.
»U veljači ove godine izradili smo sanacijski program kojim želimo spasiti tvrtku od stečaja«, tvrdi Joško Zavoreo, predsjednik Uprave Name, dodavši da su sanacijskim programom predviđeni reprogram duga PBZ-u, dokapitalizacija dijela ostalih dugova te prodaja nekih objekata. Zavoreo naglašava da su taj program prihvatile sve zainteresirane strane, uključujući privatizacijsko-investicijske fondove Expandia i Velebit, vlasnike 68 posto Naminih dionica. Taj program, međutim, nije prihvatio PBZ, koji je Zavoreo prozvao za sustavno uništavanje Name i promicanje intersa pojedinaca.
»Dok je PBZ bio većinski vlasnik, Nama je bila prisiljena kupovati skupu i nekurentnu robu, koju je poslije morala prodavati ispod realne cijene, a zajmove što ih joj je ta banka odobravala, uvjetovala je iznimno visokom kamatom«, tvrdi on.
PBZ je na te tvrdnje reagirao priopćenjem u kojem se kaže da sanacijski program ne udovoljava tržišnim kriterijima i standardima te da »problem Name leži u Nami samoj«. Naglasivši da je »dužnost PBZ-a da štiti svoje štediše«, PBZ obećava da »neće poduzimati mjere koje će otežati položaj Name«, ali da je jedina perspektiva te tvrtke u tzv. »strateškom ulagaču«, koji bi uložio novac i osigurao Nami budućnost.
No, dosad nije objavljeno ime »strateškog ulagača«, iako se neko vrijeme špekuliralo imenima Ivice Todorića i bivše Namine upraviteljice Marije Šole. Zavoreova stajališta dijeli i Sindikat radnika u trgovini Name, koji okuplja oko 700 radnika. Odlučivši se za očajnički potez štrajka glađu, devetero članova štrajkaškog odbora toga sindikata, predvođeno Dragicom Petrinjak, zatražilo je od PBZ-a da odobri reprogram Naminih dugova i riješi Naminu sudbinu, a od Vlade posredovanje.
»Ne želimo politizirati ovaj slučaj, jer se borimo samo za svoju koricu kruha, ali za svoja smo radna mjesta spremni žrtvovati i živote«, odlučna je Dragica Petrinjak, dodavši da imaju i podršku branitelja, u čije ime PIF-ovi upravljaju Naminim dionicama. Upitana o tome koga bi voljeli vidjeti na čelu tog lanca robnih kuća, Dragica Petrinjak ne taji da je izbor štrajkaša - Marija Šola. Ustvrdivši da je Nama još 1993. bila »poslovni mrtvac« i da joj je PBZ još prije njezina imenovanja za predsjednicu Uprave odobrio 20,85 milijuna maraka zajma, uz dodatnih 23,5 milijuna maraka zajma 1994. i 1996., Marija Šola tvrdi da PBZ nikad nije sanirao Namine gubitke, iako je bio većinski vlasnik, unatoč njezinim navodnim zahtjevima.
Marija Šola tvrdi da je PBZ promicao »nečije interese« na što ona, navodno, nije mogla utjecati. Međutim, ona se ni nakon odlaska s čelnog mjesta u Nami nije posve povukla, već je, tvrdi, oko sebe okupila tri domaća i strana investitora, spremne otkupiti udio PIF-ova u tvrtci, pod uvjetom da PBZ odobri reprogram kredita. No, ti su investitori početkom svibnja odustali od ulaganja u Namu, za što Marija Šola okrivljuje PBZ i Sindikat trgovine.
»Sindikat trgovine niti bira niti može na nekoga utjecati kad je riječ o kupnji Name, ali protivimo se da je sada kupi netko tko ju je upropastio«, kaže predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Ana Knežević o mogućnosti da Marija Šola kupi Namu. Taj sindikat okuplja 1.200 Naminih radnika. Zaključivši da je Šolu na mjesto predsjednice Namine Uprave postavio upravo PBZ, a suradnike je birala sama, Ana Knežević negira tvrdnje štrajkaša glađu da »njezin« sindikat podržava Ivicu Todorića.
»Mi smo više puta rekli da nam je posve svejedno tko će kupiti Namu, a krajnje je vrijeme da nam netko kaže tko je taj 'strateški investitor', koji će u tvrtku uložiti novac«, kategorična je. »Ako nema tog ulagača, neka PIF-ovi vrate dionice državi, pa neka nas ona sanira! No, treba onda jasno reći da je to i krah kuponske privatizacije«, zaključila je Ana Knežević.
