Tomić: Samo ja znam zašto je Sanader otišao

Nekolicina čelnih ljudi Hrvatske demokratske zajednice neočekivano su se okupili u gluhu uru na izmaku vikenda, smrtno prestrašivši portira Štefa, koji je drijemao u sobici kraj ulaza u praznoj stranačkoj zgradi na Trgu žrtava fašizma. U besposlenu nedjeljnu večer Štef je upravo sanjao ne baš ugodan san u kojemu je jašio prase.

Krupno je prase panično skvičeći jurilo blatnjavom seoskom ulicom i Štef ga, poskakujući i gubeći ravnotežu na njegovim oblim leđima, nikakvim umiljavanjem ni kletvama nije uspijevao obuzdati, kada su iznenada bubnula ulazna vrata. Portir je brzo maknuo noge sa stola, uspravio se i popravio modru uniformu, bunovno gledajući Jadranku Kosor, koja je gotovo utrčala u hodnik i bez pozdrava nastavila stepenicama na kat. Vidjela me da spavam, izbezumio se raščupani portir.

Što kaže horoskop?

Časak kasnije u zgradu su, jedan za drugim, došli Šuker, Milinović, Primorac, Hebrang, Jarnjak, Šeks i Bebić, svi jednako užurbani i namršteni i nijedan da bi u prolazu dobacio “Ej, Štef!” ili “Kako ide, Štef?”. Portir je shvatio da je gotov. Svi su znali za njegovo sramotno kršenje radne discipline.

Sasvim nesvjesni ove tjeskobne ljudske drame u prizemlju, prvi ljudi stranke i države našli su se u konferencijskoj dvorani na katu. Izbjegavajući gledati jedan drugoga, zamišljeno su sjedili, šetali oko dugačkog stola, odgovarali na esemes poruke, okretali se zidu i kriomice čačkali nos, a s vremena na vrijeme netko bi se od njih zaustavio kraj prozora, ne bi li dolje na ulici vidio Sanadera kako dolazi. Kosor je bila posebno zabrinuta. Jutros je u horoskopu pročitala da može očekivati neprilike na poslovnom planu i manje razmirice sa suradnicima. Ministar Dragan Primorac, s druge strane, nije se baš nimalo uzrujavao. On je uvrijeđeno škrubio usne, jer ne može oprostiti da mu vrh stranke guši ambicije i ne prepoznaje njegove nesumnjive liderske kvalitete.

“Ljudi, je li netko zna zašto nas je zvao?”, upitao je Hebrang napokon. “Luka, šta je tebi rekao?”

“Isto što i tebi, kazao sam ti već”, objasnio mu je Bebić strpljivo. “Da je nešto važno, ozbiljno...”

“Sudbonosno”, dodao je Jarnjak.

“Rekao je 'sudbonosno'?”, zgranuo se Hebrang.

“Meni nije rekao 'sudbonosno'”, javio se Šuker.

“Dobro, nije čudno da tebi nije rekao”, odgovorio mu je Šeks.

“Oprosti, što ti to znači”, uvrijedio se Šuker, “da on tebi govori nešto što meni ne govori?”

Milinović pao na tepih

Ministar Darko Milinović tada je ustao i krenuo raditi stvar koju inače radi kad je jako nervozan. Legao je na tepih i krenuo praviti trbušnjake. Možda i cijelu minutu u prostoriji se čulo samo njegovo žustro dahtanje.

“Znaš šta ja mislim zašto nas je okupio?”, javio se Vladimir Šeks, obijesno namigujući Luki Bebiću, dok su mu rubovi usana drhtali od suspregnutog osmijeha. “Ja mislim da je Sanader ipak odlučio da je Dragan naš najbolji predsjednički kandidat.”

“Odjebi, budalo!”, dobacio mu je Primorac ljutito.

“Evo ga!”, viknuo je tada Jarnjak, ugledavši Sanadera kako izlazi iz crne limuzine na pločnik.

Zapuhani i znojni Milinović hitro je ustao s poda, Kosor je čvršće stisnula torbicu u krilu, Primorac počeo nekontrolirano treptati, a Šuker iznenada osjetio neku prazninu u želucu, kao da danima ništa nije stavio u usta. Premijer RH i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice ušao je malo kasnije nasmiješen u prostoriju i sve ih uljudno pozdravio. Spustio se na stolac na čelu konferencijskog stola i tek tada primijetio kako svi ukočeno bulje u njega.

Jadranka je zaridala

“Šta ste se stisnuli?”, upitao je Ivo Sanader razdragano, na što su se svi plaho i u nelagodi osmjehnuli.

Vani je okrenuo još jedan ljetni pljusak, krupne su kapi zabubnjale po staklima i u dvorani je najednom došlo nekako sparno i zagušljivo, a Ivo Sanader, zbog nečega neobično raznježen, kratko je vrijeme u tišini gledao svoje suradnike. Zaustavio se naposljetku na Bebićevom licu.

“Nedostajat ćeš mi, Luka”, rekao je tihim, sjetnim glasom.

Luka Bebić momentalno je ublijedio.

“I ti Andrija”, dobacio je premijer Hebrangu.

Hebrangu pozlilo

Hebrang se gotovo onesvijestio od užasa.

“I ti, Jadranka. Ti ćeš mi, dušo, možda najviše faliti”, kazao je Sanader tužno, a Jadranki Kosor oteo se jecaj sličan mijauku.

Znala je! Kao i uvijek, horoskop joj je sve pogodio.

“I ti, Darko...”, nastavio je premijer, gledajući Milinovića. “I ti, Ivek...”, kazao je Jarnjaku...

“Jebo ga, Ivo”, osmjelio se u tome trenutku reći Šeks, “pa ne možeš nas opet sve smijeniti!”

“Kako?!”, začudio se prvo Sanader, a onda shvatio kakav je nesporazum izazvao. “A ne, ne, Vlado, krivo ste me razumjeli. Nisam mislio vas smjenjivati. Sebe ću smijeniti.”

“Sebe ćeš smijeniti?!”, zaprepastio se Hebrang.

Ivan Šuker, ministar financija, kratko se živčano zacerekao, Kosor je isprekidano zaridala, a ni ministar zdravstva Darko Milinović nije mogao izdržati napetost. Spustio se na pod i uhvatio raditi sklekove.

“Ivo, oprosti, nisam te možda dobro čuo”, oglasio se Luka Bebić opreznim, razumnim tonom, kao da razgovara s duševnim bolesnikom, “nisi li upravo rekao kako ćeš sebe smijeniti?”

“Baš to sam rekao”, klimnuo je Sanader.

“Pa kako... Ali, to...”, promucao je Šeks. “To nema smisla. Odakle ćeš se smijeniti?”

“S mjesta predsjednika stranke i Vlade”, odgovorio je premijer jednostavno. “Odlazim sa svih dužnosti.”

“Zašto?”, zavapio je Hebrang.

“Osobni razlozi.”

“Daj, nemoj me jebat!”, zavikao je Jarnjak.

“Jesi bolestan?”, zabrinuo se Bebić.

“Nisam.”

“Pa zašto?”, ponovio je Hebrang.

“Ne mogu više. Dosta mi je. Osjećam nekako... Pardon, Darko!”, zovnuo je Sanader Milinovića. “Možeš li, molim te, prestat s tim.”

“Oprosti”, rekao je Milinović zadihano i ustao s poda.

“Osjećam nekako da je moje vrijeme prošlo”, završio je premijer. “Da na moje mjesto trebaju doći neki drugi ljudi...”

“A koga si mislio da te zamijeni?”

“Jadranka.”

“Daj, Ivo, budi pametan, razmisli još jednom”, rekao je Bebić. “Pa ne možeš opet tako...”

Ivo, tko ti od nas najbliži

“Šta si uopće mislio raditi? Mislim, poslije politike.”

“Ne znam.”

“Sigurno imaš neke planove.”

“Nemam. Majke mi, sve mi je nekako došlo... Ovako!”, pucnuo je prstima Sanader. “U trenutku.”

“Ajde, pa nama možeš reći”, rekao je Šeks.

“Tko ti je bliži od nas ovdje?”, dodao je Hebrang.

Sanader je zamišljeno zastao i nasmiješio im se.

“Nećete nikome reći?”, upitao ih je povjerljivo.

“Ne... Bože sačuvaj... Nikome živom...”, rekli su uglas njegovi stranački kolege, a premijer se nagnuo i svi su se primakli malo bliže da ga čuju.

“Vjerojatno ću pristupiti cistercitima”, rekao je on tajnovito se osmjehujući.

Okupljeni u konferencijskoj dvorani plašljivo su se pogledali.

Želim živjeti na stablu

“A onda opet”, nastavio je Sanader, dok su mu se oči sjajile, “uvijek sam htio staviti piercing na nos. Ne znam, toliko je stvari na svijetu... Privlači me, recimo, da naučim svirati fagot, ili da lovim sabljarke, ili pravim tekilu. Htio bih, ovo će vam sada možda smiješno zvučati... Htio bih jednom osjetiti kakav je osjećaj ubiti i oderati medvjeda, zavući ruke među njegova topla crijeva, salo i džigericu. Želio bih, osim toga, živjeti na stablu, kopati opale, priključiti se nekakvoj gerili... U Kini jedu pse, razmišljate li ikada o tome kad prođete kraj nekoga tko šeta s labradorom? Okrenete li se za njima i pokušate zamisliti kakav je gulaš od labradora? Jedno vrijeme me je držalo da kupim motocikl i tetoviram čitava leđa...”

“Što bi tetovirao?” upitao je Jarnjak, ne znajući ni sam zašto.

“Povrće”, rekao je premijer jednostavno.

“Ivo, oprosti, ali ja mislim da bi se ti trebao pregledati”, rekao je Šeks zabrinuto.

“Pustite čovjeka na miru, valjda on sam zna što je najbolje za njega”, kazala je Jadranka Kosor svadljivo.

“E, da mi je ovo netko rekao...”, šapnuo je Jarnjak još uvijek ne vjerujući u ono što je upravo čuo.

Ajme, kao Dioklecijan

Zatim su svi sjedili i slušali kako vani daždi, znatiželjno gledajući premijera Ivu Sanadera koji se blaženo osmjehivao na čelu konferencijskog stola. Ništa nisu htjeli propustiti, ni najtiši uzdah, ni najsitniji mig na njegovome licu. Znali su kako će im u uspomeni ostati zauvijek duboko urezana ova posve jedinstvena večer, kad su gledali čovjeka kako silazi s pameti.

“Kao Dioklecijan”, rekao je napokon, poslije dugog, dugog razdoblja šutnje, Vladimir Šeks.

“Molim?” upitao je Bebić.

“Kao rimski car Dioklecijan”, objasnio mu je Šeks. “Tako je on otišao s vlasti i sadio kupus.”

Onda je opet zavladala tišina, koju je iznenada prekinuo Dragan Primorac.

“Pa i nije baš kao Dioklecijan”, primijetio je zlovoljno ministar prosvjete i sporta. “Sanader je zapravo i dosad sadio kupus.”

“Oprosti, o čemu ti pričaš?”, upitala ga je Kosor.

Tko si ti da mi naređuješ

“Ako baš hoćeš znati, o tebi pričam”, rekao je Primorac. “Sanader te je prvo posadio za ministricu, a sada te je posadio za šefa države. Mogao je isto tako posaditi i kupus.”

“A tebe kao nije posadio?!”, odgovorila mu je Kosor jetko. “A iz koje si ti rupe, mišu, izašao? Gdje si ti, molim te, dragoviću, bio dok je ova zemlja...”

”Ej, ljudi, polako”, rekao je Hebrang. “Ne trebaju nam sada svađe, moramo ostati jedinstveni.”

Darko Milinović od nervoze je tada treći put ustao i, zapravo posve nesvjesno, krenuo praviti čučnjeve.

“Darko, prestani!” zapovijedio mu je Ivo Sanader.

“A tko si ti da mi naređuješ”, kazao je ministar zdravstva dižući se i spuštajući s rukama vodoravno pruženim preda se.

“Kad bolje razmislim, ima logike u tome što si upravo kazao”, složio se Ivo Sanader pomirljivo.

Pola sata kasnije zamišljeno su se i tišini rastali, još uvijek pod snažnim dojmom doživljenoga.

Štefu laknulo nakon 3 dana

“Laku noć, gospodo!”, rekao je ponizno Štef pridržavajući im vrata, ali nitko ga nije ni čuo ni odgovorio i to je samo raspirilo njegov užas. Tri dana taj nesretnik nije jeo, želudac mu se sasvim stisnuo od straha da će dobiti otkaz zbog spavanja na radnom mjestu. Tek u srijedu, kada je oko ručka čuo da je Ivo Sanader dao ostavku na sve dužnosti, kad je shvatio što se u nedjelju uistinu dogodilo, portir se opustio i sjeo za stol.

“Sanader je zgubil posel”, rekao je Štef lijevajući juhu u tanjur.

“Pa kaj”, zaključila je Štefova žena režući kruh. “Bolje on, neg ti.”