ZAGREB - U lipnju je godišnja stopa cijena na malo u Hrvatskoj porasla sa svibanjskih 1,8 posto na 2,2 posto, dok je godišnja stopa temeljne inflacije ostala na niskoj razini od samo jedan posto. Nisku inflaciju, kao jedan od vrlo uspješnih hrvatskih makroekonomskih pokazatelja, potvrđuju i predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda u svom posljednjem, prošlomjesečnom, izvješću o Hrvatskoj.
MMF, prije najnovijega poskupljenja električne energije, plina i javnog prijevoza, zaključuje da je inflacija u Hrvatskoj niska unatoč nastavku povećanja administrativno reguliranih cijena. Ipak, predstavnici MMF-a upozoravaju da inflacija ostaje znatno viša u sektorima u kojima je prisutna slabija konkurencija, primjerice u uslugama.
Unatoč tome, stručnjaci MMF-a razmatrali su treba li Hrvatska po uzoru na neke druge zemlje pribjeći ciljanju inflacije, te su usporedili Hrvatsku s drugim tržištima u nastajanju. Naime, u ranim devedesetim godina taj su model prvo usvojile industrijske zemlje, a slijedile su ih mnoge zemlje s tržištima u nastajanju.
Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci se kao osnovni cilj monetarne politike navodi postizanje i održavanje stabilnosti cijena. To je osnovni cilj monetarne politike i u Češkoj, Južnoj Koreji, Kolumbiji, Mađarskoj, Meksiku, Poljskoj i Tajlandu.
Leo Bonato, Tetsuya Konuki i Sergei Dodzin smatraju da u Hrvatskoj postoji većina preduvjeta potrebnih za podršku uvođenju ciljane inflacije. Središnja banka je nezavisna, postignuta je makroekonomska stabilnost, prije svega stabilnost cijena, a i financijska su tržišta ojačala.
Stručnjaci MMF-a, međutim, smatraju da bi pomak prema potpunoj ciljanoj inflaciji u Hrvatskoj ipak bio preuranjen, posebice u okolnostima visoke euroizacije.
S druge strane, ti stručnjaci Hrvatskoj sugeriraju dodatnu tečajnu fleksibilnost. Hrvatska narodna banka je u prvoj polovici 90-ih provodila čvrstu stabilizacijsku politiku koristeći se tečajem kao nominalnim sidrom. Nakon zaustavljanja hiperinflacije središnja banka nastavila je voditi politiku stabilnosti tečaja, uz istodobno nisku inflaciju.
Tolerancija HNB-a na tečajna kretanja, ocjenjuju spomenuti stručnjaci, vrlo je niska i HNB često intervenira na tržištu kako bi zaustavio rane aprecijacijske i deprecijacijske pritiske.
Prednosti ciljane inflacije
Kako je Hrvatska još daleko od Europske unije i uvođenja eura, a otpočela je liberalizaciju kapitalnih transakcija trebala bi razmotriti alternative postojećem okviru za tranzicijsko razdoblje koje još stoji pred njom.
Jedna od takvih alternativa, smatraju stručnjaci MMF-a, može biti ciljana inflacija. Koje bi bile njezine prednosti? Ona bi osigurala nominalno sidro, dok bi tečaju bila dana veća fleksibilnost u reagiranju na tokove međunarodnog kapitala. Ciljana inflacija bi pomogla i u pomicanju težišta s kratkoročnih intervencijskih politika prema srednjoročnom cilju niske i stabilne inflacije, što je najbolji obol koji monetarna politika može pružiti makroekonomskoj stabilnosti i rastu. Isto tako, ciljana inflacija poboljšala bi kvalitetu i odgovornost u monetarnoj i u fiskalnoj politici, a dodatna fleksibilnost tečaja bi pomogla u smanjivanju percepcije niskog tečajnog rizika i destimulirala bi kapitalne priljeve špekulativnoga tipa.
Glavna opasnost takvog modela ciljane inflacije prijeti od rizika prevelike volatilnosti tečaja, koja bi mogla imati značajne posljedice u visoko euroiziranom gospodarstvu kakvo je hrvatsko.
Iako nema posebnih preduvjeta za uspjeh ciljane inflacije, vjerojatnost uspjeha je veća ako postoji jaki institucionalni okvir, makroekonomska stabilnost, razvijeni i stabilni financijski sustav.
Plitka financijska tržišta
Trenutačno je u Hrvatskoj inflacija niža nego što je bila u bilo kojoj od zemalja s tržištem u nastajanju koje su usvojile ciljanu inflaciju. No u slučaju Hrvatske, kažu stručnjaci MMF-a, posebno se osjetljivom čini njezina fiskalna pozicija. Stoga je Hrvatskoj žurno neophodno konsolidiranje proračunskih financija. To potvrđuje i podatak da hrvatski inozemni dug u postotku BDP-a nadmašuje zaduženja svih spomenutih zemalja, s izuzetkom Mađarske i Tajlanda.
MMF ocjenjuje i da su hrvatska financijska tržišta još nedostatno razvijena. Ona su plitka i visoko segmentirana. Karakterističan hrvatski problem je, međutim, visoka osjetljivost gospodarstva i građanstva na iznenadne promjene tečaja, a njihovi bi se gubici (valutna klauzula) u konačnici prelili u bankarski sektor.
Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, ističe, među ostalim, kako je i sada Zakonom o HNB-u kao osnovni cilj središnje banke definirana stabilnost cijena, dakle upravo niska inflacija.
Kako na ideju uvođenja ciljane inflacije gledaju hrvatski analitičari? Glavni ekonomist Zagrebačke banke Žarko Miljenović napominje kako se načelno protivi takvoj ideji.
"Ona se u našim uvjetima visoko euroizirane ekonomije svodi samo na targetiranje tečaja, a to u suštini i sada imamo", kaže Miljenović.
Velimir Šonje, član Uprave Raiffeisen banke, navodi kako bi prijelaz na ciljanje inflacije značio kozmetičku, a ne suštinsku promjenu sadašnje politike tečaja. "U malom i otvorenom gospodarstvu s velikim udjelom strane valute kakvo je naše, inflacija se može zadržati pod kontrolom samo ako je i tečaj razmjerno stabilan. Radi se o drugoj strani iste medalje. Najbolji bliži primjer je Češka, gdje je od 1997. godine, kada su prešli u režim ciljanja inflacije, tečaj stabilan. U stručnoj literaturi taj se fenomen naziva stah od plutanja – premda nova politika omogućava veću fleksibilnost tečaja, zbog straha od buđenja inflacije tečaj se nastavlja ponašati slično kao i prije", kaže Šonje.
On ističe da se danas smatra kako veće države, čiji BDP u manjoj mjeri ovisi o međunarodnoj razmjeni i međunarodnim financijskim tokovima, mogu slobodnije ulaziti u promjene tečaja.
"Ciljanje inflacije bilo je na vrhuncu popularnosti u drugoj polovici devedesetih godina, kada su mnoge zemlje u isto vrijeme imale dva problema: rigidnu umjerenu inflaciju između 5 i 20 posto godišnje, te snažan priljev kapitala koji je stvarao pritisak na aprecijaciju nominalnog tečaja. Ciljanje inflacije činilo se spasonosnim lijekom, jer se s jedne strane činilo da može utjecati na smanjenje inflacije (na primjer ako bi u zemlji sa 12-postotnom inflacijom vlasti objavile da će u iduće tri godine prosječna stopa inflacije iznositi 5 posto, postojala je mogućnost da će svi prilagoditi inflacijska očekivanja prema dolje), a s druge se strane činilo da fleksibilniji tečaj može stabilizirati međunarodne tokove kapitala.
Međutim, u Hrvatskoj je te ciljeve moguće postići i u okviru sadašnjeg režima tečajne politike, pri čemu moram izraziti veliku sumnju prema ideji da fleksibilnost tečaja može stabilizirati međunarodne financijske tokove. Za mene je uvjerljivija alternativna škola međunarodne ekonomike koja polazi od toga da stabilniji tečaj pridonosi stabilnosti međunarodnih financijskih tokova", naglašava Šonje.
On pritom upozorava da se u nas pod ciljanjem inflacije smatra vrsta monetarne politike pri kojoj bi se dopustila veća inflacija od sadašnje, koja bi bila praćena slabljenjem tečaja.
"Međutim, u tom se slučaju ne radi o ciljanju inflacije, već o ciljanju programirano slabijeg tečaja. Kontekst u kojem se u struci obično govori o ciljanju inflacije je kontekst postignute ili niže stope inflacije", zaključuje Šonje.
