Književnost, Znanost

Četvrtak, 27.05.2010.

Tagovi: tribina, filozofija, Simon Critchley

  • 14:22

Tribina "Smrt u filozofiji"

U ponedjeljak, 31. svibnja u 19 sati u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu, održat će se tribina pod nazivom "Smrt u filozofiji" u povodu hrvatskog izdanja Knjige mrtvih filozofa Simona Critchleyja.

Za filozofa Simona Critchleyja važnije je kako je netko umro nego kako je živio. Aristotel se otrovao biljkom jedićem. Heraklit se ugušio u kravljoj balezi. Empedoklo se bacio u Etnu nadajući se da će tako postati bog, Nietzsche je zapao u dugotrajno stanje ludila nakon što je zagrlio konja u Torinu... Knjiga mrtvih filozofa navodi živote i smrti gotovo dvjesto filozofa, od antičke Grčke do današnjih dana. Izrazito inteligentna i vrlo zabavna, ova jedinstvena kompilacija podjednako je poučan uvod u najvažnije mislioce iz prošlosti kao i istraživanje mogućnosti i smisla ljudske sreće.

Od haikua učitelja zena u kojima sami sebe ismijavaju na samrtnoj postelji do posljednjih riječi kršćanskih svetaca i suvremenih filozofa, Knjiga mrtvih filozofa istodobno će čitatelja zabaviti i potaknuti ga na razmišljanje. Kao što Critchley sjajno pokazuje, pomno proučavanje onoga što su veliki mislioci rekli o smrti pokazuje se kao životvorno propitivanje smisla ljudskoga postojanja. Naučivši kako treba umrijeti, naučit ćemo kako treba živjeti.

Ova knjiga polazi od jednostavne pretpostavke: ono što danas određuje ljudski život u našem dijelu planeta nije tek strah od smrti, nego sveprožimajući užas uništenja. To je podjednako užas naše neizbježne propasti s eventualnom boli i potencijalno besmislenom patnjom u budućnosti, kao I užas spram našega tijela koje leži u zatvorenom grobu, položeno u zemlju kako bi postalo hrana za crve. S jedne strane, dovedeni smo u situaciju zanijekati činjenicu smrti i ishitreno se prepustiti plitkim užicima zaborava, opijenosti i bezumne akumulacije novca i dobara. S druge strane, užas uništenja dovodi nas do slijepe vjere u magične oblike spasenja i obećanja o besmrtnosti koje nam nude različite tradicionalne religije, kao i mnoge mudrolije new agea (ali i neke starije sekte). Čini se da tražimo ili prolaznu utjehu trenutnoga zaborava ili čudesno iskupljenje u životu nakon smrti. Našoj bezumnoj želji za odstupanjem i bijegom strogo je suprotstavljen ideal filozofske smrti koji ima moć razboritosti i trezvenosti. Kao što kaže Ciceron, a njegov je stav bio paradigmatski za velik dio antičke filozofi e i još uvijek odzvanja zvukom davnih vremena, “filozofirati znači naučiti kako treba umrijeti”. Prema takvom shvaćanju, glavna zadaća filozofije jest u tome da nas pripremi za smrt, da nas uvježba za njezin dolazak, oblikuje stav spram naše vlastite konačnosti koja se suočava s užasom uništenja bez obećanja o mogućem životu nakon smrti. Montaigne je pisao o običajima Egipćana koji su tijekom svojih brižno organiziranih svečanosti u sobu za blagovanje unosili prikaz smrti (obično ljudski kostur) – onaj tko bi nosio kostur obratio bi se okupljenima: “Pijte i veselite se, jer kad umrete izgledat ćete upravo ovako.”

Simon Critchley je profesor i pročelnik katedre za filozofiju na New School for Social Research u New Yorku. Autor je brojnih knjiga, od kojih su najnovije Beskrajno zahtjevno i O Heideggerovu Bitku i vremenu. Urednik je biblioteke Kako čitati izdavačke kuće Granta Books. Pisao je za London Review of Books i Independent. Knjiga mrtvih filozofa napisana je na brežuljku iznad Los Angelesa gdje je bio istraživač u Getty Research Institutu.

Izvor: Monitor.hr