Jonas Ridderstrale
Što vas je nagnalo da iznova razmotrite ideju Funky Businessa? Što se promijenilo od 1999.?
- U najmanju ruku, podcijenili smo snagu sila koje transformiraju svijet - promjene u tehnologiji, institucijama i vrijednostima. Nedavni događaji otvorili su put za Google i Obamu, ali i za kreditnu krizu i Osamu. Osobno, u svojoj zadnjoj knjizi Re-energizing the Corporation, tvrdim da je definicija talenta koju smo koristili bila previše uska. Danas je talent = intelektualni kapital + psihološki kapital + društveni kapital. Većina znanja koja su nam sada dostupna također su dostupna i našim prijateljima u Pekingu i Bangaloreu, te u tom slučaju konkurentnost postaje pitanje dizanja volje i budnosti ljudi. Vještine su nužne, ali imaju ograničenu stratešku vrijednost ako vi i vaš tim niste istodobno i pouzdani i hrabri.
Govorite o funky businessu (riječ funky na engleskom znači prestrašen, a u slengu i “otkačen”), ali za većinu ljudi promjene su, u ovo doba krize, više zastrašujuće nego otkačene. Ne stavljate li sjajnu glazuru na nešto što sadrži mnogo negativnog?
- Ukratko - ne. Funky je istodobno nešto gadno i nešto cool. Većina alata koji su nam na raspolaganju može se koristiti u obje svrhe. Tehnologija nije sama po sebi dobra ili loša. Tržišta nisu dobra ili loša. Kao što je rekao superinvestitor Warren Buffet – kapitalizam bez propasti je kao kršćanstvo bez pakla. Globalno tržišno gospodarstvo je samo veliki laboratorij. Trenutačno eksperimentiramo s više stvari i na više mjesta nego ikad ranije. Eksperimenti su rizični. S vremena na vrijeme ćemo promašiti. Ali to ne znači da treba prestati pokušavati. Tržište je samo stroj koji razvrstava, odvaja učinkovito od neučinkovitog.
Učinkovitost je u principu jedina stvar koju tržište shvaća. No, možda u tom stroju postoji dublji problem. Što ako koristimo pogrešan mehanizam za razvrstavanje? Moramo biti otvoreni za činjenicu da sustav koji je toliko jednostrano usredotočen na učinkovitost možda neće proizvesti rezultate koji će na duge staze zadovoljiti kriterij održivosti. Ili, što je još gore, sadašnji režim možda proizvodi bogatstvo na račun zdravlja - financijskog, okolišnog... To su problemi koje moramo
raspraviti. Također, treba imati na umu da svijet slobode može biti dobar ili loš, ali svijet bez slobode može biti samo loš.
Pišete kako emocionalna ekonomija prodaje ideje, simbole, brendove, pa čak i seks, te tvrdite da je Marx bio u pravu. Kako da pronađemo svoj vlastiti monopol i kako da upravljamo njime? Kako bi se kompanije trebale međusobno razlikovati?
- Dobrodošli u doba jeftinoće! Val jeftinoga u svim industrijama osim sirovih materijala lomi se preko naših gospodarstava.
Stoga, što možete učiniti kada je vaše tržište preplavljeno jeftinom robom iz uvoza? Kratak odgovor: idite drugim putem. Trik je u mijenjanju perspektive iz one orijentirane na preživljavanje u pogled na uspjeh zasnovan na udvaranju. Mnogo možemo naučiti iz biologije. Pogledajte paunov rep! Zbog svoje veličine ondoista predstavlja određeni hendikep za pauna. Ne može trčati. Ne može letjeti. Pa zašto je onda završio u tako čudnovatom kostimu? Kako bismo shvatili njegov izgled,
moramo uzeti u obzir paunicu, jer u prirodi - kao i u poslu - uvijek je “kupac” taj koji donosi konačnu odluku: prolazi - ne prolazi. Kad paunica ugleda pauna pokreće se proces u tri koraka. Evo sažetka: Prvi korak: Vau, kakav tip (on je hodajući
plakat)! Drugi korak: Je li on uopće živ, jer ne bi trebao biti (ne s tim ludim kostimom)? Treći korak: Ako možeš opstati s tako razmetljivom odjećom, moraš imati viška energije i biti pametan; moraš imati doista dobre... gene!
Svojim repom paun poručuje ženki da je on u toliko dobroj formi da si može dopustiti da nosi uokolo svoj čudnovati ures, a da i dalje vodi dobar život. Trebalo je 125 godina istraživanja da se to shvati. Sedamdesetih godina izraelski istraživač Amotz Zahavi ponudio je nešto što je on nazvao “teorija posjedovanja vjerodostojnog hendikepa”.
Što imaš veći hendikep, postaješ privlačniji - pod uvjetom da si živ. Postaješ uspješan ne unatoč, već zahvaljujući hendikepu. U poslu, vjerodostojni hendikepi većinom spadaju u dvije kategorije: etiku i estetiku. Ako odbijate podmićivati
i varati, postajete hendikepirani. Korporativna društvena odgovornost košta = hendikep. I korporacije koje troše mnogo novca na to da bi bile obzirne prema okolišu stvaraju sebi hendikep - manjak novca. Je li taj hendikep vjerodostojan? Sve više jest, vjerujem, nakon izvješća UN-a o klimi i dokumentarnog filma Ala Gorea Neugodna istina. No, etika nije za sve i svugdje. Hendikepi su subjektivni, i njihove tečajne liste variraju ovisno o vremenu i mjestu. Kad je riječ o estetskim hendikepima, pogledajte BMW. Prema onome što su mi rekli, ta kompanija zapošljava gotovo 30 veoma stručnih inženjera koji rade isključivo na zvuku vrata, i još desetak njih koji se fokusiraju na miris automobila. Pogledajte troškovnu strukturu tte kompanije. BMW ne bi trebao egzistirati - ne u jednoj od najkompetitivnijih industrija u svijetu. No, ipak postoji. U potpuno
racionalnom svijetu svi bismo vozili Toyote Corolle. Ali ne vozimo. BMW je veoma uspješan - ne unatoč hendikepu nego zahvaljujući njemu. Kompanija zna kako profitirati od principa pauna.
Govorite i o plemenima unutar organizacija. Nije li tanka crta između organizacijskih plemena i ispiranja mozga?
- Da, ako zaposlite ljude zbog njihove vještine, a tada im pokušate uvježbati stav. Ne, ako ih zaposlite zbog stava i tada im uvježbavate vještinu. Uspješne kompanije imaju snove koje ljudi mogu kupovati. Vrijednosti i snovi idu ruku pod ruku. Snovi su inspirativni i podižu nas tamo gdje nam je mjesto. Snovi su važni jer izazivaju fuziju koja omogućava stvaranje energije.
Različitost ljudi i ideja, što je od kritične važnosti da se dogodi strateška inovacija i korporativno obnavljanje, tvori potencijal ili za bure baruta ili za lonac za kondenziranje. Ako imamo zajednički san, povećavamo mogućnost da će konačni rezultat biti povezivanje, a ne velika eksplozija.
Zbog tehnologije koja nam je na raspolaganju postoji osjećaj da su rezultati neosobni i robotski. Kako to nadići?
- Postoji li takav osjećaj? Pitajte više od 300 milijuna korisnika Facebooka. Mislim da se oni ne bi složili. Polako ali sigurno dolazimo cilju. Internet je nekad bio rješenje koje je tražilo probleme. Sad ga sve bolje punimo pravim vrstama izazova.
Što će se dogoditi onima koji ne prihvaćaju prednosti tehnologije?
- Oni koji se ne prilagode uglavnom umru. Pitajte dinosaure i pticu dodo! Ipak, iako vam informacijska tehnologija neće pružiti održivu kompetitivnu prednost, ona je nužna. Baš kao i toalet u uredu. Pokušajte uspješno raditi bez toga.
Preporučujete zapošljavanje ljudi koji već imaju prave vrednote, ali kako to ostvariti?
- Za početak, pitajte ih o tome. Većina tvrtki to ne čini. Zatim, kako biste izbjegli puko ulagivanje, morate ih vidjeti na djelu. Napravite audiciju. Koristite glumce, ili ih odvedite da igraju nogomet ili golf. Intervjuirajte njihove prijatelje ili roditelje. Učinite nešto!
Što bi zemlje u tranziciji, kao što je Hrvatska, trebale učiniti da postanu konkurentne?
- Obrazovanje, obrazovanje, obrazovanje, plus pokušajte izgraditi poziciju zasnovanu na vašim jačim stranama. U prošlosti, pažnju smo posvećivali slabostima. Čitavo naše društvo, uključujući većinu korporacija, bilo je opsjednuto pretvaranjem minusa u nule - supernule, ali i dalje nule. Zbog usmjerenosti na slabosti zapostavili smo sposobnost da razvijamo svoje jače strane. Danas svi znamo da vrhunska izvedba mora biti zasnovana na plusevima - individualno, korporativno ili regionalno. Ako ste rođeni bez sluha, ni 350 godina vježbanja neće vas pretvoriti u drugog Pavarottija. Pozitivno iznenađenje ne proizvode supernule već superheroji - oni koji uče kako ojačati svoje pluseve i osloniti se na svoje
snage. Nova paradigma vodstva za 21. stoljeće - u politici, poslu i sportu - mora stoga biti proaktivna, a ne reaktivna.
"SAD je jedna velika, kosmata, drska ideja"
U uvodu pišete kako je SAD svjetski gospodarski generator. Kako komentirate nedavni financijski kolaps i njegov
utjecaj na svjetsko gospodarstvo?
- Stvari se mijenjaju - naviknite se na to. Ne zanima me igranje igre “tko je kriv”. Individualne greške rijetko uzrokuju krizu sustava, za razliku od kolektivnih grešaka. Oni koji su bez grijeha, neka prvi bace kamen. Ja neću. Razmotrite ovo: zašto je SAD bio tako uspješan - s gospodarskog stajališta? Barem djelomično stoga što nije nacija ili zemlja u tradicionalnom smislu. Umjesto toga, Sjedinjene Države su jedna velika, kosmata, drska ideja, upravo kao što je Izrael ideja koja se naziva cionizmom. Ili, pogledajte komunistički SSSR - to je velika, kosmata, drska, loša ideja, ali i dalje ideja. Činjenica da je SAD ideja zanimljiva je jer znači da svatko od nas, tko to već nije, može postati Amerikanac. Nekima se to ne sviđa, ali je tako. SAD je pokret, klub kojem se možete pridružiti. Možemo izabrati da budemo Amerikanci. Što mislite, koliko je potrebno da postanete Šveđanin? Oko 243 godine, ako ste rođeni u Danskoj. No, Amerikancima možemo postati svi. Ako ste rođeni u austrijskom Thalu, kada navršite 21 godinu možete se preseliti u SAD, postati Mr. Olympia, zatim glumac D kategorije, pa glumac C kategorije, B kategorije, te na koncu guverner Kalifornije. Dok neki ljudi mogu voljeti ideju zvanu SAD, drugi je, dakako, mogu mrziti. Prirodni zakon velikih ideja: možete biti za ili protiv njih - to je stanje ljubavi ili mržnje. Velike ideje privlače i odbijaju, ali nas ne ostavljaju ravnodušnima. Želite li reći DA određenoj skupini talenata ili kupaca, tada morate u svojoj viziji biti dovoljno jasni da to istodobno implicira snažan NE drugima. Budući uspjeh SAD-a ovisi o tome koliko će dobro provesti tu ideju.
Problem Europe je to što mi nemamo nikakvu ideju. Stoga, umjesto da održavamo Euroviziju kao natjecanje pjesama, pokrenimo radije razvoj eurovizije - europske vizije.
