Kratko je slatko je odlična premisa i princip, ali Twitter se toliko razbujao da više nije niti kratak niti sladak, a po splašnjavanju blogomanije lako je predvidjeti da će aktualna twittermanija trajati mnogo kraće. Jedna simpatična ideja je uspjela preko svake mjere i uspjela je kreirati preko milijardu kratkih trivijalnih poruka koje nikome neće biti bitne vrlo brzo. Ako i postoji poneka suvisla i zanimljiva poruka ta je izgubljena u moru smeća. Za usporedbu, razina smeća na blogu je mnogo podnošljivija od onoga što čovjek može naći na Twitteru od inače suvislih i pismenih ljudi.
Forma od maksimalno 140 znakova je zanimljiva pretpostavka, jer sve manje ljudi ima vremena čitati dugačke i ambiciozne blog postove. Međutim, dok je forma s jedne strane savršena jer autora tjera da se fokusira na bitno i ne davi, s druge je strane sasvim promašena, jer autora potiče na hiperprodukciju trivijalnog smeća. Kad pogledam što pišu oni koje sam pratio - radi se nekim osobnim šiframa, dosadnim i trivijalnim informacijama tipa "pikio i kakio".
Promašaj Twittera je u tome što ne primjenjuje dosljedno princip kratko je slatko. Kad bi na Twitteru bilo moguće objaviti maksimalno jedan post dnevno, stvar bi opet kroz zadanost forme dobila na kvaliteti. Ovako smo dobili hiperprodukciju smeća. Naravno, kvaliteta nije mjerilo uspjeha nekog servisa već masovnost, a osnovne sastojke za stvaranje ovisnika Twitter ima - jednostavnost komunikacije, trivijalnost i uvid u tuđu osobnost pa i privatnost.
Twitter ima nagradu za najbolji Twit.
Odličan članak Blogowskog sa dosta kometara. Vidi na istoj stranici tag Twitter.
PlanB brije o Twitter novinarstvu. Oni su simpatični što podržavaju nove stvari, ali ne treba pretjerivati, pa nismo od jučer na internetu. Pazi ovo (kraj članka, mogući rezime): A zamislite koliko bi iscrpnije i zanimljivije bilo čitati twitter izvještaje - novinara koji sjedi nekoliko metara od terena? Tehnologiju imamo. Ono što trebamo jest promjena u načinu razmišljanja. A koliko bi tek zanimljivije bilo pisanje... npr. bloga s lica mjesta. Sasvim je svejedno u što ćeš se logirati, na blog ili twitter, razlika je međutim samo u tome da je blog davno usvojena tehnologija koja je eto malo izašla iz mode i nikog više ne uzbuđuje, ali je u pogledu tehnologije i dalje beskrajno superiornija u odnosu na Twitter. Bar te ne spriječava da napišeš proširenu rečenicu, a možeš dodati i sliku. Sve s mobitela. Eh, što je hype!
Twitter je dokaz da smo još uvijek u onoj ranoj fazi razvoja interneta, gdje su moguće "nove" stvari kao i čuđenje i udivljenje velikog broja korisnika. Ili smo pak u zreloj fazi da je već moguće recikliranje starih ideja i ponovnog ulaska u modu stvari sa samog početka interneta, npr. varijacija na chat po sobama. A možda smo u novoj evolucijskoj fazi u kojoj je, zahvaljujući preobilju informacija, concentration span svih nas postao kraći pa su Twitter i njegov video pandan 12 seconds idealni format za većinu usera, kojima je sve preko 140 znakova i 12 sekundi videa previše.
Provjerite Twitter Elitu (100 najpraćenijih Twitter korisnika) na Twitter Graderu na kojem možete provjeriti i vlastiti status u odnosu na sve ostale.
Da li Google indexira Twitter? Koliko vidim ne. Toliko o relevantnosti Twittera.
Inače, rekao bih da je jedan od ključnih razloga uspjeha Twittera Evan Williams kreator Blogger.coma, koji je nedugo nakon što je Google kupio Blogger.com otišao iz Googla. Čovjek zna kako se te stvari dižu.
Četvrtak, 12.02.2009.
Short is sweet. Not.
Twitter - haiku social networking
Nova prilika za one koji su propustili blog maniju. Ili nemaju pojma o čemu bi pisali. Zabilješke o fenomenu.
Izvor: Monitor.hr

