U Hrvatskoj registrirano 732 HIV pozitivnih

Osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem po glavi, kazao je jedan mladić o trenutku kad mu je dijagnosticiran AIDS, bolest od koje u svijetu trenutačno boluje 34.445.643 ljudi i od koje svakih osam sekundi oboli netko novi. Stručnjaci tvrde kako je to tipična reakcija na suočavanje s bolešću koja osim medicinskih ima i brojne društvene aspekte – od straha od stigmatizacije u društvu, gubitka prijatelja i bliskih osoba do straha od gubitka posla. AIDS je još uvijek, naime, društveno prezrena bolest i, koliko god mi šutjeli o tome, i sam strah od dijagnoze mnoge ljude dovodi na sam rub sloma.

Prošle godine je kod 66 Hrvata dijagnosticirano postojanje virusa što je u odnosu na godinu ranije kad je virus otkriven kod 46 ljudi značajan skok. Isto je i s oboljelima – lani je u fazu bolesti ušlo 17 ljudi, a godinu dana ranije sedam.

Premda porast broja pozitivnih u tih godinu dana od 43,5 posto, odnosno porast broja oboljelih od AIDS-a od čak 184 posto može zvučati uzbunjujuće, stručnjaci tvrde kako se trend ne može gledati izdvojeno na primjeru samo dviju godina te kako se po pitanju AIDS-a u Hrvatskoj ne dešava ništa alarmantno. Primjerice, tijekom 2006. godine registrirano je 56 seropozitivnih i 20 oboljelih, a godinu ranije 66 pozitivnih i 19 oboljelih.

Muškarci dominiraju

U Hrvatskoj je do sada registrirano 732 ljudi kojima je pronađen HIV. Od svih njih bolest se razvila kod 289 ljudi, a 156 ih je umrlo. U posljednjih deset godina, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, godišnje se pojavi prosječno 15 novih ljudi kod kojih se bolest već razvila no lani je zabilježeno 17 novih imena u Registru za HIV/AIDS.

U zadnjih pet godina broj registriranih seropozitivnih Hrvata raste dok broj oboljelih i umrlih stagnira ili lagano pada što u Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti tumače povećanim brojem anonimnih testiranja s jedne, te učinkovitoj visokopotentnom antiretrovirusnoj terapiji koja se u nas provodi već 12 godina.

U Hrvatskoj od HIV/AIDS-a pobolijeva pet puta više muškaraca nego žena. U Registru ove bolesti nalazi se 608 muških i 124 ženska kartona no također i 13 djece mlađe od 14 godina. Najviše pozitivnih nalaza dobili su muškarci koji su u seksualnoj vezi s drugim muškarcima, takvih je 46 posto, dok se heteroseksualnim putem vjerojatno zarazilo 37 posto seropozitivnih.

U Zavodu za javno zdravstvo primijećuju kako se udio onih koji su se zarazili homoseksualnim putem raste dok broj heteroseksualnih muškaraca i žena stagnira, odnosno opada u ukupnome broju pozitivnih na HIV. Najveća koncentracija HIV/AIDS osoba je iz Zagreba i iz Primorsko-goranske županije i tamo je prevladavajući put prijenosa virusa baš homoseksualni dok je u priobalnim županijama najveći broj pozitivnih i bolesnih među pomorcima i njihovim trajnim heteroseksualnim partnericama. U središnjoj Hrvatskoj, na istoku i u Ličko-senjskoj županiji najmanje je HIV/AIDS bolesnika.

Anonimno testiranje

Ipak, čini se kako je osnivanje centara za HIV testiranje i savjetovanje u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Korčuli i Zadru značajno doprinijelo interesu ljudi za provjeru svoga HIV statusa. Od 2003. godine do kraja prošle godine testiranju je pristupilo više od osam tisuća ljudi, a samo lani je 210 ljudi testiranje obavilo u splitskoj udruzi Help u kojoj se također može anonimno i diskretno izvaditi krv te dobiti prethodno, ali i naknadno savjetovanje vezano za HIV.

Upravo taj savjetodavni aspekt testiranja jedan je od onih temelja na kojima počiva mreža centara. Naime, suočenje s dijagnozom, ali i sa samim strahom dok se nalaz čeka, bolna je točka gotovo svakome tko pristupi testiranju, osobito ako spada u tzv. rizične skupine: homoseksualce, prostitutke, izrazito promiskuitetne, ljude sklone spolnom odnosu bez zaštite, intravenoznim ovisnicima...

Malo tko se, naime, sam može nositi s dijagnozom ‘pozitivan na HIV’. Osim stručnih osoba, psihologa u centrima, mnogi se obraćaju i Hrvatskoj udruzi za oboljele od HIV-a (HUHIV) u Zagrebu gdje s ljudima koji su preživjeli istu vrstu šokantne spoznaje lakše prevladavaju i početnu malodušnost nakon onog ‘udarca čekićem’ s početka priče.

Split: 98 pozitivnih

U Splitu, odnosno Splitsko-dalmatinskoj županiji ukupno je do sada registrirano 98 HIV pozitivnih osoba. Kod 40 pacijenata bolest se razvila, a 20 ljudi do danas je umrlo od AIDS-a. Drugim riječima, na području Splita trenutačno živi 78 ljudi koji su seropozitivni i svi su, osim jednog djeteta, punoljetni.

Godišnje se, kaže dr Zorana Klišmanić, koordinatorica Centra za HIV testiranje pri Županijskom Zavodu za javno zdravstvo, otkrije pet do šest novih slučajeva. Tako je lani otkriveno njih četvero, preklani troje, a 2006. godine deset, od kojih dvoje bolesnih od AIDS-a.

- Teško se ljudi nose s tom dijagnozom - kaže dr Klišmanić - To je razumljivo. Ipak, nije nam se nijedan pacijent ubio premda je kod svakoga prvi šok strašan. No kad se sjetim da do prije 14 godina ljudima nisam imala ništa ponuditi, nikakav lijek, danas su stvari bitno, bitno bolje i ljudi doista mogu računati da će dočekati starost.

Osim toga, liječenje plaća HZZO, testiranje je od 2003. anonimno i besplatno tako da smo do sada testirali preko dvije tisuće ljudi. Nalaz je gotov u roku od 24 sata i ukoliko je pozitivan, nakon savjetovanja kod nas, pacijenta upućujemo u Kliniku za infektivne bolesti ‘Fran Mihaljević’ u Zagrebu koja je naš referalni centar.

U Splitu je čekanje najkraće moguće no svakome tko pristupi testiranju zato jer je imao rizičan seksualni odnos savjetuju da na vađenje krvi pričeka tri mjeseca kako bi nalaz bio vjerodostojan.

Od šoka do pomirenja

- Prva faza neposredno nakon saznanja dijagnoze je faza šoka. Nju karakteriziraju osjećaj zatečenosti, automatsko ponašanje te osjećaj odvojenosti od situacije, kao da je osoba promatrač u situaciji, kao da se to ne događa njoj.

- Druga faza u odgovoru na dijagnozu je faza sudara s realnošću koja je okarakterizirana smušenosti, dezorganizacijom te osjećajima gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja. Tijekom ove faze ljudi se obično osjećaju preplavljeni i izgledaju kao da nisu u mogućnosti razumno razmišljati.

- Treća faza je faza povlačenja. Postojanje zdravstvenog problema ili njegov utjecaj na život naprosto se negira. No ovakvo stanje stvari ne može dugo trajati te realnost pomalo prodire. Bolest jednostavno ne odlazi, eventualne dodatne dijagnoze i pretrage potvrđuju prvotnu, a simptomi se pogoršavaju.

- Četvrta je ona faza u kojoj se osoba konačno miri sa stanjem stvari i kad počinje prihvaćati novi režim života kakav joj bolest nalaže.

Šutnja nije odgoj

Ljudi s HIV-om mogu živjeti jako dugo i dočekati starost – potvrđuje Tomislav Beganović, predsjednik udruge HUHIV – Međutim, strah je velik. Osim toga, nama se ljudi obraćaju i s znatno prozaičnijim razlozima kao što je primjerice gubitak posla, otkaz radi dijagnoze te ih mi onda upućujemo gdje potražiti pravnu pomoć.

Nažalost, u Hrvatskoj je neznanje vezano uz AIDS golemo kao što je golemo i neznanje općenito o spolnosti. Među mladima je neznanje katastrofalno što je, dakako posljedica nepostojanja ikakvog spolnog odgoja, kako u školama, tako i u obiteljima. O spolnosti se šuti, a šutnja nije odgoj.