Bio sam nazočan na jednom dijelu splitskog prosvjednog skupa 11. veljače pod geslom: "Svi smo mi Mirko Norac". Teško je reći kada je bilo više svijeta na splitskoj Rivi (uvažavajući sve razlike i motive okupljanja), kad je dolazio Josip Broz, Franjo Tuđman ili naznačenog datuma. Navečer sam na županijskoj televiziji pogledao scenarij i svitu govornika te poslušao sve što je bilo rečeno. Moramo priznati, teško je bilo mirno zaspati poslije preslušavanja svega izrečenoga i viđenog scenarija.
Međutim, ja kao čovjek, svećenik, donekle znanstvenik-sociolog, zalažem se za četiri stožerne vrednote na kojima bi trebalo graditi hrvatsko društvo u stoljeću u koje smo tek zakoraknuli. To su:
1) Poštivanje dostojanstva i prava svake i pojedinačne ljudske osobe bez obzira na nacionalnu, vjersku ili rasnu pripadnost.
2) Zalažem se za kulturu slobodnog i ravnopravnog dijaloga na svim područjima života i rada, pa i u politici, a protiv sam monologa na bilo što i bilo s čije strane.
3) Zalažem se za slobodu čovjeka i njegovo pravo na različitost mišljenja, vjerovanja, vrednovanja, a protiv sam monopola bilo kojeg predznaka i
4) Nastojim širiti duh tolerantnosti i suživota unatoč našim različitostima, a protiv sam podjele na "naše" i one "druge", posebno kad se radi o fenomenu nabujale mržnje i isključivosti kakav je bio na splitskoj Rivi.
Ako se ne varam, to su i neupitne kršćanske vrednote na koje Ivan Pavao II. uporno upozorava. Ove vrednote, uza sva naglašavanja da se veličanstveni skup održao dostojanstveno, ove su vrednote, doslovno rečeno, bile "popljuvane". Najgorim riječima vrijeđalo se je pojedine ljude, institucije države, bez obzira tko je trenutačno, kako su mnogi naglašavali, na vlasti.
Normalno je, u normalnim društvima, da je svaka vlast privremena i prolazna. Najgorim, pak, smatram da se svjesno manipuliralo kršćanskim i vjerskim vertikalama našega naroda, podrškom dijela hrvatskih biskupa i nazočnošću kleričkih osoba na samoj pozornici ili u prvim redovima pred pozornicom.
U najnovijim događajima Hrvatska se našla pred teškim ispitom: hoće li biti pravna i pravedna država, posebno, hoće li napokon poprimiti prepoznatljivost etičke i moralne komponente. Dobiva se ne samo dojam da su istrošeni politički lideri koji su nas vodili zadnjih jedanaest godina te da su potrebne nove i mlađe snage, nove inicijative i alternativa stranačkoj politici, pa čak i novi izbori u zakonskoj i demokratskoj proceduri.
Potrebno se osloboditi tzv. tajnih služi i njihove uloge u proizvodnji kaosa u Hrvatskoj, opredijeljenih uglavnom za pojedine stranke i njihove lidere, a ne za opće dobro i sigurnost države.
Odajući puno poštovanje žrtvama rata, invalidima Domovinskog rata, generalima, pozivam udruge proizašle iz Domovinskog rata da podrže Hrvatsku kao pravnu državu, da se uključe u prve radove oblikovanja hrvatskog društva i Hrvatske kao moralne i etičke države, a da se maknu ispod skuta bilo koje stranačke ili ideološke "suknje".
U prvim redovima za pravnu, nadasve etičku Hrvatsku, temeljenu na spomenutim vrednotama, bilo bi poželjno da i naši biskupi budu u prvim redovima, prepoznatljivo i dosljedno, cijela Crkva u Hrvata.
Branitelji, obranili ste Hrvatsku u Domovinskom ratu i dignitet te borbe. Sada, u miru, budite vitezovi! Vama ne priliči govor mržnje i isključivosti i stvaranja podjela u hrvatskom društvu temeljem političko stranačkih opredjeljenja, vi ste se borili za slobodnu i međunarodno priznatu državu, a ne za političke stranke i njihove interese.
Kad naglašavamo pravnu državu, moramo izbjeći zamku da summaius može biti i summa iniuria (najveća pravda može biti i najveća nepravda), kako su govorili stari Latini. Isto tako treba reći da sve može biti u skladu sa zakonom, a da bude posvema nemoralno učinjeno, kao naša pretvorba. Počnimo se dijeliti na poštene i nepoštene, dobre i zle po djelima, a ne po političkim strankama i ideologijama.
Građani Hrvatske su uglavnom nezadovoljni, depresivni. Ne rješavaju se problemi o kojima ovisi budućnost Hrvatske: gospodarstvo, demografska kriza, moralna i etička žabokrečina, sijanje laži i kad se u oči gleda. Nadam se da će političari naći i u ovom mučnom montiranom scenariju "događanja naroda" nekakav izlaz i primirje, kompromis, ali samo do neke druge stvarne ili montirane prigode, a problemi će i dalje ostati. Čarobnog štapića, svjesni smo, nema, ali potrebna je promjena odnosa prema životu i radu i redefiniranje odnosa prema stranačkoj politici.
Ne ponovili se ni ovakvi skupovi, a posebno, govori mržnje i isključivosti! Nisam ni za to da "vrag odnese" iz Hrvatske one "druge" (za jedne one "crvene", a za druge one "crne"), jer tko bi onda ostao u Hrvatskoj! Hvala Bogu da je general u pričuvi Mirko Norac živ i zdrav, da je bio na splitskoj Rivi u nedjelju 11. veljače i da ga nisu uspjeli vidjeti ni organizatori niti onoliko mnoštvo naroda, a svi su se okupili u brizi za njega i svi su oni "Mirko Norac". Narod bi u takvom slučaju rekao: zbogom lipa pameti! Amen.
Napomena! Veći dio ovoga teksta dan je na zahtjev redakcije "Forum" HTV-a. Poruka nije emitirana! Ovaj tekst poslao sam redakciji Slobodne Dalmacije 14. veljače. U broju od 15. veljače tekst nije objavljen!
