ZAGREB – Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje teško će dobiti odobrenje Vlade za povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje sa 1.700 do 1.900 kuna, odnosno s 2.550 na 2.900,11 kuna za obrtnike. To znači da neće rasti plaća za približno 250.000 radnika koji su danas prijavljeni na minimalnu plaću, jer je nacionalnim kolektivnim ugovorom koji je sa sindikatima potpisao bivši ministar Joso Škara utvrđeno da najniža osnovica ujedno predstavlja i najnižu plaću. No, tom bi mjerom bili obuhvaćeni i svi oni radnici čije se plaće obračunavaju na temelju koeficijenta s kojim se minimalna osnovica množi. Prema nekim procjenama, ukupno je riječ o približno 800.000 radnika.
Iako se o tome još nije detaljno razgovaralo u okviru Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), stav je i Vlade i poslodavaca, ali i - sindikata, da tu osnovicu ne treba povećavati, bez obzira na to što je svima jasno da bi Mirovinski zavod zbog toga mogao imati problema s financiranjem mirovina. Podsjetimo, Upravno vijeće HZMO-a takvu je odluku donijelo prije dvadesetak dana, slijedom zaključka da su prihodi, s obzirom na očekivane rashode mirovinske blagajne, planirani nerealno, te da se na temelju njih mirovine neće moći redovito isplaćivati. Poslodavci su reagirali već tada: glavni ravnatelj HUP-a Željko Ivančević podnio je ostavku na članstvo u Upravnome vijeću, a nekoliko dana kasnije objavljen je i naputak poslodavcima, prema kojemu se, između ostaloga i zbog te najave, preporuča da na to odgovore - i otpuštanjem radnika, ako to bude potrebno.
HUP kod tog stava ostaje i dalje, potvrdio je u razgovoru za Vjesnik Ivančević.
"Problem je u tome što je Upravno vijeće o povećanju osnovice počelo razgovarati u vrijeme kad sindikati i Vlada dogovaraju politiku plaća u narednom razdoblju i razgovaraju o ograničenju rasta plaća, čak i o njihovu smanjenju. A povećanje osnovice bitno bi utjecalo na porast cijene rada", komentira Ivančević. Dodaje da će, ako Vlada ostane kod stava da se ide na smanjenje plaća, HZMO teško dobiti odobrenje za povećanje osnovice.
"Činjenica je da je Mirovinski zavod to predlagao zbog problema koje ima u vrijeme isplate mirovina, no rješenja treba tražiti na drugi način. Prvo, vjerojatno tako što će HZMO nešto dublje posegnuti u državni proračun", kaže naš sugovornik i dodaje kako bi, prema njegovim procjenama, iznos koji država mjesečno doznačuje na račun HZMO-a trebalo povećati za približno 300 milijuna kuna. Drugo je rješenje u tome da se dugoročnim mjerama radi na smanjenju troškova Zavoda: od rezanja prava iz mirovinskog osiguranja, drukčijeg poslovanja s imovinom u vlasništvu HZMO-a, do promjene poslovanja s bankama, kako bi se smanjili troškovi za kredite koje Mirovinski zavod podiže da bi isplatio mirovine, kaže Ivančević. Prema njegovim riječima, u tom se procesu ne bi trebalo libiti ni korekcija Zakona o mirovinskom osiguranju, koji daje veća prava nego što se u ovome trenutku mogu ispuniti.
Povećanje najniže mirovinske osnovice, na temelju koje bi rasla i najniža plaća, odnosno sve plaće koje se računaju na temelju koeficijenata, ima apsolutnu podršku sindikata, uz jedno - "ali", kaže za Vjesnik predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. To "ali" odnosi se na bojazan da bi poslodavci rast troškova mogli rješavati smanjenjem broja zaposlenih, posebno u tekstilnoj industriji, gdje je najniža državna plaća gotovo pravilo.
"Kad pogledate kako su poslodavci reagirali na smanjenje radnog tjedna sa 42 na 40 sati ili na neke slične mjere, bojim se da bi povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa moglo dovesti do otkazivanja i ono malo preostalih kolektivnih ugovora i do toga da se traži novi način za formiranje cijene rada, što bi nas dovelo u bitno nepovoljniju situaciju", kaže Sever.
"Da čovjek može računati na to da će naći posao za pet-šest mjeseci, onda ne bismo bili toliko rezervirani. Ovako, stav je sindikata da apsolutno podržavamo svako povećanje plaća, no o tome moraju porazgovarati sva tri socijalna partnera, kako bi se pronašlo rješenje koje neće imati negativne posljedice", kaže Sever.
No, kako sada stvari stoje, dodaje, rješenje prema kojem će "vuk biti sit, a koza cijela", teško će se naći. Naime, u ovom su trenutku sindikati već u nemogućoj situciji u pregovoru s Vladom o politici plaća, kaže naš sugovornik, jer moraju odlučiti između toga da se smanjuju plaće i toga da se troškovi rada smanjuju smanjenjem broja zaposlenih.
Mogućnost koja bi zadovoljila i vuka i kozu iz naše priče, doduše, postoji: tri socijalna partnera mogu dogovoriti novi nacionalni kolektivni ugovor u kojem bi se najniža državna plaća odvojila od osnovice za obračun doprinosa. Time rast osnovice ne bi značio i rast svih plaća koje se utvrđuju putem koeficijenata, a troškovi rada za poslodavce bi rasli samo u stavci doprinosa. No, u praksi bi se dogodila nelogičnost da netko prima nižu plaću od one na koju mu se računaju doprinosi, čime bi došlo i do neustavnih razlika između zaposlenih.
