Subotnja najezda ribarica na Giudeccin kanal pokazala je da je blokada Serenisssime i te kako moguća
Odgodio ju je predsjednik Ministarskog vijeća Massimo D’Alema. Dok su ribarice plovile Lagunom prema središtu Mletaka, iz Rima je žicama doplovila obavijest Marca Minnitija, državnog podtajnika u predsjedništvu vlade, da je D’Alema spreman primiti predstavnike ribara u ponedjeljak. Njihov prvi zahtjev - da ih primi premijer - uslišan je tako i prije blokade. Tako se prosvjed ograničio na pojavu stotinjak ribarica na puškomet od Duždeve palače i na koncert njihovih sirena koji je zbunjivao turiste. D’Alema će morati pripremiti i nešto konkretno - prvenstveno novac, i to odmah - želi li udaljiti opasnost da se ribarice usele u idiličnu vedutu Venecije, u kojoj su u subotu ipak samo »gostovale«.
Ribari su, naime, zaprijetili da će blokirati ulaze u Lagunu, ali i glavne mletačke kanale. Štete bi, u tom slučaju, bile goleme, kako izravne, tako i neizravne, a javno mnijenje jamačno ne bi dobrohotno gledalo na akciju pomorskih snaga koje bi silom rastjerale ribare, osuđene na nerad i gladovanje zato što ne žele riskirati glavu ribareći među bombama.
Lako je stoga pretpostaviti da će talijanska vlada »odriješiti kesu« (svojih građana, dakako). Iznos, napokon, i nije velik, barem ne u talijanskim razmjerima. Svaki tjedan mirovanja ćozotske flote vrijedi oko 50 milijardi lira (oko 25 milijuna eura, dakle blizu 190 milijuna kuna), a flote u Pellestrini i Caorleu bitno su manje.
Čak ako se zahtjevu pridruži San Benedetto del Tronto, gdje je najveća talijanska ribarska flota, vlada ne bi morala platiti više 500 milijardi lira (dakle oko 250 milijuna eura, manje od milijarde kuna), jer ribarice ionako uskoro idu u ljetnu raspremu - a valjda bi NATO bio kadar do kraja ljeta počistiti iz Jadrana bombe za koje zna gdje su bačene.
Drugo je pitanje zna li itko zapravo gdje su bombe sada. Kasete iz otvorenih kasetnih bombi (a vidjelo se da se otvaraju kad tresnu o morsku površinu, iako su NATO-ovi struč njaci iz Vicenze tvrdili da bombe ostaju zatvorene i bezopasne), ne bitno teže od pune konzerve pića, mogu put talijanskih obala i plaža povući struje koje onuda struje 1214 milja dnevno (svaka kasetna bomba ima ih dvjestotinjak).
Novine javljaju da su poneke bombe, zapletene u mreže, ribari već odbacili putem, u tišini, ne obavještavajući nikoga. Smatra se da su tako četiri bombe ispred samoga Porta San Giorgia (u Jakinskoj Marki), gdje su u subotu izvađene. Istodobno je javljeno da još tri leže na dnu ispred Manfredonije (podno Gargana u Apuliji). Takvih bi iznenađenja moglo biti još. Ali o tome svom »premještanju« bombi ribari šute kao zaliveni. Veneciji bi ribari mogli nauditi solidno, a rezultate njihove blokade oćutio bi sav talijanski sjeveroistok. Dovoljne su tri-četiri koče da blokiraju, primjerice, Malamočka usta i time onemoguće većim brodovima ulaz i izlaz iz Mletačke lagune. A u dnu Lagune je luka Marghera, gdje su Talijani (u najosjetljivijoj od svih svojih unutarnjih voda) smjestili naftni terminal i kemijsku industriju (zatrovavši dioksinom dijelove toga ionalo krhkoga ekosustava)! Blokirati Margheru nekoliko dana značilo bi tom dijelu Italije prouzročiti ozbiljne poteškoće u opskrbi naftom.
Nadalje, potrebno je samo nekoliko koča da zapriječe promet Velim kanalom (Canal Grande), a dvije-tri i za najveće među manjim kanalima (poput Canareggia). U gradu gdje se praktički sav prijevoz odvija kanalima (ni pošte, ni banke, ni selidbene tvrtke, niti opskrbnici hranom nemaju kamione niti kombije, nego veće ili manje barke) to bi značilo zadaviti sav život - onemogućivši i turiste. Ribari su, doplovivši do mletačke Gospe od zdravlja (Santa Maria della Salute), napipali meko mjesto i razapeli mrežu ucjene.
Svjesni su da bi ih policije mogle spriječiti i rastjerati samo specijalnim snagama, a da bi vlada, koja to poduzme, riskirala težak gubitak popularnosti, i to u jeku kampanje za europske parlamentarne izbore 13. lipnja. S druge strane, ribari znaju da bez ucjene nema šanse ikakvu odštetu dobiti brzo.
Stanovnicima Sarna pod Vezuvom lani je bio obećan povelik novac netom ih je ugušilo blato od vulkanskog pepela, ali novac još vidjeli nisu. Nikakva im je utjeha nije da su nedaleko od njih još u kontejnerima pojedine žrtve potresa prije 21 godinu. Nije im utjeha da je Venecija i inače postradala od ovog rata: otkazana su mnoga kružna putovanja, jer strane tvrtke ne žele uopće uvlačiti svoje skupe brodove u opasno Jadransko more. Boje se da bi, u svemu tome, stigli zadnji na kopanju ako i sami ne zaigraju na kartu sile. Koja se tako širi u koncentričnim krugovima oko Beograda, sve šire i šire.
