Vladine mjere za suzbijanje siromaštva i demografsku obnovu: Korak prema Hrvatskoj u kakvoj želimo živjeti

ZAGREB – S obzirom na stanje u gospodarstvu, koje je ipak jedini preduvjet napretka u svakome smislu, teško je ocijeniti mogu li mjere suzbijanja siromaštva, demografske obnove ili pozitivne politike prema mladima - koje je u četvrtak usvojila Vlada - napojiti zemlju kojoj prijeti "demografska suša". Gospodarska će situacija vjerojatno ograničiti njihovu primjenu, posebice ako se uzme u obzir činjenica da država predviđa povećana izdvajanja iz proračuna za neke od tih mjera, a istodobno najavljuje smanjenje poreza, odnosno veće porezne olakšice za građane, što je u praksi teško spojivo.

Krajnji rok 2007. godina
Da je tako, pokazuje već i ograničenje koje je u svemu tome nametnula Vlada: kao krajnji rok do kojega bi većina tih mjera trebala zaživjeti predviđa se, naime, 2007. godina, što je - političkim rječnikom - još jedan mandat za ovu vladu. No, nakon što su dvije trećine mandata sadašnje vlasti prošle a da u središtu pažnje nisu bili osnovni egzistencijalni problemi građana, čitav paket socijalnih mjera koje su u četvrtak bile pred Vladom treba pohvaliti, jer Hrvatsku - makar samo na papiru - približavaju praksi koju u zaštiti obitelji, djece i mladih, a time i temeljnih vrijednosti države, primjenjuje razvijeni Zapad.

To je zapravo korak prema zemlji u kakvoj većina Hrvata, vjerujemo, želi živjeti.

U Nacrtu prijedloga nacionalne obiteljske politike, koji je u četvrtak prihvatila Vlada, istaknut je još jedan argument u prilog rješenjima koja je predložila Vlada: riječ je o rezultatima istraživanja mladih između 15 i 28 godina, koje je 1999. proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Od 11 vrijednosti koje su mladima ponuđene u upitniku, a čiju su važnost trebali ocijeniti, na prvo mjesto većina je stavila materijalni položaj. To jasno pokazuje što je osnovni problem s kojim je obitelj danas suočena. Pritom ne treba zaboraviti da je to i najveći uzrok svih ostalih briga.

Obitelj jedini čvrst oslonac
Drugo mjesto prema važnosti ima "privatnost", odnosno područje odnosa s obitelji, prijateljima i mogućnost individualne afirmacije u društvu, što pokazuje da se mladi sve više oslanjaju na instituciju i vrijednosti koje su u ekonomski i društveno nestabilnim uvjetima jedini čvrsti oslonac: obitelj. Kako se prije stotinjak godina pod tim pojmom podrazumijevalo nešto posve drugo, neizmjerno je važno da država prepozna sve izazove koje pojedinac kao član obitelji mora svladati kao i da, ne samo ublaži nego i preduhitri, njihove negativne posljedice.

Iako se možemo složiti da riješeno stambeno pitanje, sigurna i pristojna plaća, ili sigurnost na radnom mjestu stoga što netko pouzdan brine o djetetu nisu isključivi preduvjeti da bi se obitelj osnovala, sasvim je sigurno da svi ti detalji, zajedno s nizom ostalih, u velikoj mjeri pridonose izobličavanju demografske piramide. A pridonosi mu i frustrirajući osjećaj roditelja da djetetu neće moći osigurati obrazovanje koje će mu omogućiti uključivanje u moderno društvo, ili frustracija mladih 30-godišnjaka koji još žive u "dječjoj sobi" u stanu svojih roditelja i ovisni su o njihovim primanjima.

Osjećaj siromaštva
Vladin paket mjera pokazuje da je i ljudima na vlasti jasno da "pravi" odgovor na većinu tih problema nije samo program borbe protiv siromaštva, koji je Vlada također usvojila u četvrtak. Prije svega, u sklopu tog dokumenta koriste se pomalo zastarjeli podaci, na temelju istraživanja koje je provedeno još 1998. godine i koje nije uključivalo područja koja su nekoliko godina prije toga bila zahvaćena ratom. Za kvalitetniju analizu ipak treba pričekati rezultate sličnog istraživanja koje bi, upravo na zahtjev Vlade, trebalo biti provedeno iduće godine.

Iako prema rezultatima istraživanja Hrvatska sa četiri posto siromašnih, prema međunarodnim kriterijima, ima jednu od najmanjih stopa siromaštva u usporedbi s tranzicijskim zemljama, činjenica da se čak 80 posto građana osjeća siromašno govori sama za sebe.

Naime, 4,3 dolara po osobi dnevno, na koliko granicu siromaštva procjenjuje svijet, ili 15.474 kune po osobi godišnje, na koliko je utvrđena nacionalna granica, daleko su od iznosa za koje bismo mogli reći da su dovoljni za kvalitetan život. To pokazuju i sindikalne potrošačke košarice koje su utemeljene na istim iznosima, a u obzir uzimaju samo osnovne životne troškove. Bez troškova automobila, mobitela, učenja stranog jezika ili kupnje knjiga... za što bismo teško mogli reći da predstavljaju luksuz.