Odustajanje vlasti od izmjena zbog kojih su skupljani potpisi nije mala pobjeda sindikata, no onda su sindikati otišli i korak dalje: kako je referendumsko pitanje postalo nepotrebno, odlučili su, a da im tako široko podržani referendum ne propadne, napraviti referendum o referendumu.
I tako je referendum o ZOR-u postao referendum sa pitanjem jeste li za to da je za raspisivanje referenduma dovoljno skupiti 200.000 potpisa birača, što je brojka bitno niža od sadašnje, i naravno značajno ju je lakše postići.
U ovakvoj sam igri protiv
Takvo pitanje od velikog je društvenog značaja, jer bi takav referendum mogao značajno olakšati sve buduće referendume, i tako barem malo vratiti vlast u ruke onih koji bi je zapravo trebali imati: građana ove zemlje.
Kada bi se prikupljali potpisi za takav referendum, ponovo bih, dapače još i spremnije dao svoj glas, jer mislim da je takav referendum izvrsna prilika za jačanje demokracije u Hrvatskoj.
No, u ovakvoj sam igri protiv. Želim natrag svoj referendumski glas. Ne zato što je dogovoren referendum o referendumu, već zato što sam ja svoj glas dao za jedno, a on se sad koristi kao alibi za nešto drugo. Bilo što, pa makar i najdemokratskiju stvar na svijetu – ako to nije ono za što sam dao glas, izvolite mi ga vratiti nazad.
Jer, što ako se dogodi ovaj presedan? To će samo značiti da se moj glas može zloupotrebljavati na najrazličitije načine! U ovom slučaju ideja je dobra, ali oprostite – ona je potpuno nedemokratska. Čak i kad je u pitanju tako zgodno i zapravo potrebno referendumsko pitanje, protiv sam njega iz posve jednostavnog razloga: dao sam glas za nešto posve drugo.
Kako glas za jedno može automatski postati glas za drugo?
Moj glas o izmjenama ZOR-a nije carte blanche za bilo koje drugo pitanje, bilo ono pozitivno ili negativno. Moj glas o jednoj stvari ne može se pretvoriti u moj glas o nekoj drugoj stvari, slagao se ja s njom ili ne. Gospodo drugovi, pa nismo više u komunizmu da nam takve manipulacije voljom naroda budu normalne.
Ako je ovo demokracija kojom se volimo hvaliti, objasnite mi kojim to demokratskim aparatom moj glas za referendum o ZOR-u može automatski postati glasom za referendum o referendumu, a da me pritom nitko ne pita za mišljenje, kamoli za dozvolu?
I što kasnije sprječava bilo koga da ponovi isti trik: raspiše skupljanje potpisa za referendum o nečemu, a onda kad skupi dovoljan broj potpisa kaže “E, ali mi smo se predomislili, referendum će biti o nečemu sasvim desetom, ali evo skupili smo dovoljan broj glasova, pa ćemo isforsirati referendum o desetom, tko nam što može, ha ha ha”?
Mislim da ne bismo trebali dozvoliti ovakvu manipulaciju glasovima birača, jer možda je ona danas i učinjena za dobru stvar i sa plemenitom namjerom, ali jednom učinjena – tko nam garantira da već sutra ta priča neće biti iskorištena za kakav referendum o bilo čemu drugome: utrostručenju plaća sabornicima, osnivanju šeste (ili sedme?) Jugoslavije, pripojenju Istre i Dalmacije Italiji, povećanju PDV-a na 80%, imenovanju sindikalnih čelnika doživotnim Maršalima...
Moj glas nije vaša djedovina
Poanta priče je ovo: takav potez nije u duhu demokracije, već on više sliči spavanju sa demokracijinom sestrom i pretvaranjem kako je to posve normalno i prirodno, što sad šogorica, pa što?
Zato, želim svoj referendumski glas nazad. Jer ga nisam dao za priču o referendumu (ponovo, ma koliko ona dobra bila), jer sam ga dao za točno određenu svrhu, koja kako vidimo – nije više potrebna. Nemojte onda glas kojeg sam vam dao koristiti kao da vam je djedovina, vratite mi ga. To je MOJ glas, i MOJ stav. Želite li podršku za referendum o referendumu, pitajte me ponovo.
Odlučite li se ipak bahato poput vlasti iskoristiti mojim glasom kao kakvim sredstvom plaćanja, možete računati da od mene glas više dobiti nećete, jer mi je jasno da, kad vam ga jednom dam, mogu očekivati kako ćete ga iskoristiti na tko zna kakve načine i tko zna u koje svrhe.
P.S. Kao šlag na vrhu dolazi i kritika sindikata medijima što su kritizirali njihov dogovor sa Vladom, u kojem se medije prokazuje kao nekompetentne prenositelje nekakve “bolesti”, nekompetentne, lažljive... Prekrasan komad PR-a, svaka čast! Čini se kako su se sindikati i vlast konačno našli u harmoniji, što po količini nadmenosti, što po sposobnosti komunikacije sa medijima (a time i građanstvom). Upitnik na kraju naslova na linku zaista je izlišan.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
