Gdje je istina?
Činjenica je da Vista nije uspjela ponoviti uspjehe svog prethodnika, Windowsa XP. Vjerujem da su u tome ključnu ulogu igrale dvije stvari: različitost nove verzije i lažno reklamirana glad za resursima. Windows Vista je tek u nekim stvarima slična XP-u. Desktop je sličan, ali unutrašnje funkcije sustava i načini podešavanja bitno su drugačiji od stare verzije Windowsa – taman toliko da korisniku rad sa desktopom bude jasan i intuitivan, ali i da se izgubi čim pokuša pronaći ekvivalent Control Panela. Razlike u unutrašnjem ustroju i konfiguriranju OS-a prevelike su da bi ih običan korisnik mogao savladati u dan ili dva. Lakše je bilo ostati na XP-u, koji nudi isto što i Vista, možda tek malo ružnije.
Drugi recept za fijasko bila je lažno reklamirana mogućnost računala da pogone Vistu koja je dospjela čak do suda; Vista Capable oznaka trebala je označiti računala koja pogone Vistu, ali ne i onako kako bi to korisnici voljeli: brzo i elegantno. Zbog povećanih zahtjeva za resursima koji nisu bili adekvatno oglašeni, kupci Viste doživjeli su razočaranje, a mnogi od njih vratili su se nazad na XP.
Sve skupa jako podsjeća na priču koja se Microsoftu već jednom dogodila. Ako se tko sjeća – Windows ME. Zamišljena kao nadogradnja na Windows 98, ME verzija bila je lošija, sporija i sa više problema od verzije koju je trebala zamjeniti. Dogodilo se, dakle, prije osam godina isto ono što se događa danas. Microsoft je izbacio na tržište poluproizvod i zbog silnih kritika morao je ponuditi nešto bolje, što prije.
Tim tragom došli smo do najnovijih, još neobjavljenih Windowsa 7. Beta je lagano u igri, prvi dojmovi kažu kako je OS dobar i stabilan (no, ne zaboravimo kako su i za Vistu razni časopisi i beta testeri tvrdili istu stvar). Microsoft se pokriva po ušima i tvrdi kako je riječ o značajno redizajniranom proizvodu koji neće ponoviti greške Viste. Novi Windowsi navodno su brzi, osjetno brži od Viste – kako tvrde neki od ljudi koji su testirali betu. Neki se s tim ne slažu i ukazuju kako se ubrzalo samo korisničko sučelje, ne i brzina procesiranja podataka. Ovo je dvojaka vijest – dobra je za one koji pate na brzinu odziva sustava na korisnikove naredbe, a ne posebno dobra za one kojima je bitna čim brža obrada podataka. Pri tom moramo imati na umu da testirana verzija nije i finalna, pa se do finaliziranja možda mogu očekivati neka poboljšanja.
Kažu kako se novi Windowsi lijepo dižu na netbook računalima, nešto čime se Vista ne može pohvaliti. To je dobro za čuti, ali s druge strane kruže glasine kako će Microsoft ograničiti tu ediciju Windowsa 7 na samo tri istovremene aplikacije. Takva odluka bila bi posve pogrešan potez, jer su korisnici već ionako naživcirani DRM-om i neefikasnošću Viste. Ograničiti broj aplikacija na tri učinilo bi Windowse 7 na netbook računalima neželjenim gostom (da ne pričamo o ogromnom doprinosu popularizaciji Linuxa na istima).
Windowsi 7, dakle, izgledaju obećavajuće. Ako ništa drugo, u ovih dvije godine Vista fijaska računala su napredovala, pa će bez problema vrtiti novi OS. Budimo iskreni, da je Microsoft izdao Vistu danas, a ne prije dvije godine, bilo bi i manje povika na hardverske zahtjeve, a Vista bi na modernim strojevima sa modernim grafičkim karticama izgledala sasvim pristojno. No, iz nekog razloga Microsoft je morao ponoviti svoju epizodu sa Windowsima ME.
I za kraj, jedna ozbiljna stvar za razmišljanje. Bio to rezultat lošeg planiranja ili samo loše sreće, ali novi Windowsi izlaze u vrijeme globalne ekonomske krize. To je vrijeme kada se nove stvari ne kupuju olako i kada se iz onoga što posjedujemo nastoji iscijediti i zadnja kap koristi. Što znači da su Windowsi XP tu i da ostaju tu. I dalje je to sasvim dobar, sada već pristojno zreo i stabilan OS koji konačno – radi, radi, radi. I zašto ga onda mijenjati? Pogotovo sada, u vrijeme besparice i stezanja remena. Tvrtke i inače imaju konzervativan pristup i one ozbiljne uglavnom ne kupuju novi OS unutar prve godine dana od izlaska rečenog na tržište, što znači da bi ozbiljnije prihvaćanje novih Windowsa moglo uslijediti tek negdje početkom 2011. godine.
U međuvremenu, mnogo toga se događa. Apple će vjerojatno nastaviti sa uzimanjem sve većeg dijela kolača i ipak nekako sretnijim razvojem svojeg OS-a. Slobodni softver bit će, zbog svojih financijskih prednosti, još zanimljiviji vrlo osjetljivim korisnicima – velikim tvrtkama i tijelima državne uprave.
Microsoft se nalazi na nemirnom moru, i trebat će dosta snage i spretnosti da svoj novi OS sretno dovede do mirne luke.
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
