Ideju za ovaj tekst dobio sam na grupi o časopisu Bug - hr.mag.bug, na temi Nervoza. Tema je, kako ponekad znaju nastati teme na toj grupi, priča o korisniku koji je odlučio iskušati Linux, zaključio kako je to bezveze i čemu ta silna ushićenost oko Linuxa, te kako su Windowsi ipak najbolji OS svih vremena.
Sukob ograničenih razmjera
Na početnu observaciju zakačili su se “cyber-ratnici” sa obje strane i tako je počeo taj mali sukob (ograničenih razmjera, “plišani” rekao bih - u odnosu na ratove kakvi se po newsima znaju voditi). Jedni vuku za Linux, drugi vuku za Windowse, sve strane izbacuju svoje argumente i zaista ništa novo pod kapom nebeskom. :-)
No, prateći ovlaš tu temu sjetio sam se jedne stvari, činjenice na koju ljudi rijetko obraćaju pažnju: nazvao sam to, nimalo originalno, “worry-free surfing”: činjenicu da već godinama koračam Internetom bez i najmanjeg straha da ću, obilazeći stranice, možda naletjeti na neku koja će mi uvaliti kakav virus ili malware ili neko drugo zlo. Tako čitam email poruke ili pak radim s dokumentima – ne razmišljajući hoće li mi poruka ili dokument na računalo uvaliti nešto neželjeno. Sa kolegama koji imaju Windowse najnormalnije razmjenjujem datoteke i USB stickove, i dapače: uopće me ne brine je li USB stick zaražen ili nije – mome računalu ne može ništa.
Simpatična sigurnost, zar ne?
Imun na viruse i druge napasti
Dakako, to apsolutno ne znači da Linux nema svojih propusta, no ograničimo li se na doživljaj tipičnog krajnjeg korisnika, onog koji želi malo surfati, malo čitati e-mail i tu i tamo napisati poneki dokument, Linux distribucije nude olakšanje: korisnik ne mora prilikom posjete nekoj web stranici razmišljati hoće li mu ova uvaliti kakvu digitalnu gadariju a da on to niti ne zna. Facebook, Twitter, pa i oni servisi na manje dobrom glasu – korisniku koji surfa iz Linuxa ne mogu jednostavno podvaliti spyware ili neko drugo digitalno zlo. Dapače, čak i ako vam netko zlonamjeran kroz chat ili na neki drugi način uvali virus, on se na Linuxu neće moći izvršavati. Linux je imun na Windows viruse, spyware, key loggere i druge napasti.
Ne trebamo se ograničavati samo na Linux – i korisnici Macintosha uživaju u istoj privilegiji prirodnog imuniteta na virusne pandemije koje muče Windowsaše. Kao i Linux, i OS X je drugačija arhitektura, nekompatibilna sa virusima za Windowse. Kao i Linux, niti OS X nije bezgrješan OS.
U pravu je onaj koji tvrdi kako niti jedan OS na tržištu nije apsolutno zaštićen.
Tako ni korištenje Linuxa ili Macintosha ne garantira apsolutnu zaštitu od zala sa Interneta. No ostaje činjenica da je korisnik Windowsa najčešća meta napada. Korištenjem Linuxa ili Macintosha dobar dio tih napada otklanja se – automatski. Oh, jesam li spomenuo kako su aplikacije za čitanje pošte, surfanje i rad sa dokumentima besplatne i identične na sve tri platforme?
Pa ipak, nema previše migracije sa Windowsa na Linux ili na Macintosh, iako zaista velika većina kućnih korisnika (i mnogi na radnim mjestima) računala koriste gotovo isključivo za tri navedene aktivnosti.
Moć navike je jača od bezbrižnog surfanja
Stvar je, vjerujem, ponajviše u navici. Navikli na Windowse koje godinama koriste, ljudi će se teško odlučiti na nove stvari, jer priznajmo to – prelazak na Linux ili Macintosh traži dodatno navikavanje na sučelje, ali hej! - ništa više od prelaska sa Windowsa XP na Windows 7!
No, moć navike je jaka. Često ju niti obećanje o “worry-free surfingu” i zaštićenosti od velike većine zala sa Interneta neće poljuljati, poput one moje frendice koja svako toliko reinstalira svoje Windows računalo koje se prepuni digitalnim napastima jer joj se ne da prelaziti na Linux.
Pa ipak – nije li obećanje o surfanju bez straha od digitalnih napasti dovoljno primamljivo da barem razmislite što su zaista vaše potrebe i mogu li se one zadovoljiti na kvalitetniji način?
P.S. Pratite li dublje navedenu temu na hr.mag.bug grupi, primjetit ćete stav kako su danas Windowsi dovoljno sigurni da im niti ne treba antivirus: jedan autor smatra kako je firewall rješenje svih problema, a jedan drugi stavlja prodaju antivirusa korisnicima Windowsa u istu kategoriju kao i prodavanje frižidera eskimima. Ja se niti s jednim od njih dvojice ne bih složio, ali ti poštovani čitatelju – prosudi sam.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
