ZAGREB - Za Slobodanom Miloševićem nije ostao ni jedan službeni dokument koji bi eventualnim sucima ili povjesničarima išta rekao o njegovoj vladavini, tvrdi beogradski tjednik Nedjeljni telegraf u najnovijem broju objašnjavajući kako potraga ni u jednoj instituciji gdje se obično pohranjuju takvi podaci nema nikakvog transkripta sa sastanaka sa stranim državnicima i diplomatima, s emisarima UN-a i NATO-a, s predstavnicima domaće i stranih vojski, s nekadašnjim oporbenim čelnicima.
Potraga za zapisima bila je neuspješna u glavnom tajništvu predsjednika SRJ Vojislava Koštunice gdje je rečeno da je nova vlast "došla u potpuno prazne prostorije, u kojima nisu zatekli ni banalniju dokumentaciju, a kamoli stenograme s Miloševićevih sastanaka".
U Arhivu Jugoslavije je potvrđeno da arhivi Jugoslavije ni Srbije još nisu dobili ništa od relevantne dnevno-političke dokumentacije o njemu. Samo će neki ostati državnom tajnom pet desetljeća. U Predsjedništvu Srbije uplašeni glas u knjižnici zamolio je vrijeme za provjeru dokumentacije a poslije je stiglo objašnjenje da se tu čuvaju samo tiskani materijali, a nema nikakvih stenograma ni snimki.
Iz potrage se, tvrdi tjednik, zaključuje da Milošević ili nije dopuštao da ostanu ikakvi tragovi o njegovim susretima, ili je netko sklonio ionako siromašan arhiv ili je se os početka nalazi samo u privatnim bilješkama njegovih savjetnika i suradnika. Na posljednju mogućnost upućuje preporuka iz kabineta predsjednika SRJ novinarima da pokušaju privatnim kanalima doći do Gorana Milinovića, bivšeg šefa Miloševićeva kabineta, jer ako nešto postoji, to se skriva u njegovim zabilješkama. Navodno je bolju ideju dao jedan od nekadašnjih Miloševićevih prijatelja: neka se pokuša s CIA-om.
"Oni su ionako snimali sve telefonske razgovore Clintona i diplomata s bivšim predsjednikom i sad ih čuvaju da mogu ucjenjivati vlastite političare.
Ako se isključe razni vladari banana-republika, Slobodan Milošević ostaje jedini vladar u novijoj povijesti čiji potpis stoji iza strašno malog broja dokumenata. Njegova naređenja prenosila su se telefonom ili u četiri oka, a stenograme su mu, umjesto tajnica, izgleda, vodile strane obavještajne službe, zaključuje Nedjeljni telegraf. Kad bi se naknadno iz "privatnih knjižnica" i pojavili neki dokumenti, teško bi bilo utvrditi njihovu autentičnost, uvjereni su stručnjaci.
