Zagreb: Suvremena arhitektura ne prolazi GUP

Kad se raspisivao arhitektonski natječaj za novu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, mnogi su zahtijevali da to bude međunarodni, a pogotovo nakon što je na nacionalnom natječaju izabran rad Igora Franića. Kad su, pak, na međunarodnom natječaju za arhitektonsko rješenje novog terminala Zračne luke Zagreb pobjedu odnijeli domaći projektanti (Jure Radić, Branko Kincl i Velimir Neidhardt), uslijedile su žalopojke što izvedba nije povjerena Normanu Fosteru, Shigeru Banu ili Zahi Hadid. Za većinu su i naši najbolji arhitekti neusporedivi s proslavljenim svjetskima. Iako su mnogi naši već pobrali brojne međunarodne nagrade i uvršteni u svjetske preglede suvremene arhitekture. Uvriježeno je odavno da se uvijek više cijeni tuđe, nego li svoje.

No, drugi raspoznaju kvalitetu hrvatskih arhitekata. Ali ni to im često ne pomaže na domaćem tlu. To potvrđuje i najnoviji slučaj! Arhitektonski tandem Idis Turato i Saša Randić svojim su projektom za novu zagrebačku zgradu Adris grupe (kraj stare Tvornice duhana) zadivili Japance koji su njihov rad u specijaliziranom časopisu za arhitekturu Ga Document uvrstili među 23 najbolja svjetska projekta koja su u realizaciji ili pred njom. Dakle, uz bok djelima Normana Fostera, Renza Piana, Jeana Nouvela, Rema Kolhaasa, Zahe Hadid, Franka Gehryja, Alvara Size, Stevena Holla, Davida Liebeskinda i drugih.

No, na natječaju za arhitektonsko rješenje zgrade Adris grupe prva nagrada nije dodijeljena. Turato i Randić zaslužili su drugu. Ali taj projekt neće u realizaciju, nego tek trećenagrađeni! Da im je, kako i zaslužuju, pripala prva nagrada, projekt bi možda bio izveden? Ali, ocjenjivački sud nije imao tu hrabrost proglasiti ga najboljim. To su učinili tek oni što uređuju časopis Ga Document u kojem se predstavljaju samo najbolja ostvarenja suvremene arhitekture u svijetu, i to s ciljem registriranja povijesti suvremene arhitekture. Dvojac Turato-Randić, dakle, ulazi u povijest svjetske suvremen arhitekture.

Ali Zagreb, koji je na mjestu Muzeja suvremene umjetnosti želio vidjeti zdanje poput onog u Bilbau, propušta ovu jedinstvenu priliku. Zašto? Jer se njihovo projektirano zdanje ne može definirati parametrima Generalnoga urbanističkoga plana (GUP)! Zašto? Jer je kubus poslovne zgrade uzdignut na masivnim stupovima nepravilna oblika, koji pod zdanjem ostavljaju slobodan javni prostor, gotovo skulpturalno formirajući specifičan novi gradski trg. Nepredvidivo i nesavladivo za zagrebački GUP koji inače gotovo svaki investitor može mijenjati kad se sjeti. Strašna je, naime, bila dilema tretira li se onda taj prostor kao izgrađeni ili neizgrađeni? Zgrada nad trgom! Uz »urbaniste«, ni zaštitari nisu bili skloni tom arhitektonskom eksperimentu. Iako su se u Zagrebu neki eksperimenti već dogodili: Emilijev Gradec na Gornjem gradu, Fabrisov Željpoh na Trgu maršala Tita (gdje upravo ide u realizaciju Šosteričeva Muzička akademija), Šosteričeva kuća Jedro u Petrinjskoj i drugi. A dogodit će se i Cvjetni prolaz. On se valjda urbanistički tretira kao izgrađen prostor! Bez dileme!

Zašto se u Zagrebu ne može dogoditi suvremena arhitektura svjetskog i povijesnog značenja? Nedostaje li prave stručne procjene (druga nagrada) i hrabrosti za takvu odluku (draže su jadikovke) ili postoji strah (jal) od uspješnih? Projekt Adrisa Idisa Turata i Saše Randića i neostvaren ulazi u povijest suvremene svjetske arhitekture. Hoće li ikoga u Zagrebu i Hrvatskoj biti stid što nije izveden?