Zaleđe ili ne? Procijenite sami...
Englezi su bili u napadu, odigranu povratnu loptu snažnim je udarcem sa šest metara Geoff Hurst poslao u prečku, lopta se odbila negdje oko crte vratiju. Englezi su se veselili, a švicarski sudac Gottfried Dienst je, nakon konzultacija s pomoćnikom Tofikom Bahramovim (SSSR), na užas Nijemaca priznao pogodak!
U zadnjoj, 120. minuti, Hurst je postigao i svoj treći gol za 4-2 pobjedu i prvi engleski naslov, bio je to jedini finale SP u kojem je jedan nogometaš postigao tri zgoditka. Je li Hurst u 100. minuti uistinu postigao pogodak koji je usmjerio Engleze prema prijestolju? Nitko to nije mogao odgonetnuti 30 godina.
Čak su se Englezi nakon 29 godina, 1995., i službeno ispričali Nijemcima »zbog neregularnog pogotka Hursta«. Međutim, posebnom je tehnologijom analiziranja tvsnimke u veljači 1996., definitivno ustanovljeno da je lopta prešla crtu, da je pogodak regularan, pokazalo se da su suci Dienst i Bahramov ipak dobro vidjeli gdje je lopta udarila! Meksiko je bio domaćin završnice SP 1986. godine, u četvrtfinalu su se sučelili Argentina i Engleska.
I taj će se okršaj zauvijek pamtiti po dvije potankosti, po dva pogotka fantastičnoga Diega Armanda Maradone u 2-1 pobjedi Argentine. Drugi je gol bilo vrhunsko, neponovljivo majstorstvo, kad je nanizao »pola engleske nacije«, čak i vratara Shiltona, u slalomu do slanja lopte u mrežu. A prvi je gol bio prijevara, u skoku sa Shiltonom Maradona je rukom udario loptu i poslao je u mrežu!
Sudac je priznao pogodak, a Maradona je kasnije novinarima rekao »bila je to Božja ruka«. Usput, ni jedna od spomenutih utakmica nije ponovljena... Je li, dakle, Hasančić bio u zaleđu na Kantridi na utakmici Rijeka – Osijek ili nije? Je li Šibenčanin Zoran Krečak opravdano podignuo zastavicu ili ne?
Teško je uopće pokušati biti normalan i objektivan u ovakvoj atmosferi optužbi i pogroma koja se stvorila prema svemu što ima bilo kakve veze sa Zagrebom, ili klubom iz Maksimira. Milijun puta nuđena tv-snimka kao dokaz u najmanju je ruku prijeporna i ostavlja barem mogućnost dvojbe.
Baš kao i neke presnimke prijepornoga trenutka, objavljene u novinama. Međutim, definitivno je začuđujuće kako je moguće neprijeporno prijeporne detalje proglasiti – u najboljoj maniri obmanjivanja javnošću »zar više vjerujete svojim očima nego nama« – neprijepornima i ne samo sugerirati, nego konstatirati (!?) sučevu pogrešku, koja je, pak, pokrenula lavinu najtežih optužbi i uvreda, čak i na račun predsjednika države, čak i iz ustiju totalnih nogometnih analfabeta, koji su sport iskoristili za vlastiti povratak na naslovne stranice. – Zaleđe je definitivno postojalo, grmi izbornik Miroslav Blažević.
A Veselko Bebek, (bivši?) predsjednik Zbora sudaca? Najprije je decidirano ustvrdio – zaleđa je bilo. Potom je pogledao drugu tv-snimku i rekao da zaleđa nema (!?) i da daje ostavku. A onda dan kasnije opet mijenja priču: – Analizirajući čak i drugu tvsnimku, vidi se da to nije bila očita situacija.
Tu se radi o centimetrima i vrlo je teško reći je to bila namjera, pogreška ili nešto drugo. Kad su dva-tri centimetra u pitanju ne možete nikad savršeno analizirati situaciju u tom kratkom trenutku, rekao je Bebek, usput i priznavši da je pogriješio kad je napao suca Krečaka.
Činjenica jest da je Krečak podigao zastavicu odmah nakon što je Sztipanovics uputio loptu u 16-erac, dakle u pravome trenutku. Znatno prije nego je ta lopta i došla do Hasančića koji je postigao gol. I ta činjenica mnogo toga govori o Krečaku: ili je zastavicu podigao zato jer je odmah ugledao Hasančića u zaleđu, ili je, pak, mahanjem želio spriječiti bilo kakvu možebitnu šansu Rijeke.
No, ovo potonje čudovišna je sumnja u namjere i poštenje ovog mladog čovjeka, tako da smo skloniji prvoj tezi: Krečak je mahao zaleđe zato jer je – i vidio zaleđe! Je li pogrešno vidio? Samo to može ostati dvojbeno, iako tvsnimke idu u prilog Krečakovoj odluci.
Uostalom, kad su Riječani prije dva tjedna pogotkom Hasančića iz vrlo, vrlo sumnjive i delikatne pozicije izjednačili u Varaždinu protiv Varteksa na 11, Varaždinci su podigli glas, ali ne previše, jer nije bila riječ o tako važnome dvoboju. Svi su Varteksovi ljudi rekli »bilo je zaleđe«, Rijeka je šutjela i veselila se bodu. A pomoćni sudac koji nije mahao zaleđe bio je, zanimljivo, Zoran Krečak!
Dakle, i to je dokaz da nitko nema pravo sumnjati u njegove namjere i poštenje, jednom je odluka u delikatnoj situaciji bila za Rijeku, jednom protiv nje. Jer, tako je Krečak vidio... Rijeka je, uostalom, sve imala u svojim rukama. I nije uspjela, tri slavljenička dana nakon senzacionalne pobjede u Splitu napravila su svoje i paunovi su nakon šepurenja, onda kad je bilo najvažnije, postali ispuhani baloni.
O tome, dakako, s Kantride ne stiže ni slova, o psihološkoj pripremi za utakmicu... Imala je na toj utakmici Rijeka i dosuđeni 11-erac, koji također ostavlja niz dvojbi. Da je takav 11-erac dosuđen za Croatiju, sigurno bi bio povodom još žešćih napada na Maksimir. Ako uopće mogu postojati žešći napadi...
Bilo je u nogometu uvijek slučajeva nalik Hurstu, Maradoni, Hasančiću, bit će ih, to je nedvojbeno, još mnogo, mnogo. No, hoćemo li ikada dočekati rasplet prvenstva bez sumnji i optužbi o mafiji i lopovlucima, hoće li se napokon iznimno medijski probitačan sport kao što je nogomet prestati koristiti u prljavim političkim i politikantskim borbama?
Hoće li se ikada sucima vjerovati i hoće li im se priznati pravo na pogrešku? Ili doista treba, kao i u Libiji, ukinuti nogomet na deset godina! Jer, ovakvo dizanje tenzija u ionako uzavreloj atmosferi treba samo onima s lošim namjerama...
