"Zašto plaćam kaznu za auto - parkiran u mom dvorištu?"

Neću napisati pismo, nadam se, ni dugo a vjerojatno ni kvalitetno kao gosp.Zdravko Matušin za parkiranje na zelenoj površini koje sam pročitala u cijelosti i koje me motiviralo da napišem hrvatskom narodu, javnosti, Predsjedniku, Policiji, Državnoj upravi i svima koje zanima, kako mali čovjek može doživjeti za njega veliku nepravdu, te kako mali čovjek bespomoćno traga za slamkom spasa u ova teška vremena a ima nametnika na leđima koji ga svako malo gricne i otkine mu iz usta onaj zadnji zalogaj za koji je izdvojio poslijednju kunu.

Na žalost ovoga puta nametnik je otkinuo ili će otkinuti nešto i od djeteta starog svega tri i pol mjeseca. Znam da nisam jedina i da ima puno ovakvih slučajeva, ne tražim ništa, samo želim da se sazna, da ovo pismo dođe do onoga tko je napisao Zakon o sigurnosti prometa na cestama, i neka bude sram onoga koji je za ista taj Zakon digao ruku, jer očito ga nisu shvatili (ako su ga uopće i pročitali). A želimo u Europu?

Prvo pišem ovo pismo a onda krećem na pisanje žalbe našoj «vrijednoj» policijskoj upravi koja vrlo dobro zna od koga i na koji način će namaknuti koju kunu za nezasitan Hrvatski proračun, ne u interesu općeg dobra i sigurnosti prometa na cestama jer ono što sam ja počinila i «kriva sam» nikako i nikome nije napravljeno apsolutno nikakvo zlo niti šteta, osim naravno hrvatskom proračunu. Koji mi ionako uzima «harač».

A kriva sam i treba me kazniti prema zakonu. Tako piše u obaveznom prekršajnom nalogu.
A piše da sam kriva što sam (ha ha), pardon, što nisam:
-odjavila vozilo,
-što nisam donijela prometnu dozvolu na poništenje
-što nisam vratila registarske pločice policijskoj upravi
nego sam ga s registarskim pločicama parkirala u vlastitom dvorištu. To ne piše ali je činjenica.
I moram uplatiti 700,00 kn u Hrvatski proračun. U roku od 8 dana. Nije to puno za jednu majku na porodiljnom. Čak sam i uplatnicu dobila da se ne moram mučiti oko upisivanja podataka. Dirljivo.
A počinila sam zaista jedno teško prekršajno djelo koje je ugrozilo sigurnost prometa na hrvatskim cestama za koje me treba kazniti sa četvrtinom mog mjesečnog primanja na porodiljnom.

Da iznesem tijek događaja:
Ja, majka djeteta rođenog prije tri i pol mjeseca izlazim jutros u dvorište vlastite nezavršene i na brzinu useljene kuće na kredit od 20 godina u Zagrebačkom predgrađu, i prilazi mi djelatnik Hrvatske pošte i uručuje prekršajni nalog.
Zašto?
Ne vozim, ne pijem, ne pušim, ne izlazim iz kuće osim u šetnju. Što sam sada skrivila?
I pogledam prema našem neregistriranom autu starom ravno 12 godina kupljenom za 2000€ na kredit od 5 godina, prljavom i parkiranom u vlastitom dvorištu i pomislim.
Pa nije valjda?......
E je, jer zaista ništa drugo nisam skrivila.
I kaže gospodin poštar, pa vjerojatno je to zbog neregistriranog auta, i niste jedini (kao malo me tješi), puno sam već ovakvih naloga podijelio.
Da gospodo policajci, ljudi se vežu u vozilima, ne parikraju nepropisno, ne piju, ne jedu za volanom jer vjerojatno nemaju što jesti, ne telefoniraju za volanom jer nemaju za platiti račun, pa možda ne možete prikupiti dovoljno novaca od kazni za uvijek gladan Hrvatski proračun.

Pa zašto onda ne kazniti nekoga tko ne vozi, i nije registirao vozilo.
Čekam Zakon po kojem ću plaćati kaznu zato što nemam vozilo. A uskoro ga kako su stvari krenule neću ni imati.
Niste se pitali zašto to moje vozilo nije registrirano?
Možda zato što nemamo novaca?
I nemamo, a taman smo planirali registrirati auto.
Ali možda ga nisam registrirala i zato što kao trudnica nisam mogla u 7. mjesecu viskorizične trudnoće sa preporukom liječnika za strogo mirovanje otići na PP Samobor i vratiti prometnu dozvolu i pločice s vozila. Ili otići do Javnog bilježnika pa suprugu dati punomoć (uz plaćanje ovjere potipsa) da može u moje ime odjaviti vozilo. Ili pozvati Javnog bolježnike u kuću.
A možda i ne pratim zakone.
A trebala sam pratiti i platiti, ne bi li vi Gospodo Hrvatska Policijo mogli mirno spavati pa se ne bi dogodilo da jedan prljavi neregistriran i neodjavljen auto bude parkiran u mom vlastitom dvorištu.
Da kriva sam! I trebam platiti kaznu jer takav je zakon. Na žalost.

I kome da se žalim i koga i po kom Zakonu da tužim ako zbog šoka od kazne od 700 kn izgubim mlijeko (sva sreća pa za sada dojim i ne moram kupovati ne baš jeftinu dječju hranu) ali pelene moram kupovati.
I koliko se pelena može kupiti za 700 kn? Dovoljno za mjesec-dva.
Zar vas nije sram da vam očevi provaljuju u ljekarne i kradu pelene za dijete. malo bi se trebalo zamisliti......
A blizu smo i toga.....
I toga je sve više.

Koliko pelena ja neću moći kupiti ako vama platim tih 700,00 kn koje vam toliko nedostaju u proračunu.
A taman smo htjeli na rate registrirati auto, jer možda nam zatreba i mislim da mogu pomalo i voziti, možda nam zatreba za otići do liječnika.
A taman nam je ta kazna bila jedna rata registracije (sve je na rate jer drugačije ne ide).

Ali neka...neka tih naših 700 kn bude prva rata za dio registracije barem jednog od silnih A6, A8 i ostalih nužnih vozila koje vozite i koja se registriraju iz mog džepa i džepa ovog jadnog i napaćenog naroda zbog toga što sam kriva, zbog toga što živimo tu gdje živimo....I moram platiti. A ostale rate namirit ćete ionako od drugih poštenih građana RH koji nisu imali za registraciju i nisu odjavili vozilo. A nisu ni bili trudni pa im žalba na prekršajni nalog nema smisla.
Ja ću je napisati i možda se gosp./gđa. Sudac smiluje pa mi barem smanji kaznu. A možda i žalba s obzirom na stanje pravosuđa dočeka da ponovo počnem raditi pa ću već nekako platiti.

Ali malo da pokrenem pitanje ustavnosti Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Tereti me se prema slijedećem:
Članak 250.

(1) Vlasnik vozila, koji ne izvrši produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole dužan je odjaviti vozilo, vratiti prometnu dozvolu i registarske pločice policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji koja vozilo vodi u evidenciji.

Kapitalizam? Htjeli smo ga, imamo ga. U redu.
Registirala sam auto prije godinu i pol dana, platila cestarinu, knjižice i sve one namete koji nisu baš mali za nas «male» ljude. Svi dobro znamo što je to i kako izgleda kombiniranje troškova prije registracije vozila.
I platila sam (kupila) pločice i knjižice vozila.
I to je moje jer sam ja to kupila. Čisti kapitalizam.
Moje....i ničije
I po kom zakonu i u kojoj to kapitalističkoj državi osim u hrvatskoj to što sam kupila i platia moram vratiti ako želim odjaviti vozilo. I žašto bi ga uopće odjavila.
PP Samobor zna čije je vozilo i gdje je.
Nemam obavezno osiguranje? Pa što će mi kad se ne vozim.
Vozilo nije tehnički pregledano? Pa što će mi kad se ne vozim.
Ali koga i zašto žulja to što vozilo ima registarske pločice?
E, pa to je zbog kazne.

Istina, nisam platila cestarinu, pa i ne koristim cestu jer se ne vozim, a zašto bi platila nešto što ne koristim. Tako kaže kapitalizam.
Pod pretpostavkom da je vozilo parikrano na javnom parkiralištu cijela priča i ima nekog smisla, no o parkiranju i smislu svega u vezi parikranja već je dosta napisao gospodin Zdravko Matušin pa ja ne bih o tome.
Ali vozilo je parkirano u mom vlastitom dvorištu, a u nekakvom kapitalizmu kažu da u svom dvorištu mogu raditi što i kako hoću ako ne ugrožavam nikoga i na bilo koji način.
A u zakonu lijepo stoji: odjavite vozilo, vratite pločice i poništite prometnu dozvolu.
Znači, prodaj mi nešto, pa mi to uzmi, pa mi opet prodaj kod ponovne registracije.
Tko tu koga krade? I dokle?
I zašto, ako to nisu moje pločice nego u vlasništvu PP Samobor kod prodaje vozila moramo navesti da pločice ostavljam sebi ili poklanjam novom vlasniku zajedno s vozilom? Ako je tako onda su ipak moje.
Ili nisu? E tu se vraćamo na početak ovog pisma tko je i kako pisao/glasao za zakon.
Jer da sam u kom slučaju i bila sposobna odnijeti tablice na PP Samobor, uzeli bi mi iste nakon tri mjeseca, poništili prometnu dozvolu i kada jednog dana odlučim registrirati vozilo moram opret kupiti nove pločice, novu knjižicu itd....


Čak sam se pišući ovo pismo uspjela malo smiriti (što znači da rad opušta i očito trebam pod hitno ići raditi u firmu) pa mi više neki pametan zaključan ne pada na pamet .
Za završetak svog pisma prepisat ću kraj pisma gospodina Zdravka Matušina, bit će prikladniji za kraj:
Ali ja ću i dalje biti u prednosti nad vama. Bit ću u prednosti jer ću čekati bolja vremena - zbacivanje okova i obveza koje ste mi nametnuli. Čekati ću vrijeme kad će ljudi stvarno postati ljudi i nadati se me minus od 3000 kuna neće pokopati. Nadam se da će vam moj doprinos pomoći održavanju vaše vlasti i nadam se da ćete nastaviti svoju politiku. To je jedini način da trgnete one generacije koje dolaze; spavat ću mirno svake noći u nadi da će se nešto promjeniti nabolje. Spavati ću mirno jer znam da vi nećete mirno spavati i moći ću se pogledati u ogledalo jer ću znati da će vas povijest osuditi. Povijest neće oprostiti moje propuste, ali će vaše sigurno osuditi, a ako ih ne osudi, vi nikada nećete biti slobodni, jer sloboda, kakvom je doživljavamo danas između ostalog ne postoji.

I da se nadovežem, vrlo lijepa gesta od strane države za poticanje nataliteta.
Srdačan pozdrav
Danijela Burigo