Zbog nelojalne konkurencije i monopola, SAD razbija svoj nacionalni ponos Microsoft?

RIM – Već u ponedjeljak bi sud u Washingtonu mogao donijeti presudu Microsoftu i njegovu glavnom vlasniku Billu Gatesu. William Henry Gates III. (45) mogao bi ostati kraći za nekoliko milijardi dolara globe te bi mogao biti obvezan da Microsoft Corporation rastavi na više poduzeća i da neka od njih proda. Pošto je propao pokušaj nagodbe vlade Sjedinjenih Država i Microsofta, optuženoga za nelojalnu konkurenciju i monopolizam, elektronički div iz Seattlea vjerojatno broji svoje posljednje minute. Jednako kao što je 1911. razdrobila Standard Oil, tada vodeću naftnu tvrtku, a poslije nje i AT&T, tadašnjega telekomunikacijskog monopolista, tako je washingtonska administracija odlučila razbiti i Microsoft, ne mareći ni malo za ono što se u Europi obično zove nacionalnim ponosom. Ni Amerika ne obožava samo Boga (u njega, eventualno, vjeruje), ali na najviši oltar ne stavlja naciju, nego tržišnu konkurenciju. Dosad je ta logika učinila njihovu naciju snažnijom od onih koje su se u nacionalno klele od jutra do sutra, a sada je red da žrtvuje na tom oltaru stigao na Billa Gatesa, čovjeka koji je više od ikoga u ovom stoljeću na izmaku utjelovio američki san: da je sposoban pojedinac kadar postati najbogatijim na svijetu zahvaljujući samo svom znanju i trgovačkoj vještini.

I Gates je to mogao zahvaljujući konkurenciji, kažu washingtonski žreci, pa stoga i on mora pasti, ako priječi konkurenciju. Pretposljednji čin dvogodišnje sage odvio se u subotu, kada je Richard Posner, sudac Prizivnog suda u Chicagu, ustvrdio da nije uspio naći kompromis između Microsofta i njegovih tužitelja: 19 (od 50) sjedinjenih američkih država, Saveznog okruga Columbije i Odsjeka za pravdu Clintonove uprave. Samo dan prije činilo se da je kompromis na vidiku: Microsoft je najavio da je spreman izdvojiti Internet Explorer (browser, tj. program za brođenje Internetom) iz svoga operacijskog sustava Windowsa, a ministarstvo pravde je pustilo (posredstvom novinara) glas da neće inzistirati na razbijanju Microsofta. Gates je tvrdio da je Microsoft učinio milju dalje od kompromisa, ali državama (saveznima) i državi (saveznoj) to nije bilo dovoljno. Sada je opet na redu Thomas Penfield Jackson, savezni sudac u Washingtonu, koji je već osudio Microsoft kao prekršitelja zakona protiv trustova, ali nije dosudio kaznu, ostavivši stranama mogućnost sporazuma, koja je u subotu pala u vodu Michiganskog jezera.

Saga je počela u svibnju 1998., netom je Microsoft lansirao Windows 98, novu inačicu Gatesova operacijskog sustava, najraširenijega u svijetu. Gates je u Windows ugradio Internet Explorer, svoj browser za plovidbu po Internetu, što je ojadilo Netscape Communications Corporation, proizvođača dotad najpopularnijeg browsera Netscapea. Udio Netscapea se smanjio, a nije bitno pomoglo ni to što je ta tvrtka nedugo zatim odlučila Netscape nuditi besplatno. Gatesov monopolni položaj je rezultat njegove vlastite tehnološke dovitljivosti. U samo pet godina - od 1980. (kada je licencirao MS-DOS, svoju inačicu operacijskog sustava) do 1985. on je postigao da više od polovice osobnih računala u svijetu funkcionira zahvaljujući njegovu programu, a danas se taj udio popeo na 80 posto. Da podsjetimo one koji to još eventualno ne znaju: operacijski sustav je onaj glavni program bez kojega kompjuter ostaje mrtva kutija i bez kojega ne funkcioniraju ini programi. MS-DOS, a od 1990. i Windows u raznim varijantama postali su nužni četvorima od petorih korisnika, a samo na petini strojeva funkcionira ili Appleov sustav, Novellov Unix ili Netware, te u posljednjih nekoliko godina sve prodorniji Linux.

Gates je suzbio svoje konkurente (pa i Stevea Jobsa, Appleova tvorca, od kojega je preuzeo ideju ikona i svenazočnog miša, kao osnove za intuitivno gibanje po ekranu i programu) dotad neviđenom pragmatičnošću, združenom s iznimnim komercijalnim instinktom. Upravo to svenazočje Gatesovih sustava i Microsofta (koji je danas sinonim za kompjuter i više negoli je prije dvadesetak godina to bio IBM) američki sustav ocjenjuje kao »zloporabu monopola radi suzbijanja konkurencije, obeshrabrivanja inovacija i ograničavanja kupčeva izbora«, kako je to formulirao Joel Klein, načelnik Odjela za borbu protiv trusta u washingtonskom saveznom Odsjeku (ministarstvu) pravde. Ključ sve te rasprave je, tehnološki, u programskim kodeksima na kojima se temelji Windows i koje Microsoft čuva kao osnovnu poslovnu tajnu. Bez tih kodeksa ostali proizvođači ulaze u neravnopravnu utrku budući da je Microsoft tako premrežio tržište da je veoma teško početi graditi neki operacijski sustav iznova.

Washington smatra da je Microsoft tako sebe osigurao od konkurencije i zajamčio cijene koje njemu odgovaraju, ne bojeći se konkurencije. Savezna vlada se, u takvim slučajevima, stavlja na stranu potrošača i prisiljava poduzeće koje je ostvarilo monopol da preda ključ tog monopola. Ukratko: ili će Gates drugima predati svoje programske kodekse da bi se mogli ravnopravno utrkivati s Microsoftom u programima (internetskima ili ne) baziranima na Microsoftovu operacijskom sustavu Windowsu ili će biti razbijen eda bi poduzeća kćeri mogla međusobno početi konkurencijsku utrku. Konkurencijska utrka je ne samo glavna zaštita potrošača (na što se Washington poziva) nego i glavni poticaj razvitku proizvodnih snaga (tako je govorio Marx), nacionalnog bogatstva i blagostanja (tako je formulirao Keynes). Činjenica da je Gates postigao svoj položaj pošteno, u skladu s postojećim zakonima - nikoga ne obvezuje. Interes pojedinca (pa i najbogatijega na svijetu) svet je sve dok se ne sukobi s višim interesom države, čak i u zemlji ustavno zaštićenog individualizma, kakva je washingtonska Amerika. Interes najvećega (privatnog) kapitala mora pokleknuti pred interesom još većega, tržišta koje i pravdom manipulira kao ginjolom.