Zelena Akcija: Primjedbe vezane uz Zakon o postupanju s nezakonitim zgradama

Protivimo se u cijelosti usvajanju Prijedloga Zakona o postupanju s nezakonitim zgradama zbog proceduralnih i sadržajnih razloga. U saborsku proceduru se krenulo bez precizne ocjene stanja, kvalitetne javne rasprave te neposredno pred parlamentarne izbore. Sadržaj Prijedloga zakona je neprihvatljiv jer omogućuje legalizaciju gotovo svih nezakonitih zgrada bez nijansiranja različitih oblika bespravne gradnje, devastaciju Zaštićenog obalnog pojasa te ekstraprofit krupnim bespravnim graditeljima. Smatramo kako je Zakon o postupanju s nezakonitim zgradama prije svega odraz predizbornog populizma jer se želi kompleksan problem bespravne gradnje na brzinu i populistički riješiti neposredno prije izbora radi dobivanja jeftinih glasova, a bez kvalitetne javne rasprave koja bi razmotrila sve dugoročne posljedice ovakvog zakona.

Problem bespravne gradnje predstavlja ozbiljan i kompleksan problem te ga se ne može riješiti preko noći zakonom koji bi faktički izjednačio sve tipove bespravne gradnje. Neprihvatljivo je da se užurbano pokušava donijeti ovakav zakon koji potkopava vladavinu prava u Republici Hrvatskoj bez jasne ocjene stanja koja bi precizno evidentirala za početak koliko bespravno izgrađenih objekata u Hrvatskoj uopće ima umjesto oslanjanja na paušalne procjene. Isto tako, trebalo je tipizirati sve oblike bespravne gradnje te zatim precizno kvantificirati koliko primjerice ima bespravno izgrađenih projekata koji su namjenom, veličinom i smještajem u skladu s prostornim planom, koliko ima previsokih objekata, koliko ima preširokih objekata, a koliko je objekata izgrađeno izvan građevinskog područja budući da to nisu ravnopravni oblici bespravne gradnje i ne može se s njima postupati na isti način. Nakon detaljne ocjene stanja trebalo je provesti kvalitetnu javnu raspravu o tome kako riješiti pojedine tipove bespravne gradnje pa tek zatim krenuti u zakonska rješenja koja bi precizno definirala stupnjevana postupanja za stupnjevane oblike bespravne gradnje. Umjesto toga Vlada ide obrnuto - prvo predlaže usvajanje zakona s opće primjenjivim pravilima za gotovo sve vrste bespravne gradnje, a nakon stupanja na snagu će se evidentirati koliko i kakvih bespravno izgrađenih objekata uopće ima. Pri tome se zbog nepostojanja javne rasprave prije podnošenja zakonskih prijedloga u saborsku proceduru krše Arhuška konvencija, Zakon o zaštiti okoliša te Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i drugih akata.

Ukoliko je inicijativa za legalizaciju bespravne gradnje vođena socijalnim motivima, a ne pogodovanje krupnim bespravnim graditeljima na obali, u zakonu je trebalo odrediti socijalne kriterije za legalizaciju. Ovako je jasno da će od zakona imati koristi jedino krupni bespravni graditelji koji će si od ekstraprofita moći priuštiti plaćanje financijske kazne i troškova legalizacije dok će siromašni na kraju i dalje ostati u ilegalnim objektima koje će im na kraju država ili srušiti ili ih isključiti iz komunalne infrastrukture.

Legalizacija bi mogla biti prihvatljiva jedino za stambene zgrade za stalno stanovanje koje su izgrađene u građevinskom području prema prostornom planu i to jedino ako zadovoljavaju sve posebne sigurnosne i higijenske uvijete. Ukoliko se od toga odstupi imat ćemo urušavanje cijelog sustava prostornog planiranja i uređenja. Ako se u legalizaciji bespravne gradnje odstupi od građevinskih područja koja su definirana u prostornim planovima zapravo se dokida cijeli sustav prostornih planova te oni postaju nebitni. Naime, svaki investitor i građanin će ubuduće graditi mimo prostornih planova koje donose jedinice područna (regionalne) samouprave te očekivati da će pred slijedeće izbore državna vlast nekim novim zakonom legalizirati bespravnu gradnju na njegovoj parceli. Na taj način se krši i ustavno pravo područne i lokalne samouprave da planira svoj prostor jer se ovakvim zakonima ide mimo odredba koje propisuju u prostornim planovima.

Ukoliko se želi omogućiti legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, ali samo onih koji su u skladu sa prostornim planovima postavlja se pitanje opravdanosti ovakvog posebnog zakona jer je takva legalizacija već sada omogućena postojećim izmjenama Zakona o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. godine. Naime, i sam predlagatelj izmjena zakona to potvrđuje u uvodnom dijelu te navodi da se čak 78,8 % tako legaliziranih objekata od 2007. godine do danas odnosi na stambene objekte do 400 m2 i poljoprivredne objekte do 600 m2. Očito takve zakonske odredbe o legalizaciji bespravne gradnje nisu bile dovoljno pogodne za krupne bespravne graditelje sa većim objektima.

Prema ovom Prijedlogu zakona se mogu legalizirati i bespravno izgrađene stambene kuće samo desetak metara od mora, a izvan građevinskih područja definiranih u prostornom planu. No čak se i ovaj izuzetak može izigrati na način da se nakon stupanja na snagu zakona prijavi prebivalište u zapravo prijavi prebivalište u zapravo stambenim građevinama za povremeno stanovanje (zgrade s apartmanima, vikendice i slično) te poslovnim građevinama. Mogu se isto tako legalizirati i bespravno izgrađeni objekti u poplavnim područjima, a bespravni graditelji će prilikom poplava tražiti pomoć i nadoknadu štete od države te jedinica lokalne samouprave.

Rješenje o izvedenom stanju kojim upravno tijelo u jedinci područne (regionalne) ili lokalne samouprave legalizira prema Prijedlogu zakona nezakonitu zgradu donosi se uz veliku diskrecionu ocjenu što je plodno tlo za lokalnu korupciju, a posebice to vrijedi za nezakonite zgrade izgrađene protivno planu. Isto tako neće postojati univerzalni iznosi za cijelu državu već će naknada ovisiti u kojem gradu ili općini se nalazi bespravna zgrada. I dalje postoji prevelika diskreciona ocjena o visini naknade koja ovisi o brojnim nejasnim kriterijima što ponovno pogoduje razvoju lokalne korupcije. Uz sve navedene kriterije nema nikakvih socijalnih kriterija što znači da siromašni ionako neće moći platiti legalizaciju.

Rok koji se daje jedinicama lokalne samouprave da popišu sve nezakonite zgrade u 90 dana je apsolutno nerealan. Ako nisu imali kapaciteta da ih opišu u nekoliko desetljeća, teško će to obaviti u roku od 90 dana.

Prihodi od naknade za zadržavanje nezakonite zgrade u prostoru idu u iznosu od 75 % u državni proračun, a od toga će samo 1/3 tog iznosa će biti iskorištena namjenski tj. za reparaciju prostorne štete i ulaganje u sustav prostornog planiranja. To znači da polovica prihoda od naknade ide nenamjenski u državni proračun pa ispada da se omogućava legalizacija brojnih devastacija prostora kako bi se popunile proračunske rupe što je krajnje neodgovorno.

Glavni problem ovog zakona je što zbog iznimno velikog obuhvata bespravno izgrađenih objekata koji će se moći legalizirati šalje poruku o prihvatljivosti novog vala bespravne gradnje jer budući bespravni graditelji mogu očekivati kako će pred slijedeće parlamentarne izbore neka druga vlada donijeti novi zakon koji će legalizirati sve objekte koji su bespravno izgrađeni i nakon 2009. godine. Zbog toga prijetnje sadržane u ovom Prijedlogu zakona kako će se nakon isteka roka za legalizaciju (kraj 2012. godine) država konačno obračunati sa bespravnim graditeljima postaju isprazne. Jednom kada se pusti duha iz boce, teško će ga u nju vratiti bilo koja buduća vlada.