Kao prednosti rada u javnom sektoru ispitanici navode i pretežno stalni radni odnos, osmosatno radno vrijeme bez prekovremenih, manje stresa, redovnu isplatu plaće te beneficije kao što su božićnica, regres, dulji godišnji odmor i više slobodnih dana. Ističu i da je u javnom sektoru zaposlenik zaštićeniji, odnosno da je teže dobiti otkaz nego u privatnom sektoru te da su sindikati u javnom sektoru jači.
S druge strane, 17 posto ispitanika preferira zapošljavanje u privatnom sektoru kojem daju prednost zbog veće plaće, boljih mogućnosti napredovanja, veće mogućnosti za stjecanje stručnih znanja kroz praksu te boljeg menadžmenta u odnosu na javni sektor. Neki ističu i da im je privatni sektor prvi izbor zbog profesionalnosti, manje korumpiranosti i nepotizma te mogućnosti za napredovanje i razvoj bez političke podobnosti.
Ti ispitanici sigurnost javnog sektora uglavnom smatraju lažnom te tvrde da ih, iako je u privatnom sektoru teže raditi, stečeno iskustvo i znanja čine konkurentnijim na tržištu rada, a time i sigurnijim.
Preostali ispitanici, njih 29 posto, ne daju prednost ni javnom niti privatnom sektoru i najvažnije im je da imaju ili pronađu radno mjesto. Ističu kako svaki sektor ima svoje prednosti i nedostatke, a uglavnom im je važno da se posao odnosi na ono područje za koje su se školovali, da su međuljudski odnosi dobri, a primanja prihvatljiva. (H)
