Sve je to lijepo, no u sebi krije jednu nezgodnu manu: u želji da čitateljima predstave kakav novi i zgodan savjet za psihofizički boljitak, novinari znaju olako pristupiti nekoj temi. Zdravlje je područje na kojem profitiraju mnogi šarlatani i prodavači magle, pa je uz posve legitimne savjete moguće pronaći i cijelu hrpu savjeta koje daju (ponekad u svojim namjerama posve iskreni) samoprozvani stručnjaci i (zaista nikad iskreni) poduzetnici spremni na ljudskom jadu zaraditi nešto novca.
U svakom slučaju, u novinama se zaista svega nađe, a ponekad i stvari koje možda i nisu najbolje za vaše zdravlje, iako članak govori drugačije. Jutarnji list je, tako, objavio tekst o “terapiji kisikom” jednog hvarskog kluba.
Sam tekst počinje fenomenalnom rečenicom: “Zabava i zdravlje u kombinaciji sa svemirskom frekvencijom ljubavi, sve je to terapija 100-postotnim kisikom koja se odnedavno može isprobati na Hvaru.”
Hej, svemirska frekvencija ljubavi, braco! :-)
Hajde, ljeto, otoci, opuštanje, galebovi, spolne bolesti... teme su to upravo ljetne, kad se traži chill-out, svemirske frekvencije, jedinstvo sa Zemljom, new-agerske fore i, jednostavno rečeno – zabava. Pa eto, neka nama svemirske frekvencije ljubavi, to će sigurno biti cool teenagerima i onima koji se tako osjećaju.
No, onda počinje ozbiljnije. “Terapija” čistim kisikom. Terapija se provodi petominutnim udisanjem čistog kisika kroz masku za kisik i košta 70 kuna, odnosno deset minuta za dvostruku cijenu. Pritom prisutni prolaze i kroz nekakvu “gong terapiju”, za koju vlasnici kluba tvrde kako u petnaestak minuta svojim vibracijama u tijelu proizvede jednaki efekt kao i četiri sata zdravog sna. Nakon toga pije se nekakva voda koja ima isti učinak.
Priču o vibracijama gonga i energiziranoj vodi zanemarit ćemo, jer se tu zaista nema što za reći. Pardon, ima za vodu: takozvana voda obogaćena kisikom jedan je od najspektakularnijih pseudoznanstvenih proizvoda, a ljudi koji ju piju vjerujući kako će se kisik iz te vode apsorbirati u želucu umjesto da, poput svog plinovitog rođaka iz gaziranih pića, izleti na slobodu uz jedan glasan “Burp!” zaslužuju pražnjenje novčanika.
Vratimo se udisanju čistog kisika. Prema tvrdnjama vlasnika kluba, njihova terapija dovoljna je da se razbistri um, obavi detoksifikacija tijela i isto napuni energijom. No, što znanost kaže na to?
Kaže ovako: udisanje čistog kisika može biti opasno po organizam. Udisanje kisika kroz petominutni period vjerojatno neće imati ozbiljnijih ni trajnih posljedica po organizam, poput onih koje prolaze pacijenti kojima se, zbog njihovog stanja, duže vremena daje atmosfera obogaćena kisikom. Na isti problem nailazimo i u pedijatriji, gdje se prerano rođenoj djeci sa nedovoljno razvijenom funkcijom pluća daje veća koncentracija kisika, ali ta se procedura mora pažljivo obavljati, jer može rezultirati – sljepoćom djeteta.
Da, ako do sad niste shvatili ili ako vas u školi nisu naučili: baš kao i sve druge stvari, i kisik je u pretjeranim dozama – otrovan. Udisanje čistog kisika ima vrlo loše posljedice po organizam: paradoksalno, pluća gube mogućnost razmjene plinova pa je disanje napornije i brže. Smanjuje se normalna koncentracija ugljičnog dioksida u organizmu, što dovodi do sužavanja krvnih žila i posljedično smanjene opskrbljenosti organa – kisikom. Mozak na takvu situaciju reagira svojevrsnom panikom, pa hipotalamus krene pumpati hormone i neurotransmitere, što bi moglo objasniti osjećaj euforije i energije nakon nekoliko minuta udisanja čistog kisika. Taj lažan osjećaj kako je vašem organizmu dobro krije loše stvari koje uspaničeni hipotalamus čini ostatku vašeg organizma.
Udisanje čistog kisika, dakle, nije nimalo poželjno. Izuzeci su vrlo specifični: ronioci u posebnim slučajevima (kao pomoćno sredstvo pri izranjanju), astronauti također u posebnim slučajevima (prilikom prelaska u EVA odijelo, ili kao atmosferu kapsule ali sa smanjenim tlakom), te pacijenti kod kojih beneficija opskrbe organizma kisikom nadilazi opasnosti mogućih komplikacija; tipičan svakodnevni primjer su teški bolesnici na intenzivnoj njezi i ronioci koji nisu propisno izronili. Također, neki manje kritični zdravstveni problemi mogu se tretirati kisikom u hiperbaričkoj komori, no i to isključivo uz strogu kontrolu liječnika.
Mogu li se zdravstveni problemi zaista rješavati u prostorijama nekog kluba? Ne baš, čak ni ako poslušate riječi vlasnika, pa udišete punim plućima, “čitavim kapacitetom i prsa i trbuha”. Pritom se u tekstu naglašava kako je bitno da se čisti kisik udiše u u prostoru u kojem tog plina ima barem dvadeset posto. Hm, hm... gdje bi to moglo biti? Oh, pa da – svuda oko nas! Zemljina atmosfera sadrži 20.95% kisika, što je više od navedene donje granice. Možemo, dakle, zaključiti kako je udisanje čistog kisika u tom klubu svakako unutar preporučenih atmosferskih uvjeta, na moru kao i na vrhu visoke planine. Ako ste, naime, mislili da planinari nose boce s kisikom zato što je na vrhu Mount Everesta samo par posto kisika u atmosferi, prevarili ste se – omjer plinova u atmosferi ne ovisi o visini na koju se penjete; planinari nose boce s kisikom zato što je atmosferski tlak na visini nizak, pa pluća smanjenim kapacitetom razmjenjuju plinove.
Najzad, što bi jedan alternativni tekst o zdravlju činio bez odgovarajućeg pozivanja na znanstvene dokaze? “Dokazano je da tumor ne može preživjeti u uvjetima s visokim postotkom kisika u zraku...”
Eto, lijepo je dokazano (tko?) kako tumor ne može preživjeti u uvjetima s visokim postotkom kisika u zraku, prema tome, gdje će boljeg dokaza kako je udisanje čistog kisika dobro za vas?
Ovakve rečenice uvijek treba pažljivo čitati. One se naizgled pozivaju na nepoznati autoritet (“Dokazano je”), u nadi da će čitatelj bez razmišljanja to prihvatiti kao činjenicu. Nastavlja se obično nekakvim realnim znanstvenim radovima koji zaista pokazuju određeni efekt (učinak povećane koncentracije kisika u krvi na razvoj tumora), ali – kao u toj rečenici – završava se uklapanjem upravo percipirane točne informacije u konstrukciju koja nema baš nikakve veze sa netom navedenim znanstvenim činjenicama: u ovom slučaju da visoki postotak kisika u zraku ima protutumorski učinak. Rezultat je zabluda da postoje znanstveni dokazi kako je udisanje čistog kisika u klupskom ambijentu dobro za pacijente sa onkologije ili bolesnike općenito. Oh da, nadam se i da klub ima odgovarajuću protupožarnu zaštitu...
Protutumorsko djelovanje i detoksifikacijski efekt, eto zgodnih riječi za privlačenje mušterija skeptičnih prema medicini ali raspoloženih prema alternativi ili jednostavno nečemu novom.
Za kraj, vlasnici hvale i lokaciju: “... u Hvaru je još 1865. utemeljen zdravi turizam jer upravo na mjestu gdje se sada nalazimo izmjerena je fantastična mješavina zraka...”
Pitam se, što li bi mogla biti fantastična mješavina zraka? Na pamet mi pada, primjerice, povećana koncentracija plemenitih plinova, ili pak radona – tko nije sredinom 20. stoljeća prao zube zubnom pastom Doramad taj ne može razumjeti te blagodati...(*)
Šalu na stranu, koja je stvarna posebnost ovog kluba? Činjenica je da terapija kisikom nije do sad neviđena novost – na mnogim mjestima možete pronaći tzv. oxygen bar, mjesto na kojem se možete nadisati čistog kisika po popularnim cijenama.
Predstavlja li ovaj klub opasnost po zdravlje? Vjerojatno ne. Valja ga shvatiti kao mjesto zabave i opuštanja. Nema ništa lošega u jogi, opuštenoj atmosferi, gonganju gonga, ambijentalnoj glazbi... što se udisanja čistog kisika tiče, ako nemate bolest dišnih puteva i ne prakticirate redovito inhalaciju, vjerojatno najveću štetu pretrpjet će vaš novčanik. No, imajte na umu da sportsko udisanje čistog kisika ne doprinosi nikakvoj detoksifikaciji niti energetizaciji organizma, već naprotiv – efekti koje osjećate rezultat su stresa kojeg vašem organizmu predstavlja udisanje čistog kisika i obrambena su reakcija organizma, a ne kosmičke vibracije ljubavi i energetiziranje omronskim energijama. Pa ako vam to liječnik nije preporučio, zapitajte se želite li zaista udisati čisti kisik, onako rekreativno?
(Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika, ljekarnika ili veterinara)
(*) Početkom dvadesetog stoljeća ionizirajuće (tj. radioaktivno) zračenje bilo je malo izučen fenomen, što je rezultiralo pomamom za proizvodima koji lijepo zrače; instrumenti, ručni satovi, čak i kreme za kožu i – čokolade. Osobni favorit: skrotalni radioendokrinator, svojevremena visokotehnološka Viagra.(**)
(**) I to je vrijeme imalo svog Michaela Jacksona: Eben Byers, bogati onovremenski socijalit, navukao se na radioaktivnu vodu. Tužna priča imala je svoj tužan kraj nekoliko godina kasnije, a opisao ju je časopis Time.
Izumitelj radioaktivne vode? Evo što o njemu piše Time: “He is a scholarly-looking man with no scientific or medical degrees, no learned connections other than membership in the American Association for the Advancement of Science, in which he claims a protean interest in medical sciences, chemistry and physics.“
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
