Smedicinskog gledišta, osobna iskaznica je nepouzdan dokument. Ovo stajalište podupiru podaci dobiveni pomoću kompjutora koji skenira stanice ljudskoga tijela i određuje njihovu stvarnu starost. Tako je, primjerice, jedan 51 godišnji njemački muzičar poslužio za ovu vrstu ispitivanja te je nakon analize Age-scan kompjutora saznao da je biološka starost njegova tijela 61 godina. Ovaj napredni kompjutor münchenskog istraživačkog tima u 50-minutnoj analizu donosi podatke o stvarnoj starosti našega organizma. Da li vidimo, čujemo, reagiramo, koliko su pojedini organi istrošeni i koliko snage imamo u mišićima, samo je dio podataka kojima se, uz pomoć 12 testovaa utvrđuje biološka starost ljudskog tijela koja može biti različita od one koju nam pokazuje datum rođenja.
Wilfried Bieger, voditelj Anti-ox istraživačkog tima, kaže da su ovi podaci samo putokaz u očuvanju zdravlja. Podaci dobiveni Age-scanerom trebali bi poslužiti u prevenciji, jer i budućnost zdravlja leži u prevenciji, pa se na toj metodi i temelje programi protiv starenja. Liječnici specijalisti uz pomoć hormonalne terapije, regulirane ishrane i jednostavne tjelovježbe pokušavaju usporiti simptome starenja.
Tajna iz laboratorija
Borba protiv ljudske sudbine, točnije protiv procesa starenja, koji počinje danom našega rođenja, već se godinama izvodi u istraživačkim laboratorijima. Molekularna biolgija i saznanja u genetici svakim danom otkrivaju nove podatke o procesu starenja. Otkriće eliksira života morat će pričekati još neko vrijeme, no podaci o starosti čovječanstva svakim danom potvrđuju podatke da je ljudski vijek produžen. Već danas svaki stanovnik industrijskog društva ima šansu doživjeti 80. godine.
I ne samo to. U američkom Senior Space Campu podučavaju vitalne osamdesetgodišnjake ponašanju u bestežinskom stanu i ostalim svemirskim tajnama. Velika studija američke McArthur fundacije potvrđuje da se 90posto 65. do 74-godišnjaka osjeća vitalnije, nego u svoji 40-im godinama. A dvije trećine bračnih parova, starijih od 65 godina, potvrđuju da im je seksualni život bogatiji i živahniji nego u mlađim danima.
Misao "star jednako bolestan" odavno je prestala vrijediti. Današnji 90-godišnjaci često su fizički i mentalno vitalniji od 70-godišnjaka. Provedena istraživanja pokazuju da ovi vitalni starci tijekom života nisu patili od posljedica starenja, a kao najčešći uzrok smrti u dubokoj starosti navodi se gripa ili infarkt. Tajna njihovog dugog života je u tjelesnoj i duhovnoj aktivnosti, normalnoj težini i zdravom životu - nisu pušili, ni pili alkohol. Također se došlo do podataka da su svi dugovječni ljudi tijekom života bili dominantne osobe te da su vodili samostalan život, dobro se nosili sa stresnim situacijama, podnosili uspone i padove te zadržali humor i u najtežim situacijama. Naravno, ovi podaci ne znače da će svi s dobrom ćudi doživjeti duboku starost.
Istraživači procesa starenja, Jay Olshansky i Bruce Carnes sa Sveučilišta u Chicagu daju jednostavan recept: dnevno 30 do 60 minuta kretanja, prehrana s puno voća i povrća, žitarica i bjelančevina, a s malo masnoće. Ako tome pridodate posao s malo stresa i uredno spavanje, vaše su šanse za duboku starost velike. Manje šanse će imati oni koji preporuku za svakodnevnom masažom i svakodnevnim seksualnim odnosom ne shvaćaju ozbiljno. Dakako, od zdravoga života ne bi se smio stvoriti kult. Filozofija umjerenoga života vjerojatno je najbolji recept za dugo i sretno življenje.
Hormoni kao inzulin
Postoje, naravno, i medicinski načini usporavanja starenja, no oni su uglavnom rezervirani za bogate. U Njemačkoj se za 870 maraka može napraviti kompletan pregled s biokemijskom analizom, kojom se utvrđuje gustoća koštane srži, starost pojedinih stanica i ostali podaci na temelju kojih se prepisuje daljnja terapija. Najčešće se radi o hormonalnim preparatima koji su zadnjih desetljeća napravili revoluciju u medicini. Primjena hormona kod žena već je standarni proces, dok se oko muškaraca još rade ispitivanja. Ono što izgleda primamljivo jest ideja da bi se hormoni uštrcali u ljudski organizam, baš kao što dijabetičari uštrcavaju inzulin, kako bi povratili snaga i mladost.
Osim što se hormonalnom terapijom može utjecati na zdravlje, Johanes Wagner iz klinike u Abtseeu, koja nudi tjedne programe pomlađivanja, tvrdi da se s hormonima treba biti vrlo pažljiv. Nedostaju detaljne studije kojima bi se u potpunosti utvrdila učinkovitost, ali i štetnost hormonalne terapije, pa bi zato hormonalnu terapiju morali prepisivati isključivo endokrinolozi.
Kao glavnog krivca u procesu starenja, znanstvenici izdvajaju slobodne radikale.
Ove se agresivne molekule oslobađaju kada izgori energija koju koristimo pri jelu i disanju. Drugim riječima, samom prehranom i disanjem mi ubrzavamo proces starenja. Tijelo koristi vlastite enzime te putem prehrane preuzima potrebne tvari poput vitamina C i E, koji sprečavaju oslobođene radikale da uništavaju stanice i umanjuju njihovu štetnost. Istražitelji su podvrgli pokusu glodavce, majmune, insekte i pauke kako bi razvili svoju teoriju da ishrana pospješuju oslobađanje radikala. Životinje su bile na strogoj dijeti, pa im se značajno usporila izmjena tvari, a ujedno i broj slobodnih radikala te životni vijek.
Je li gladovanje jedini put do produžetka života ostaje upitno. No zasigurno su malobrojni oni koji bi bili spremni reducirati svoju prehranu na samo 1600 kalorija dnevno.
Ovakvim se postupkom možda produžuje život, no gubi se apetit i želja za seksom. Oni koji smatraju da su takva odricanja potpuno besmislena, imaju šansu u otkriću biologa Leonarda Guarentea s Tehnološkog instituta u Massachussettsu, koji je otkrio da dijeta dijeluje samo na površinski sloj stanice, štiteći ga od procesa starenja, te pokušava izolirati tvari koje bi u obliku tablete djelovale na jednak način.
Još nisam mrtav
Priroda u svom životnom repertoaru ima i neke druge opcije, osim starenja i smrti.To potvrđuju slatkovodni polipi, bića velika tek nekoliko centimetara. Kod njih je nemoguće primjetiti proces starenja.
Razmnožavaju se nespolnim putem i stvaraju same svoje potomke. Kod njih je bemrtnost u potpunosti smislena. Ljudi pak samo svojim spolnim razmnožavanjem omogućuju nastavak vrste, a zdravlje, djelomično, genetskim zapisom prenose na potomke.
Još 1993. godine znanstvenici su kod jedne vrste crva otkrili gen koji sudjeluje u procesu starenja. Isključivši DAF2 gen, crvima je život dvostruko produljen. Pet godina poslije američki su istraživači izvjestili o tzv. metuzalem genu kod muha. Umjetnim isključivanjem gena, uspjelo im je produžiti život muhe za 35 posto. Jednako tako su pomoću mutiranog gena INDY (I ´ m not dead yet - Još nisam mrtav), muhe letjele 70 umjesto 37 dana, i to bez smanjenog interesa za hranom i drugim spolom. Istraživanja na ljudskom genomu dovela su i do prvih rezultata u otkrivanju inačice ljudskog INDY gena. Znanstvenici Jay Olshansky iz Chicaga i Steven Austad sa Sveučilišta u Idahu kladili su se u dužinu ljudskog vijeka u sljedećem desetljeću. Olshansky je prognozirao prosječnu životnu dob od 130, a Austad je svoj ulog stavio na 150 godina.
