Pelikani umrljani naftom: Ekvadorski i američki ekolozi pokušavaju pomoći ugroženim životinjama
Naftna mrlja, koja se prostire na više od 1.200 četvornih metara morske površine, u ponedjeljak je dosegnula obale galapagoških otoka San Cristobal, Santa Cruz i Santa Fe. Ekvadorske su vlasti pozvale u pomoć međunarodnu zajednicu, kako bi zaustavili i ublažili posljedice ekološke katastrofe koja prijeti arhipelagu Galapagosa. S naftom se uz Amerikance, koji su prvi priskočili u pomoć, bori i oko 500 ekvadorskih stručnjaka, ali im rad otežava valovito more.
Tim stručnjaka američke obalne straže pokušava očistiti more od naftne mrlje tako što plastičnim vrećama premještaju naftu na drugo mjesto. Najviše čega se stručnjaci boje je potonuće tankera i katastrofalne posljedice koje bi mogle nastati za podvodni svijet Galapagosa, bogat najrazličitijim vrstama biljaka i morskih životinja. Nafta je do sada već učinila veliku štetu na ispod površinskom sloju mora, no Ekvadorci se boje najgorega. Do sada su već stradale tropske ribe, morski lavovi i pelikani.
"Za nas je učinak ovoga događaja ravan razornom potresu" – izjavio je glasnogovornik ekvadorske vlade Alfredo Negrete, naglašavajući da će Vlada izvanredno zasjedati i omogućiti posebna sredstva potrebna za čišćenje mora oko Galapagosa.
Na međunarodnu mobilizaciju za spas Galapagosa pozvao je i glavni direktor UNESCO-a Koiciro Macura.
Arhipelag Galapagos jedinstven je primjer svjetske prirodne baštine, koju je i UNESCO stavio na svoju listu. Galapagos je zbog svoje odvojenosti od kopna izuzetan primjer razvoja raznih vrsta biljaka i životinja, pa je uporavo zahvaljujući tomu bogatstvu Charles Darwin tijekom svoje znanstvene ekspedicije na Galapagos iznjedrio i svoju teoriju evolucije, te napisao svoje kapitalno dijelo "Porijeklo vrsta".
Udaljen od Ekvadora, kojem i pripada, nekih 600 milja, taj neobičan arhipelag ostao je do sada otprilike isti onakav kakav je bio kad je nastao, vulkanskim erupcijama prije milijun godina.
Tijekom stoljeća i stoljeća, život na Galapagosu bujao je i obnavljao se, a tu postoje neke od najčudnovatijih i jedinstvenih životnih oblika. Vulkansko je otočje, poznato u svijetu po svojim gigantskim kornjačama, bilo domom Charlesa Darwina punih pet tjedana 1835. godine. Tamo je proučavao i otkrivao neke biljne vrste koje nikad prije nije pronašao, životinje koje svoja staništa imaju samo na Galapagosu. Našao je tamo primjerice i 13 posve različitih vrsta ptica zeba s različitim tipovima kljunova. Na Galapagosu živi 90 posto jedinstvenih vrsta guštera (reptila), 46 posto raznovrsnih insekata i 50 posto ptica. Darwinova knjiga "Voyage of the Beagle" sadrži detalje s putovanja na Galapagos, koji je Ekvador 1959. godine proglasio nacionalnim parkom.
Nacionalni je park pod zaštitom Ekvadora zbog svojeg jedinstvenog živog svijeta, a za to se brine ekipa stručnjaka Nacionalnog parka, kojem pomaže i savjetuje ga Zaklada Charlesa Darwina. Gotovo cjelokupna njegova flora i fauna do sada su ostale netaknute. Od 1997. godine, Istraživačka postaja koja je dobila ime po velikom istraživaču nadgleda i prati veliku koloniju morskih lavova i do sada ih je uspijevala zaštititi. Tražili su i da se potpuno zabrani promet brodova, posebice tankera u okolini velikog arhipelaga, kako ne bi došlo do neželjenih incidenata i posljedica.
No dogodilo se ono najgore. Naftna se mrlja iz oštećenog broda širi sve više ugrožava životinje na Galapagosu. Ugrožene su kolonije iguana, morskih lavova i rijetkih vrsta ptica, minijaturni pingvini, kormorati. Jedino su ostale neoštećene životinje koje žive u unutrašnjosti otočja.
